DOK SU neki ponosni na svoj multitasking, drugima je pozornost raspršena i počinju se brinuti. Naravno, ovaj "multitasking" je zapravo samo mačo sanjarija modernih menadžera - kako da budem ratnik u potpuno bezopasnim uvjetima? Da vam je pažnja ukradena možete shvatiti vrlo lako.
Uspijete li u kojem trenutku posvetiti se nekoj djelatnosti, poput recimo čitanja, lako ćete primijetiti da vam je teško koncentrirati se. Ne govorimo o člancima na portalima ili objavama na Twitteru. Radi se o čitanju knjiga ili nečeg što zahtijeva punu pozornost više sati.
Nemojte likovati ako ste jedan od onih koji vole čitati. I dalje problem nije riješen jer prečesto uzimamo u ruke knjige koje ne zahtijevaju napor, čak ni minimalan. No, dobro, nije tako strašno, ali činjenica je da živimo u vremenu u kojem je pažnja valuta za koju se bore svi prodavači. Privuče li vam nešto pozornost, vrlo vjerojatno iza toga stoji neki proizvod ili usluga.
Nedavno je objavljen izvrstan naslov na ovu temu. Knjiga se zove Ukradena pažnja, a autor je već poznat hrvatskim čitateljima. Johann Hari, istraživački novinar koji se posvećuje važnim temama, napisao je i bestseler Izgubljene veze, čija je tema gubitak smislenog kontakta među ljudima. Nije neobično što ga je istraživanje materijala za taj naslov dovelo do ideje za ovu novu knjigu.
Zavirili smo u Ukradenu pažnju (tko bi imao vremena za duboko i studiozno čitanje) te izvukli nekoliko zanimljivih natuknica koje bi vam mogle pomoći da se konstruktivno suočite s problemom (vlastitog) gubitka fokusa. Dakle, što stoji na putu čovjekova stjecanja i održavanja duboke koncentracije?
Porast brzine
Više je mislilaca tijekom proteklih stotinu-dvije godina primijetilo da tehnologija mijenja društvo. Prvo izumimo nešto kako bismo si olakšali život (ubrzali proces rješavanja problema), no kada tehnološko otkriće počne raditi svoj posao, kao da stasa u vlastiti život te se u društvo uključuje kao punopravni član s mogućnošću odlučivanja.
Da, čini se da nakon nekog vremena tehnologija preuzima ulogu za koju nije isprva stvorena - alat postaje gotovo živi organizam koji od nas traži da radimo stvari na njegov način. Porastom tehnološkog usavršavanja dolazi do porasta brzine kojom kolaju informacije.
Osim toga, što se brže stvari odvijaju, to više taj ekosustav od pojedinca traži. Živimo li u ubrzanoj okolini, i mi ćemo postati ubrzani. Zamislite što to čini našoj pozornosti. Da, raspršuje ju. Gomila informacija traži nove načine njihova procesiranja, teško je sve provariti na kvalitetan, organski način. Kokain pomaže, kažu, ali nikako nije preporučljivo rješenje.
Kržljanje naše sposobnosti uživljavanja
Možete li se uživjeti u nešto što neće odmah polučiti rezultat pohvale ili nagrade, idealno novčane? Gledamo Netflix, mislimo "gledaj kako mogu bingeati seriju, cijeli dan sam u krevetu prikovan za ekran". No to nije uživljavanje na koje mislimo. Pasivno uživljavanje je upravo ono što nam krade pažnju. Radi se o pojmu koji je mnogima poznat, ali čije značenje teško razumijevamo u svakodnevnom životu prepunom distrakcija.
Taj pojam je "flow". Stanje u kojem se koncentriramo na proces, uživajući u vlastitoj produktivnosti bez obzira na konačni rezultat. Ne činimo nešto kako bismo bili bogati, najbolji, hvaljeni i obožavani - ono u što se uživljavamo činimo kako bismo uronili u bogatstvo samog procesa. Da, kao što kažu, nije cilj putovanja nekamo stići, nego putovati.
To stanje se postiže ako imamo dovoljno pozornosti za otvaranje za njega, ono se potiče rješavanjem situacije/problema koji nas angažira a da pritom ne prelazi granice naših sposobnosti.
U svakom slučaju, probajte uživati u nečemu što zahtijeva vašu punu, dugotrajnu pažnju, što vas tjera da činite napor, a istovremeno to nemojte činiti kako biste postigli rezultat. Kada se rezultat vašeg djela pojavi, postavite si pitanje: mogu li krenuti dalje a da od svog djela ništa ne dobijem? Jer majstori uživljavanja znaju da su već u procesu stvaranja dobili ono najvrjednije.
Porast fizičke i mentalne iscrpljenosti
Kad će taj vikend? Da se odmorim, da se zabavim (zaboravim na tjedan i obaveze), da utonem u alkoholnu paru i idući dan kunjam? Nije to baš svačija priča, ali postoje naznake da sve više ljudi osjeća kroničan umor, tjelesnu i mentalnu iscrpljenost. Sjetite se prvog uzroka epidemije gubitka pažnje: porast brzine. Imamo sve više mogućnosti za "iskorištavanje" života, sve više želja koje nam postaju dostižne u kapitalističkom sustavu, sve više izbora, sve više… stresa.
Čini se da se bližimo razini tehnološkog razvoja koja je dostigla brzinu i kompleksnost koje uvelike prelaze granice ljudskih mogućnosti. Neprestano smo izloženi (i voljno se izlažemo) utiscima iz kojih se rađaju nove kombinacije i sve ide k tome da jurimo i ne stajemo. To sve nam oduzima nešto vrlo vrijedno: vrijeme za odmor.
Prema istraživanjima, ljudi sve manje spavaju, a čak i kada uspiju uhvatiti svojih 8-9 sati, san je isprekidan. Kao da nastavljamo užurbani dan noću, u svojoj glavi, u svom nemirnom tijelu. Problem s iscrpljenošću i stresom je to što kada smo dugo u tom stanju, ono postaje naša normalnost i svakodnevica te više ne vidimo da bi moglo biti drugačije.
Treba se odmoriti, ali doista se otpustiti i vratiti se u ravnotežu. Svakako će se ispočetka činiti da se ništa ne događa, da je dosadno, prazno, neispunjujuće. Izdržite li taj prvotni pritisak, dobit ćete mnogo više nego što pružaju lajkovi i pijana večer.
Ovdje ćemo se zaustaviti, svjesni da smo pretjerali s duljinom članka. Eh, da, nismo napisali koja su rješenja za gubitak pažnje, kako je točno vratiti, na koje se točno načine upustiti u avanturu povratka prirodnom stanju visoke pozornosti. Evo jednog: pročitajte knjigu. Mislite li da je to previše glupo, dosadno, sporo, bezveze, sebi potvrđujete da vrlo vjerojatno vaša pozornost treba ozbiljan remont.