Chandler Bing je najduhovitiji član šestorke serije Prijatelji, tu bar nema spora. Generalno gledano kod bar 90% gledatelja (a vjerojatno i čitavih 100), on je izazvao najviše reakcija smijeha u tijeku trajanja serije. Ipak, Chandler uglavnom nije izazivao one najvažnije osmijehe, a to su osmijesi svojih - prijatelja.
Nećemo ulaziti u to jesu li Prijatelji precijenjeni ili nisu i jesu li zasluženo toliko popularni, to je sve pitanje percepcije, u svakom slučaju je teško reći da nisu dobar ili sasvim solidan sitcom, jer objektivno jesu, i svaki megapopularan sitcom koji je dolazio poslije njih nije bio ni približno kvalitetan. Ipak, najveća mana serije koja bi trebala počivati na kemiji i dinamici između likova je tretman komičara u ekipi.
Svaka ekipa prijatelja ima svog komičara. Kada se okupite s nekoliko najbližih ljudi, obično se zna tko će zbijati najviše šala. Kada pričate što vam se dogodilo, otprilike znate tko će ispaliti neku foru u vezi s vašom pričom i dobiti više reakcija nego vi koji je pričate. Generalno znate kome ćete se smijati. U Prijateljima je to Chandler i šestorka zna da je to Chandler, međutim, ostalih pet ljudi se ne smiju njegovim forama.
Nerealističan segment
Kada uzmemo u obzir da nas u stvarnom životu naši duhoviti prijatelji znaju nasmijati i kad imamo najžešće nevolje i kad nam nije do života, onda je jasno koliko je ovaj segment Prijatelja zapravo nerealističan.
Jer osim Joeyja, ti ljudi su prilično inteligentni i trebali bi razumjeti Chandlerove pošalice (koje u svakom slučaju nisu nerazumljive). Ipak, oni većinom ostaju nijemi, čekaju "laugh track" da ga ispoštuje i tjeraju dalje sa svojim replikama. I "laugh track" radi sve što može, tu je svakako da pomogne, međutim zasigurno bi te šale bile još smješnije i publici kada bi humorist izazvao i osmijehe onih ljudi kojima zapravo udjeljuje svoj humor, a to su ostali članovi serije.
Npr. Ross ili Monica su i sami duhoviti ljudi (Joey je recimo smiješan, ali svakako nije duhovit), logično bi bilo da reagiraju kad je neko drugi duhovit, no to se baš ne događa.
Ako se sjetimo epizode u kojoj su Chandler i Monica već odavno skladan par, a do nesklada dolazi kada Monica dobije novog kolegu, tu možemo naići na jasan problem. Naime, Monica dolazi u stan i priča o novaku na poslu, usput ga nazvavši "najduhovitijim čovjekom kojeg je ikad srela".
Chandler je smrtno povrijeđen ovom rečenicom, ne može jesti i spavati zbog nje pošto on sebe smatra najduhovitijom osobom. Jedna sasvim fino osmišljena fabula epizode, simpatična i prilično utemeljena u realnim odnosima dvoje ljudi, međutim daleko bolje bi to sve funkcioniralo da se Monica zapravo nekad smije Chandlerovim duhovitim opaskama.
Ovako smo mi svjesni što njemu može smeta, ali nije nam jasno zašto se toliko uvrijedio kad Monica očito njega i ne doživljava kao duhovitog.
Majstor sarkazma
Je li problem do samih glumaca ili do autora serije koji su rekli glumcima da se ne smiju jedni drugima, u svakom slučaju je trebalo bolje potrefiti tajming, jer ovako djeluje da se mnogi suzdržavaju od prirodne reakcije čisto da ne bi narušili kadar i da ne bi morali opet snimati scenu.
To je pohvalno i profesionalno, međutim komičarski osjećaj bi im trebao naložiti da se zapravo nasmiju ako se dogodilo nešto što je smiješno i u njihovom svijetu. Dakle, ne nešto čemu se samo publika može smijati, a naročito ako netko izgovori nešto čemu bi se ljudi u stvarnosti nasmijali kada bi čuli u neobaveznom razgovoru, a ne samo u okviru serije.
Opet kažemo, možda su tvorci Prijatelja dali takve upute, ali ako jesu, onda su te upute vrlo diskutabilne.
S druge strane imamo recimo Jerryja Seinfelda koji se sam sebi cereka u Seinfeldu i to je velikim dijelom zato što on i nije baš dobar glumac, ali inteligentni Seinfeld je to iskoristio na pravi način i skockao je svoj lik tako da savršeno logično izgleda kada se Jerry hihoće nekom svom komentaru ili opservaciji.
U Prijateljima imamo ljude koji su bolji glumci, međutim to u nekim slučajevima radi protiv njih i žrtva je lik Chandlera Binga koji se upinje iz petnih žila i izgleda kao da baca dijamante pred svinje, budući da se njegovim objektivno kvalitetnim forama apsolutno nitko ne smije.
I na dan kada smo nažalost ostali bez Matthewa Perryja, čovjeka koji je utjelovio Chandlera u takvom maniru da je jasno da apsolutno nitko drugi ne bi mogao bolje to uraditi, niti je to zamislivo, moramo istaknuti da je Perry uspio stvoriti lik koji je ostao sinonim za najviše humorističke domete Prijatelja, koji je zapravo bit serije i vjerojatno je jedini lik koji bi seriju doveo do teške ispodprosječnosti kada bi se odstranio.
A Perry je to uradio nemajući "pomoć prijatelja" i trpeći najveći nedostatak serije, koji je njemu i samo njemu direktno štetio.
Iz tog razloga bez trunke patetike možemo konstatirati da je snaga njegovog talenta bila izuzetna, ali to nam je svakako bilo jasno, i teško da nam neke dodatne pohvale olakšavaju vijest koju smo saznali u noći između subote i nedjelje. Nedostajat će nam virtuoz na instrumentu zvanom sarkazam - Matthew Perry.