Foto: HINA

U SJAJNOJ atmosferi na riječkim tribinama puleni Matjaža Keka remizirali su s Lyonom 1:1, osvojivši i drugi značajan bod u Europa ligi. Kantrida je tako i dalje, 14. utakmicu za redom ostala neosvojiva tvrđava.

> Rijeci opet ostaje samo hrabrost: Kramarićeva golčina sezone za još jedan bod

Dugo Hrvatska nije imala klub koji je tako psihički, taktički i fizički konkurentan europskim klubovima kao što je to danas Rijeka i sasvim je nebitno što Lyon više nije krema francuskog nogometa, Stuttgart njemačkog ili što Betis tavori na dnu Primere. Nakon niza vrlo uspješnih ovosezonskih nastupa Kekove momčadi možemo ustvrditi kako su vremena, kada su se ekipe iz pet najboljih liga Starog Kontinenta s lakoćom obračunavale s predstavnicima HNL-a, prekinuta.

Rijeka danas ima momčad s glavom i repom, a to može ponajprije zahvaliti slovenskom strategu Matjažu Keku, koji umjesto pirja i kontrolirane ofenzive, nudi atraktivan, brz i efikasan nogomet. Treba mu odati priznanje što je slavni Lyon na Kantridi napao s čak četiri napadača, pokazujući kako nije upao u zamku pretjeranog respekta, često najvećeg protivnika hrvatskih klubova. Da nije bilo nespretnosti Bertoše u 14. minuti, mogli su Riječani slaviti jednu od najvećih europskih pobjeda u povijesti.

Ono što je najimpresivnije, nije Rijeka protiv Lyona odigrala spektakularan susret. Bila je to tek jedna visoko kvalitetna, ozbiljna partija, kakve karakteriziraju velike, prave klubove. Dovoljno je samo baciti pogled klupu s Alispahićem, Mujanovićem, Pokrivačem, Brezovcem i Krstanovićem za zaključiti kako Riječani imaju još puno prostora za napredak i kako će njihov ovogodišnji europski iskorak teško biti iznimka u godinama koje slijede.

Naravno, ima tu i loših pojedinosti koje valja ispraviti. Uloga Anasa Sharbinija potpuno je nejasna, dok lijevi bek Bertoša i dalje ne može u kontinuitetu odigrati koncentrirano. Očekuje se i napredak mladog veznjaka Močinića, koji bi svojom pokretljivošću mogao puno češće praviti razliku. Ipak, ponešto bitnije od navedenih finesa jest zajedništvo igrača i sjajna simbioza s navijačima. Kantrida svaku utakmicu gori, ambijent je uistinu sjajan, a domaćini se svojski trude da organizacija bude na europskom nivou. Kamo sreće kad bi ovakvih priča u Hrvatskoj bilo više.