U ČETVRTAK je hrvatska javnost bila na trenutak zaintrigirana vijestima o tome da se u Saboru događa postupak koji baš i nije uobičajen za rutinu hrvatskog zakonodavnog tijela. Međutim, taj trenutak je brzo prošao s obzirom na to da se njegov ishod vrlo lako mogao predvidjeti s obzirom na to što je tom postupku bio cilj i tko su mu bili predlagatelji.

I sami predlagatelji - članovi SDP-a - su toga bili itekako svjesni te medijima najavljivali kako njihova inicijativa za smjenu Branka Vukelića s mjesta ministra gospodarstva, odnosno ispostavljanja računa za političku odgovornost u aferi "Brodosplit", nema nikakve šanse za prolaz. 

Razlozi za to su bili u elementarnoj političkoj računici prema kojoj bi premijer Sanader, a zajedno s njim i vladajuća stranka HDZ, prihvaćanjem esdepeovskog prijedloga na sebe preuzeli ne samo političku odgovornost za cijelu aferu, nego i prihvatili argumente koji predstavljaju srž - a mnogi bi rekli i jedinu konkretnu stvar u inače potpuno bezličnoj predizbornoj platformi glavne oporbene stranke. To je teza da je trenutno vladajuća stranka, usprkos svih tvrdnji o "europejskom" reformiranju i pročišćavanju, potpuno ogrezla u korupciji te da je zbog toga zaslužila da izgubi vlast isto onako kao što ju je izgubila prije sedam godina. 

Stoga se današnja esdepeovska inicijativa trebala shvatiti manje kao pokušaj da se rasčisti cijela afera "Brodosplit", koliko samo jedan - i to, po svemu sudeći, ne baš previše efektan - dio predizborne kampanje u kojoj se stalno ponavljaju jedne te iste teze i od kojih je i politički najžešći dio javnosti sve umorniji.

Zijevanje je tako danas izazivala i prilično predvidljiva reakcija saborskih zastupnika vladajuće stranke, ne previše drukčije od hladnoratovske mantre o linčovanim crncima kojom se svojevremeno uzvraćalo na američke optužbe o kršejju ljudskih prava u Sovjetskom Savezu. Tako se na svaki spomen Vukelića i "Brodosplita" uzvraćalo spominjanjem Slavka Linića i "Viktora Lenca".

Takva taktika, dakako, teško da bi kod objektivnih promatrača, pa čak i većeg dijela hrvatske javnosti, mogla izazvati neke simpatije za HDZ odnosno uvjeriti je u potpunu nedužnost i nedostatak bilo kakve odgovornosti Sanadera i njegove vlade u cijeloj aferi. S druge strane, ona je, slično kao i kod drugih primjera višemjesečnog gađanja aferama između HDZ-a i SDP-a, trebala poslužiti jednoj drugoj svrsi - uvjeriti javnost, odnosno dio javnosti, da između te dvije stranke nema nikakve razlike, odnosno da svako spočitavanje korupcije i nesposobnosti Sanaderu od strane bivše vlasti a današnjih oporbenjaka u najmanju ruku predstavlja još jedan primjer hrvatske hipokrizije.

Teza da su "svi oni isti", odnosno da nikakvih velikih pomaka nabolje neće biti bez obzira koja od dvije vodeće stranke osvojila najviše glasova, se diskretno ali uporno promiče, a ovaj put bi mogla imati isti onaj učinak kao i 2003. godine - tako što mase glasača koje su, želeći promjene, svojevremeno Račanu dale plebiscitarnu podršku jednostavno ostanu kod kuće. 

S druge strane, sve one koji takvu tezu prihvate odnosno odluče da odlazak na izbore predstavlja gubljenje vremena treba razumjeti, jer su za tako nešto Račan i njegova stranka dok su bili na vlasti dali i daleko više argumenata od onih koje su danas u Saboru potezali hadezeovski zastupnici. 

Ali to, s druge strane, ne znači da bi hrvatska javnost trebala jednostavno slegnuti ramenima i pomiriti se sa statusom quo, jer afera zbog koje se danas ritualno pokušavalo rušiti ministra predstavlja samo dio jednog mnogo većeg i šireg, i daleko ozbiljnijeg problema. Naime, jednom kada se počne tolerirati bezakonje - čak i kada je u pitanju naoko bezazleni i običnom čovjeku teško razumljivi "kriminal bijelog ovratnika" koji se odvija u mahagonijem obloženim uredima - ono korak-po-korak dovodi do toga da rešetanje ljudi "kalašnjikovima" po ulicama hrvatskih gradova postane sasvim uobičajena pojava. 

Ono što je najtragičnije u svemu tome jest da je stranka koja je danas pokušala rušiti ministra Vukelića i sama dio tog problema, a ne njegovog rješenja.

Dragan Antulov

>>> Ostale komentare Indexovog novinara Dragana Antulova možete pročitati na njegovom službenom blogu draganantulov.bloger.hr.