Kristian Novak ime je koje rijetki ne poznaju, posebice oni koji vole zaviriti u tajne novije hrvatske književnosti. No, i ako ne čitate knjige, možda ste pogledali kazališne predstave (Ciganin, ali najljepši) po djelima ovoga autora – i vjerojatno bili oduševljeni. Novak je autor koji kotira vrlo visoko među kritičarima i čitateljima, a novi mu roman Slučaj vlastite pogibelji dodatno učvršćuje poziciju među domaćim top autorima.
O čemu se radi?
U priču nas uvodi Profa koja u prvom licu pripovijeda o svojem životu u školi u kojoj vodi Dramsku, a radnja je smještena u – za Novaka uobičajeno – Međimurje. Već u prvih nekoliko stranica autor se dotakne tema školstva, korupcije, bespomoćnosti pojedinca, buliranja u školi, podobnih i nepodobnih, novih cool katolika koji pršte od pozitivne energije. Isto tako, među recima Profine ispovijesti nalazi se mnogo nijansi, jer nam govori – čak upozorava – o svom padu koji će uslijediti.
Taj manevar autora daje priči mračnu notu te osjećate da ste na nesigurnu području, u iščekivanju. Likovi drugih učitelja te učenika ocrtani su jasno, ponekad vrlo kratkim, jasnim potezima, a unutarnji glas Profe daje priči vrlo snažnu dinamiku jer prepliće dublje uvide i sleng međimurskog dijalekta na vrtoglav način. Ljubitelji brzih misli u kojima se miješa očekivano i vrlo neočekivano bit će zadovoljni.
I već u tih prvih nekoliko desetaka stranica autor najavljuje motiv koji nas prati kroz cijelo djelo: sprega onoga što nazivamo svakodnevnim životom koji je pomalo mrtav, neprohodan, bizaran u apsurdnosti, potisnut sustavom koji ne mari za pojedinca te dubine gotovo divlje pozadine iz nesvjesnog koja izlazi van zbog raznih pritisaka.
Nekad je taj pritisak potaknut stvaranjem kazališne predstave, ali ključan moment je saznanje o smrti policajca koji cijelu zajednicu potrese na brojne načine – svaki je lik u knjizi na jednoj niti paukove mreže koja se giba poput vala kada se dogodi – što? Samoubojstvo? (sve ukazuje na to) Ubojstvo? (vrlo lako moguće, ali teško za priznati).
I ta smrt ima notu tragičnosti jer svi kao da znaju da se dogodila zbog vanjskog pritiska kolega na mladog službenika kojim su ometali njegov rad, a posljedično mu se upleli duboko u život.
Čarolija koja spaja sve okuse književnosti
Taj mladi policajac, imena Nenad Fegeš, iznimno je savjesno pristupao svome poslu te se u zajednici, posebice u njegovoj obitelji, javlja strašno jak osjećaj za pravdu. Njegov brat Marli, pripadnik specijalne policije, uskače u istragu, a spomenuta Profa s početka teksta njegova je bivša djevojka koju, zbog intimna doživljaja nesretnikove obitelji, smrt posredno uvlači u njezin vlastiti vrtlog bunta u školi.
Ono što će nekima biti bitno jest da je radnja podijeljena na monolog Profe i kazališno-filmski scenarij koji prati slučaj smrti policajca. No ne bismo to previše isticali jer je Novak napravio čaroliju koja spaja sve okuse književnosti u jedan vrlo bogat doživljaj.
Specifičnost ove knjige je da djeluje poput izlaganja valovima mora: ponijet će vas trenutačni događaji i željet ćete čitati brzo, halapljivo, no dubina mora koja podržava to kretanje na površini tjerat će vas da se zamislite i vrlo pozorno čitate upijajući baš svaku riječ – jer niti jedna nije suvišna.