Istraga protiv Lovrić Merzel otvorena je zbog sumnje da je svoju županiju oštetila za više od 10,5 milijuna kuna, a u međuvremenu je nekoliko puta proširivana. Osim plaćanja savjetnika, na što je potrošeno oko šest milijuna kuna, tereti ju se da je zgradu Hitne pomoći preplatila za četiri milijuna kuna, da je trošila javni novac na zabave, privatne troškove plaćala službenom karticom te raskinula dogovor o prodaji Cesta Sisak, oštetivši županiju za još 200.000 kuna.
Osuđena je na sedam godina zatvora.
Sudac je naglasio da je Lovrić Merzel proglašena krivom po svih osam točaka Uskokove optužnice kojom je terećena da je primila 100.000 eura mita od Željka Žužića, nakon čega je, zajedno sa svojim nećakom Daliborom Rožankovićem, novac od mita pokušala prikriti kupnjom stana u Zadru, koji je upisan na nećakovo ime.
Lovrić Merzel je osuđena i zbog preplaćene kupnje zgrade od Bernarda Popeca koja je prenamijenjena u Hitnu pomoć, ali i zbog bezrazložnog plaćanja savjetnika, zapošljavanja svoje rodbine te plaćanja privatnih troškova županijskim novcem.
Sudac Blažeković je pojasnio da joj je pri odmjeravanju kazne kao olakotna okolnost cijenjen protek vremena od počinjenja kaznenih djela i dosadašnja neosuđivanost, dok su otegotnima cijenjeni znatno izražena kriminalna volja, potpuni izostanak samokritičnosti te šteta na teret županije o čijim interesima je trebala brinuti.
Bivšu županicu Uskok tereti i zbog neosnovanog plaćanja savjetnika te da je s vijećnicima, prijateljima i rodbinom zaključivala fiktivne ugovore o djelu, ali i da je Županija po njenom nalogu plaćala troškove jela i pića na raznim sastancima, privatnim ručkovima i proslavama rođendana te nabavljala hranu za privatne potrebe. Terete ju i da je od 2005. do 2013. službenim karticama potrošila 165.000 kuna za privatne troškove hrane, pića i goriva.