ZA ČOVJEKA koji je imao čuvenu uzrečicu "I get no respect", Rodney Dangerfield je još kako stekao poštovanje, i to za života, a nakon smrti je to isto poštovanje samo još više upućivano njegovom djelu.
Jerry Seinfeld, Jim Carrey, Tim Allen, Roseanne Barr, Jay Leno, Jerry Stiller, Kevin Kline, Chris Rock, Adam Sandler, Ray Romano... Toliki su ga smatrali inspiracijom i učiteljem, često mu se daje titula najvećeg stand-up komičara svih vremena, a i glumački se snašao iako je kasno ušao u tu priču i dolazio je iz jedne sasvim drugačije.
Prvih 40 godina je proveo tek ponekad radeći ono što voli, a to je zabavljanje ljudi. Ostatak vremena je uglavnom provodio kao prodavač, a i kasnije se nastavio baviti prodajom, ali je zarađivao i poneki dolar nastupima, sve dok se nije okušao u Saturday night liveu i postao poznat svakom Amerikancu.
Na krilima SNL slave i sa 60 proživljenih godina, upao je u Caddyshack (1980.) i poslije tog filma zaredao još nekoliko uspješnih, no već i u Caddyshacku se vidjelo da stvarno nije glumac.
"Rodney, počni svoju točku!"
Njegovi klecaji nogom u scenama kao da su govorili kako im nedostaje ono stajanje iz stand-up komedije, a redatelj Harold Ramis je kasnije otkrio da nije vrijedilo kada Rodneyju kažeš "akcija!" prije scene jer njemu tada ništa ne dolazi do glave. Tako da je za njega posebno uvijek vikao "Rodney, počni svoju točku" i onda je počinjalo snimanje.
Nije to toliko bitno ako dobar materijal izlazi iz usta, a s Rodneyjem je uvijek bio dobar. Poslije se malo prilagodio filmovanju, pa dobivao svoje komedije, dakle one u kojima je centralni performans u njegovim rukama.
Bili su to filmovi poput Lake love ili Povratka u školu, a onda je 94. Oliver Stone nekako vidio i dramski potencijal, dao mu ulogu nasilnog oca Juliette Lewis u Rođenim ubojicama i ubo s izborom.
Među ostalim fragmentima pred kamerom, a ima ih dosta, nekako se mora istaknuti i kul gostovanje u Simpsonima kada je posuđivao glas sinu gospodina Burnsa, opet odigravši ono po čemu je najbolje poznat, a to je uloga neotesanog šaljivdžije u okvirima visokog društva. Što bi se reklo, društva sa šipkom u dupetu. Tu humor ne može izostati.
Muke sa zdravljem
Posljednju etapu života Rodneyja Dangerfielda obilježilo je više medicinskih zahvata i muke sa zdravljem. U travnju 2003. je imao operaciju na mozgu, a naredne godine u kolovozu i na srcu.
Kada su ga novinari upitali koliko će se zadržati u bolnici, odgovorio je: "Ako sve prođe kako treba, oko tjedan dana. Ako ne, oko sat i pol." Nažalost, nikad se nije probudio iz anestezije koja mu je dana i mjesec i pol dana kasnije je preminuo.
Posthumno je osnovana nagrada pod nazivom Rodney respect award i dodjeljuje se cijenjenim komičarima već 15 godina, a tetovaže s likom Dangerfielda su postale popularne u Sjedinjenim Američkim Državama poslije njegove smrti.
Sajt posvećen Rodneyjevom liku i djelu više puta je nominiran za Webby nagradu i jednom ju je osvojio, u Kazališnoj akademiji u Los Angelesu postoji predmet The Rodney Dangerfield Institute of Comedy, a o broju priznanja koja je dobio u popularnim emisijama, serijama, filmovima ne postoji službeni podatak, ali broj mora biti troznamenkast.
"Ovo meso je toliko prijesno da se još uvijek vide tragovi gdje je džokej udarao."
"Kada sam se rodio, doktor je došao u čekaonicu i rekao mom ocu: 'Veoma mi je žao. Uradili smo sve što smo mogli... ali izvukao se.'"
"Posljednja želja mog ujaka bila je da mu sjedim u krilu. Bio je osuđen na električnu stolicu."
"Djevojka mi je telefonirala i rekla: 'Dođi kod mene. Nema nikoga kod kuće.' Otišao sam. Nije bilo nikoga kod kuće."
"Kad sam počinjao karijeru u šou biznisu, bio sam vrlo siromašan. Išao sam na orgije samo da jedem grožđe."
Old-school komičar Jacob Rodney Cohen ili jednostavno - Rodney Dangerfield.