KAKO stiže zima, sve češće maštamo o bijegu u neku topliju tropsku destinaciju, no često zaboravljamo da je pandemija koronavirusa i tamo situaciju promijenila do neprepoznatljivosti. Kontaktirali smo Hrvate koji već duže vrijeme žive u Tajlandu, Kambodži, Baliju i Kostarici, i evo što smo saznali.

"U Kambodži je do sada registrirano svega 287 oboljelih, trenutno ima zabilježen jedan slučaj i nula smrtnih slučajeva. Prema mom mišljenju, ima više razloga zašto je to tako. Jedan je što zbog utjecaja budizma nije prihvatljivo dodirivati druge ljude, to se odnosi i na bliske prijatelje i obitelj. Ne postoje rukovanja, grljenja, ljubljenja u obraz prilikom susreta. Zbog siromaštva se ne migrira unutar države, čak ni unutar gradova, jer si to ne mogu priuštiti, a javni prijevoz poput autobusa i vlakova ne postoji, baš kao ni šoping centri, kino dvorane, kazališta, sportska događanja. Glavno prijevozno sredstvo u Kambodži su motori, a svi nose maske na licu već godinama zbog prašine na cesti. To su samo neki od razloga zašto se u Kambodži virus nije previše širio", priča Davor Jelačić, koji na otoku Koh Rong radi za jednu veću kambodžansku tvrtku koja, osim što ima hotele i restorane, proizvodi električnu energiju. 

Zbog pandemije turizam je i u Kambodži u potpunom kolapsu, a jedini turisti su Kinezi, koji su ujedno i najveći investitori u zemlji.

Slična situacija je i na Baliju, priča nam Irena Bartolec, koja tamo živi posljednjih pet godina, no za vrijeme lockdowna se našla u Kostarici gdje je i sada.

"Ubud, Seminyak, Kuta, mjesta koja su bila krcata turistima, sad izgledaju kao gradovi duhova. Tamo je 80 posto ljudi živjelo od turizma, mnogi su ostali bez posla, neki su se vratili na otoke s kojih su došli, stranci u svoje zemlje. Oni koji su tamo ostali, koliko čujem, sada skupljaju rižu i pomoć za ljude koji su ostali bez posla. U zemlju se ne može ući na turističku vizu, a cijena 'social' vize je u jednom trenutku s oko 300 kuna skočila na 10.000 kuna, sada je oko 2500 kuna. Nema uobičajenih prometnih gužvi, državne škole su zatvorene do veljače, a neke privatne su se otvorile", kaže Irena, koja već više od pola godine živi u zabačenom seocu u Kostarici, zemlji koja posljednjih mjesec dan ima više od tisuću oboljelih, a po broju stanovnika se značajno ne razlikuje od Hrvatske.

"U Kostarici su 1. kolovoza otvorili granicu za ljude iz Europe i Kanade, a sad i za cijelu Ameriku. Traže da imaš negativan test, njihovo zdravstveno osiguranje i novce na računu da se možeš pokriti ako završiš u karanteni ili dođe do lockdowna. Plaže su bile otvorene do pet popodne, a sada do ponoći. Dva dana u tjednu ne smiješ voziti automobil, ovisno o registraciji. Prije ulaska u dućane se peru ruke i nose maske. Čula sam da su u gradovima počeli štrajkovi i da su ljudi blokirali ceste, no mi živimo daleko do svega toga", kaže Irena, koja zbog cijele novonastale situacije ne žuri natrag na Bali jer tamo trenutno nema turista koje je inače poučavala jogu.

Od turizma živi i Tajland, a tamo se prije osam godina preselio i pobjednik druge sezone hrvatskog Masterchefa Nikola Lesar koji je nedavno usred pandemije koronavirusa otvorio svoj drugi restoran na Phuketu.

"Phuket je pod lockdownom i nema turista u cijelom Tajlandu. Situacija s koronavirusom je ovdje shvaćena vrlo ozbiljno, maske se nose svugdje, čak i na plaži. Kontrole su učestale, za nenošenje maski naplaćuju se i kazne, a rezultat je da oboljelih u Tajlandu skoro i nema. Iako nemamo stranih turista, ima nas stranaca koji živimo na Phuketu, kao i domaćih turista koji najviše stižu iz Bangkoka. Phuket živi od turizma, no sada se vidi da se može preživjeti i bez stranih turista, samo pristup mora biti drugačiji", kaže Nikola te dodaje da su se mnogi restorani, barovi, hoteli i hosteli i zatvorili, zbog čega je i velik broj nezaposlenih, a najniži sloj stanovništva sad živi u još većoj neimaštini, slično kao i na Baliju i u Kambodži.

Baš kao u Hrvatskoj, i u Kambodži su se zbog koronavirusa obračunavali s glasnom glazbom.

"U Kambodži je od 1. ožujka do 1. svibnja bila zabrana puštanja glazbe, samim time ljudi su tiše pričali u ugostiteljskim objektima, pilo se manje alkohola i manje se međusobno upoznavalo i družilo", kaže Davor, koji se, kao i Nikola, ne namjerava vraćati u Hrvatsku.

"Situacija nije dobra, ali ne treba paničariti, nego se prilagoditi novom tržištu, a to su kineski turisti, pa sada učim kineski, što mi je već pomoglo u ovoj zahtjevnoj situaciji. Osobno uživam u životu u Aziji i nemam plan se vratiti u Europu. Poslovno gledano, ovdje se sve odvija puno brže nego u Europi, mislim najviše na birokratske procedure i to me motivira da ovdje i ostanem. Sada su teška vremena koja treba prebroditi i pripremiti se za bolju budućnost", kaže Davor.

S tim se slaže i Nikola koji je situaciju odlučio iskoristi na najbolji mogući način, no ne i samo poslovno.

"Ne bih rekao da je na Phuketu atmosfera baš mrtva, a s druge strane, priroda se vratila 15 godina u natrag. Zrak je čist, plaže puste, sve je čisto i opušteno, nema toliko taksija i brodova. Možeš sam biti na plaži kao da je tvoja. Ovo je možda i najbolje vrijeme za uživati u prirodnim ljepotama", zaključuje Nikola.