NAKON ždrijeba četvrtfinala, što drugo reći o Ligi prvaka nego - na Zapadu ništa novo! Vrlo vjerojatno, po šesti put u posljednjih sedam godina u polufinalu ćemo gledati Barcelonu, Bayern i madridski Real.

 

Ekipe su to koje dominiraju ovim natjecanjem, tako da su čak 15 od mogućih 18 puta u posljednje vrijeme bile u polufinalu (svaka je samo jednom propustila doći do te faze natjecanja). Ove godine, mogle bi doći do nevjerojatnih 18 od 21.

 

Ako je vjerovati kladionicama (a to nije loše kada se pokušavaju prognozirati stvari), PSG bi trebao kompletirati kvartet četvrtfinalista. I doista, gledajući i indeks snage, to su četiri ekipe koje su gotovo cijele sezone bile najjače u Europi. Iznenađenja uvijek može biti, ali nekako se ove godine ne čine pretjerano moguća, pogotovo što su slabije ekipe izvukle vjerojatno najgoru od jačih momčadi. Stoga, vrlo vjerojatno neće biti nikakvih iznenađenja. Nažalost, evo i zašto...

 

 

Atletico je ekipa koja bi bila gotovo pa fifti-fifti što se tiče šansi protiv PSG-a i Reala, iako su protiv PSV-a pokazali jako puno mana. No, ove su godine u prvenstvu doživjeli četiri poraza (uz samo jedan u Ligi prvaka i kupu) i nije slučajno da su dva od ta četiri došla protiv Barcelone te da je Barcelona jedina momčad koja im je u prvenstvu postigla više od jednog pogotka (uspjela je to još samo Benfica i Celta). Recept Atletica je poznat - oni obranom igraju napad, uzdaju se u besprijekornu koordinaciju linija i činjenicu da ih malo koja momčad može dobiti u duelima jedan na jedan.

 

Štoviše, potenciraju takve situacije (stoga i ne čudi da u ligi imaju daleko najviše oduzetih lopti) jer imaju nekolicinu igrača koji su u tom segmentu izvrsni (prije svega je tu važna igra bekova Juanfrana i Luisa Filipea) te nakon oduzetih lopti razvijaju tranzicijsku igru na slabije postavljenu obranu. Protiv Barcelone u dva navrata nisu imali uspjeha te su oba puta mogli biti poraženi i izraženije od 1:2, jer ukratko - Barcelona ima jednostavno previše ofenzivnog talenta! Protiv Barcelone se ne može računati na gustu obranu i jedan na jedan povoljne situacije, jer tako nitko ne može zadržati Messija, Suareza i pogotovo Neymara. Oni su preveliki majstori, koji jedan na jedan prolaze svakoga. Kada ih se duplira, uvijek će netko ostati slobodan.

 

Baš zato, Barcelona je zapravo i veći favorit protiv Atletica od 70-30 (koliko daju kladionice) te je teško (osim ozljeda) zamisliti način kako je Atletico proći u dva susreta.

 

 

 

Podcjenjivački je reći kako se neka ekipa slučajno našla u četvrtfinalu Lige prvaka, ali Benfica je dosad imala doista mnogo sreće. S obzirom na nova pravila o prvacima-nositeljima (koja su na snazi od ove godine), izvučeni su u najlakšoj skupini zajedno s Atleticom, Astanom i Galatasarayem. Nakon što su bili drugi, dobili su Zenit, uz Wolfsburg najlakšeg mogućeg protivnika, protiv kojeg su bili pet minuta udaljeni od produžetka. Postigli su svega 13 golova, a u čak sedam je direktno (kao strijelac ili asistent) bio uključen Nico Gaitan. Zašto je potreban cijeli ovaj uvod?

 

Jer Benfica jednostavno nema dovoljno kvalitete da bi pobijedila Bayerna, vjerojatno niti kod kuće, a kamoli na Allianz Areni. Napadačka igra im uvelike ovisi o inspiraciji jednog čovjeka, a obrambeno nisu niti izbliza dovoljno jaki da bi se oduprijeli kontinuiranom pritisku Bayerna. Dosad još nisu igrali protiv ekipe koja je sposobna kontinuirano držati loptu i pritiskati, a tako nisu morali igrati niti u domaćem prvenstvu. Po svemu viđenom, kada su se branili protiv Atletica i povremeno protiv Zenita, to nije bilo uvjerljivo. A protiv Bayerna ih čeka i daleko teži pritisak, koji će biti kontinuiran. Činjenica da prvu utakmicu igraju u Munchenu, za njih nije dobra vijest.

