Tijekom 1970-ih filmska industrija bila je obilježena iznimnim talentom. Među vodećim redateljima tog doba bili su David Lynch, Rainer Werner Fassbinder, Agnes Varda i Martin Scorsese, koji je tada redefinirao kriminalističke drame ispunjene složenim suptilnim narativima. Dok su se mnogi držali svojih ustaljenih stilova, Scorsese je pomicao granice žanra, donoseći filmove kao što su Ulice zla, Taksist i New York, New York. Njegov jedinstveni pristup urbanim pričama bio je ključan za oblikovanje tadašnjeg filmskog stvaralaštva.
U isto vrijeme David Cronenberg izgradio je svoju reputaciju kao majstor horora, poznat po pričama o tjelesnim mutacijama i društvenim strahovima. Njegovi filmovi Shivers (1975.) i Bjesnoća (1977.) istraživali su krhkost ljudskog tijela i njegovu podložnost bolestima i vanjskim utjecajima. Iako su ti filmovi često bili teški za gledatelje, postali su važan dio žanra, odražavajući društvene promjene tog vremena. S druge strane, Scorsese je postao simbol nove holivudske struje, stvarajući realistične i psihološki složene filmove.
Zanimljivo je da se Scorsese prvi put susreo s Cronenbergovim radom na Edinburškom filmskom festivalu 1970-ih, gdje je gledao Shivers. U početku je bio zbunjen i nije znao kako reagirati, ali ubrzo nije mogao prestati razgovarati o filmu. Priznao je da ga je film izrazito impresionirao, no priznao je i da se bojao upoznati redatelja.
Cronenberg je 2007. za The Guardian izjavio: "Rekao mi je da se bojao upoznati sa mnom zbog filmova Shivers i Bjesnoća. Odgovorio sam mu: 'Marty, čovjek koji je napravio Taksista boji se susresti sa mnom! Ja se bojim susresti s tobom!'"
Unatoč toj početnoj napetosti, dvojica redatelja kasnije su zajedno večerala, dijeleći anegdote o filmskom stvaranju. Iako je Scorsese i dalje osjećao neku vrstu napetosti, djela Cronenberga ostavila su na njega trajan dojam.