Nekadašnji ministar Pavo Barišić bio je prijavljen zbog autoplagiranja svoje doktorske disertacije Welt und Ethos obranjene 1989. na Sveučilištu u Augsburgu. U prijavi je bilo navedeno da je preko 80 posto njegova doktorata autoplagijat, odnosno da su u disertaciji preuzeti dijelovi iz Barišićeva magistarskog rada te prijevodi ranije objavljenih znanstvenih radova u hrvatskim časopisima Godišnjak za filozofiju i Filozofska istraživanja – bez ikakvog navoda ili reference na te ranije radove. Prema uvriježenim akademskim standardima, to bi trebalo značiti da Barišićev doktorat nije izvorno znanstveno djelo te da je titulu doktora znanosti stekao zatajivši podatke o svojim ranijim radovima. Drugim riječima, da se dva puta okoristio istim trudom.
Taj je slučaj podigao veliku buru, ali je Sveučilište u Augsburgu na koncu u ožujku prošle godine objavilo da je utvrdilo da njegova disertacija sadrži "znatne formalne greške". No komisija je donijela mišljenje da se ipak ne radi o plagijatu te da neće poduzimati nikakve daljnje korake protiv Barišića jer "greške nisu relevantne".
Nije to jedini takav slučaj vezan uz Barišića: Odbor za etiku u znanosti i obrazovanju donio je 21. prosinca 2016. mišljenje prema kojem je on u jednom svojem znanstvenom radu plagirao, odnosno preuzeo dijelove teksta američkog političkog filozofa Stephena Schlesingera, a da pritom nije citirao izvore.
Takvog kakav jest, Barišića je premijer Plenković postavio u svojoj vladi za ministra znanosti i obrazovanja.