 

Dakle, nemaju niti individualnu kvalitetu (njihov uvjerljivo najbolji igrač ne bi bio prvotimac Bayerna) niti momčadski koncept kako igrati protiv Bayerna, a po svemu sudeći Bayern bi sve mogao riješiti već u prvom susretu.

 

 

 

Slično vrijedi za Wolfsburg kao i za Benficu. Iako su prošli relativno tešku skupinu s Unitedom, PSV-om i CSKA, u osmini su finala prošli Gent, koji je uvjerljivo najlakši protivnik kojeg je ždrijeb mogao dati. Nisu uvjerljivi kao prošle sezone kada su bili viceprvaci Njemačke, a tijekom ljeta su ostali bez De Bruynea, o kojem je ovisio dobar dio koncepta napadačke igre. U posljednje vrijeme se čini da igraju bolje, ali i dalje su ekipa koja nema dovoljno širine da bi pratila ritam Europa-prvenstvo, pa su im oscilacije u igri ogromne.

 

Real Madrid ne igra dobro, a i to se čini kao eufemizam, s obzirom na ono što pružaju na terenu. Međutim, i dalje imaju individualnu kvalitetu kao malo koja momčad Lige prvaka, a pogotovo u usporedbi s Wolfsburgom. Jedine dvije iznimno jake momčad protiv kojih su Vukovi igrali ove sezone bile su Bayerna i BVB, a protiv njih su upisali četiri poprilično uvjerljiva poraza u jednako toliko utakmica. Također, ostarjeli brazilski stoperski tandem Dante-Naldo ne može se utrkivati protiv atletičnih napadača i veznjaka, pa će tu problem protiv Real Madrida biti ogroman.

 

Konačno, Wolfsburg se mora dodatno fokusirati na njemačko prvenstvo kako bi dogodine izbori Ligu prvaka ili Europsku ligu pa će im i to biti teret na momčad koja nije duboka. Zbog svega toga, protiv Real Madrida zapravo i nemaju šanse!

  

 

 

Susret koji bi na prvi pogled trebao biti najmanje izvjestan te bi trebao odučiti o ‘onom četvrtom’ polufinalistu uz već uobičajene sumnjivce Barcu, Bayern i Real. Manchester City ove godine iznimno oscilira u igri, što je dodatno potencirano vrlo frekventnim ozljedama te padom forme nekih od ključnih igrača poput Yaye Tourea. U prvenstvu se nalaze tek na četvrtom mjestu, a u posljednjih mjesec dana igrali su očajno protiv jačih ekipa te upisali redom poraze protiv Leicestera, Tottenhama, Chelseaja i Liverpoola. Općenito cijele sezone djeluju kao ekipa sposobna pobjeđivati samo značajno slabije od sebe, poput Dinama iz Kijeva. U Ligi prvaka, izgubili su obje utakmice protiv Juventusa.

 

Dodatno im je opterećenje što su pod pritiskom pa tako neće imati luksuz odmaranja igrača niti protiv Bournemoutha, niti protiv WBA, dvije utakmice koje igraju između onih u Ligi prvaka. PSG je već osigurao titulu prvaka, a u dvije je utakmice protiv Chelseaja pokazao da može pobjeđivati i dobre ekipe, kakva je Chelsea postao dolaskom Hiddinka. Mogu odmarati igrače i potpuno se fokusirati na Ligu prvaka, što je u proljetnim mjesecima poprilično velika prednost. Općenito, cijele godine su pokazali razinu igre kakvu nismo vidjeli kod Cityja, koji se čini da je u posljednje vrijeme i u dodatnom padu.

 

Sve je na strani PSG-a; kvaliteta igre, forma i zdravlja igrača, mogućnost odmaranja i fokusa na Ligu prvaka. City nije bez šansa, ali one su zapravo doista male kada se sve uzme u obzir.

Kada se sve zbroji i oduzme, uobičajeni trojac polufinalista po svemu će sudeći još jednom do te faze natjecanja, a tamo bi morao doći i PSG, koji je cijele sezone potvrdio da se probija prema europskoj eliti!