"Nisam znao da je riječ o tome tko ima većeg!"
"Uvijek je o tome riječ."
Ovo je jedna od karakterističnih razmjena između mladog Afroamerikanca Terryja (Aaron Pierre) i šefa policije Sandyja (Don Johnson) u malom mjestu na američkom jugu, u Alabami, u filmu Rebel Ridge redatelja Jeremyja Saulniera koji je bez velike pompe osvanuo na Netflixu i postao jedan od njegovih najgledanijih novih filmskih naslova.
Ravno u glavu
Film kreće ravno u glavu, patrolni policijski auto sruši mladića na biciklu, a zatim ga optužuje za napad na policajce i urotu te mu konfiscira 30-ak tisuća dolara koje je imao sa sobom, novac koji je bio namijenjen plaćanju jamčevine za bratića koji je u zatvoru. Terry je mlad i snažan, no također inteligentan i pomirljiv pa podnese torturu ne izazivajući veći sukob u nadi da će se stvari s vremenom ipak nekako riješiti.
Međutim, neće. Čak i kad se stvari pogoršaju, Terry je još uvijek spreman na kompromis ili, kako to šef policije Sandy predlaže, deeskalaciju. Ali ona neće dugo potrajati. Terry će uz pomoć sudske pripravnice doznati da je grad prepun slučajeva sličnih njegovom, da su zapljene imovine izuzetno česte te da očito postoji cijeli koruptivni sustav koji osim policije uključuje i sud. Stoga će sukob, prije ili kasnije, ipak morati eskalirati.
Ovako opisan Rebel Ridge može se učiniti inačicom sličnih filmova, možda vam je već pao na pamet Rambo ili 96 sati ili neki od filmova ili serija o Jacku Reacheru, i nijedna od tih asocijacija nije posve pogrešna, ali ni posve točna.
Nije riječ o onom banalnom "namjerili ste se na krivog čovjeka" konceptu, a sve dosad opisano definitivno nije ni puka izlika za krvoproliće u završnici koje će, sad malo spojlam, u velikoj mjeri i izostati.
Naime, Terry je stručnjak za borilačke vještine koji njima poučava američke marince, stoga je skloniji svoje protivnike razoružati nego pucati u njih. Iako početna situacija donekle podsjeća i na čuveni, Oscarom nagrađeni film U vrelini noći i iako odnos lokalne policije prema Terryju nije lišen rasizma, Saulnierov je film ipak nešto kompleksniji.
Jest nešto u rasi, jest nešto i u tome tko ima većeg, jest nešto u korupciji, ali je nešto i u sve slabijem financiranju javnih službi u Americi, među njima i policije, pa ako žele opstati, moraju se snaći.
Neočekivana slojevitost
Film to ne uzima kao opravdanje za korupciju i zločin, već kao kontekst koji filmu daje neočekivanu slojevitost. Baš kao što je to i prikaz apsurdnog američkog pravnog sustava koji oslikava i priča o ukradenoj kosilici i dodatku na snijeg zbog kojeg je Terryjeva partnerica Summer (AnnaSophia Robb) proglašena krivom za tešku krađu. Naime, da nije na njoj bilo tog dodatka, kvalifikacija bi bila mnogo blaža, sitna krađa.
Rebel Ridge strukturno je zapravo klasičan vestern i služi se najčešće korištenom formulom vesterna: usamljeni kauboj dolazi u grad koji je na neki način izoliran od civilizacije, a time i od pravnog poretka, pa vlast ili ne postoji ili je zloupotrijebljena, stoga slijedi sukob u kojemu će naš junak povratiti mir i pravnu državu te krenuti dalje, kamo već usamljeni jahači inače idu.
Rebel Ridge upravo je sve to opisano, a njegov je šarm u tome što opisanu formulu tako uvjerljivo uklapa u današnju Ameriku, Ameriku koja je, navodno, odavno prestala biti divljinom koju je potrebno urediti u vrt, no nekako se čini kao da je posljednjih desetljeća taj proces krenuo unatrag.
Od opisane prve scene pa sve do završnice film se doima poput sporogorećeg fitilja kojemu malo preostaje do eksplozije, Saulnier majstorski gradi napetost koja nikada ne prestaje pa je šteta što ipak malo posustaje u samom finalu koje je više obećavalo i imalo potencijal za nešto uzbudljiviji i neočekivaniji rasplet.
Jeremy Saulnier je jedan od najboljih režisera za koje vjerojatno niste nikad čuli; iako već godinama snima pretežno dobre filmove ne uspijeva se probiti u mainstream, no nadajmo se da će Rebel Ridge biti prekretnica.
Mogao je to biti i bizaran ali odličan film osvete Blue Ruin koji je režiser već daleke 2013. godine snimio uz pomoć minusa na kartici i supruginog mirovinskog fonda, no nije se dogodilo, kao što se nije dogodilo ni s njegovim sljedećim, također hvaljenim filmom Zelena soba.
Na Netflixu je moguće pogledati i Hold the Dark, čudan i mračan triler s dozom mistike, no na žalost ni približno dobar kao ostali spomenuti filmovi.
I, čiji je na kraju veći?
Inače, glavni glumac Rebel Ridgea originalno je bio John Boyega, zahvaljujući ulozi Finna u Ratovima zvijezda neusporedivo veća zvijezda od Aarona Pierrea, no on je odustao kada je snimanje već započelo i tako doveo produkciju u probleme. Ipak, kad se podvuče crta, ispostavilo se da im je napravio uslugu, jer je Pierre kao njegova zamjena zapravo obilježio film.
Visok, naočit i svijetlih zelenih očiju, što je rijetko u Afroamerikanaca, Pierre je izuzetno atraktivna pojava koja plijeni pažnju, a istovremeno je riječ o kvalitetnom britanskom glumcu kojemu ni Shakespeare nije stran. I koji bez problema u glumačkom nadigravanju parira odličnom Donu Johnsonu u za njega pomalo atipičnoj ulozi korumpiranog šerifa. A sigurno ste već do sada pogodili i čiji je veći.
Nema sumnje kako je riječ o najugodnijem filmskom iznenađenju godine kojemu se zaista nitko nije nadao pa, iako nisam baš sklon nastavcima, ovaj put ne bih imao ništa protiv da Netflix potaknut dobrom gledanošću odluči snimiti i Rebel Ridge 2.