Umjesto da ide u filmsku školu, koju si nije mogao priuštiti, Quentin Tarantino odlučio je da je lakše i jeftinije naučiti sve o filmskom stvaralaštvu gledajući što više filmova.
Rad u videoteci bio je također vrlo koristan, a Tarantino je stekao razinu znanja koja nadmašuje ono što bi se moglo smatrati "enciklopedijskim". Po količini znanja, Tarantino je odmah uz Martina Scorsesea, iako se njihovi interesi znatno razlikuju.
Dok će se Scorsese moći prisjetiti određenih scena iz nepoznatog filma koji je gledao samo jednom prije pola stoljeća, Tarantino će radije istražiti detalje o tome kako je lik brutalno ubijen u eksploatacijskom filmu iz 1970-ih za koji većina ljudi nikada nije ni čula.
Naravno, obojici je to dobro poslužilo s obzirom na njihov uspjeh u karijerama, ali Scorsese nikada nije bio veliki utjecaj na Tarantina. Iako Tarantinovi eklektični inspiracijski izvori dolaze iz svih dijelova filmskog svijeta, utjecaj jednog redatelja posebno je istaknuo kao najsnažniji.
"Za mene je on najveći majstor filmske umjetnosti i vizualne estetike"
U razgovoru s Alexandreom Rockwellom, Tarantino je izdvojio Howarda Hawksa, Jean-Luca Godarda i Briana De Palmu. "Naučio sam različite stvari od njih trojice", rekao je, prije nego što je obrazložio kako su mu dvojica od njih prenijeli vrlo važne elemente stvaranja filmskog djela.
"Evo što sam naučio od Howarda Hawksa: kako stalno zabavljati publiku, kako ih stalno držati zainteresiranima. Bio je pripovjedač. Ne radnja, radnja, radnja. Priča. Znao je kako stvarati likove koji su potpuno privlačni", istaknuo je. Očito je da su vrijednost zabave i fascinantni likovi prisutni u njegovim filmovima od samog početka.
"De Palma me naučio kinu. Za mene je on najveći majstor filmske umjetnosti i vizualne estetike", dodao je Tarantino. Kao jedan od najprovokativnijih autora svoga doba, De Palma je bio posvećen stvaranju najboljih mogućih slika za najveće moguće ekrane.
Dok je Hawks oblikovao Tarantina kao vrhunskog pripovjedača, De Palma mu je prenio važnost spektakla. Iako kino svima predstavlja nešto drukčije, za redatelja koji je transformirao američku nezavisnu scenu i postao brend sam za sebe, želja za privlačenjem pažnje kroz kompoziciju proizašla je iz njegove ljubavi prema De Palmi.