SVE je već rečeno o rađanju, pelenama i prljavim kućanskim poslovima, tim utezima koje nosi svaka žena, bilo da sjedi doma, radi operaciju na otvorenom srcu, piše ili nam u nekom dućanu dodaje željeni broj cipela.
OPREZ! Tekst sadrži spojlere!
Žene su se izborile da "izađu iz kuće", da ih ne zovu slabijim spolom, ali dok istrčavaju iz kućne kolotečine - na svakih sto metara dočekat će ih pekarnica u kojoj djeca jedu dok su im majke na poslu ili oglasa kojim poslodavac osviješten o ravnopravnosti spolova traži radnike i radnice za istovar pet kamiona cementa.
U tom žongliranju između poslova, čunjevi često ispadaju iz ruku. Razvoda je sve više, djece sve manje, a ne pomaže ni kutija keksa na kojoj je domaćici dodano akademsko zvanje. Ali, da stvari mogu dobiti puno gori oblik, svjedoči režim distopijske države Gilead u romanu Margaret Atwood Sluškinjina priča, koji se dosjetio da pad nataliteta riješi tako što će ženu tretirati kao svoju imovinu.
Država je zaplijenila maternice
Država, koja se nekad zvala SAD, zaplijenila je maternice svih onih žena koje po zakonima Biblije imaju neku moralnu mrlju (izvanbračna zajednica, pobačaj ili preljub) i njihovu ulogu u društvu razlomila na četiri funkcije.
Ženska prava ne postoje. Oduzima im se pristup novcu i ostavlja mogućnost da budu Supruge, neplodne žene uglednih zvaničnika, ili njihove Sluškinje. Njih u posebnim institucijama odgajaju Tetke (učiteljice), a kada se pokaže da Sluškinja ne može rađati, ona postaje Marta ili kućna pomoćnica. Začeće nastaje kroz ritualni čin silovanja Sluškinja.
Istoimena televizijska adaptacija romana pojavila se 2017. godine, postavši simbol globalnog ženskog otpora, a Sluškinje u crvenim odorama i s bijelim kapicama slike koje se podastiru u javnosti svaki put kad se pokrene rasprava o pravu na pobačaj.
Priča ima svoju heroinu, jednu od rijetkih žena s mogućnošću začeća. June (Elisabeth Moss) je prisiljena živjeti u seksualnom ropstvu, jer svijet ide ka svom kraju pa ga treba napučiti dječicom. Ona ne podnosi konstantan nadzor i brutalne kazne pa se odlučuje na bijeg koji je može koštati života.
(SPOILER ALERT) Dvije nove epizode 5. sezone, koju je objavio Hulu, ponovo nas pozicioniraju u patrijarhalni totalitarizam. Netom nakon što je ubila Freda Waterforda, June uranja krvave prste u bistru vodu. Krv koja se kovitla na netaknutoj bijeloj površini kade, čini prepoznatljivu crveno-bijelu paletu boja. June se bori s PTSP-om i nastavlja postojati u čudnom procjepu tuge i bijesa zbog nemogućnosti spašavanja starije kćeri Hannah (Jordana Blake). Uživa neizmjernu podršku supruga Lukea (O. T. Fagbenle). Ujutro poljubi bebu Nichole, vrati je u kolijevku, a potom odlazi razarati sustav sa svojom najboljom prijateljicom, bivšom sluškinjom Moirom (Samira Wiley).
Sloboda je iznimno skupa, revolucija Sluškinja divlja, a June želi spasiti i posljednju silovanu ženu. Međutim, mora se suočiti s jezivim posljedicama svog krvavog čina - ubojstva zapovjednika Waterforda (Joseph Fiennes), dok će njegova udovica Serena (Yvonne Strahovski) nastradati od zakona koje je sama donosila. Bez supruga u Gileadu postaje "samo" žena pa će iskusiti sve one užase koje je priuštila drugim Sluškinjama. (KRAJ SPOILER ALERTA)
Mama mora na posao, kaže promotivni slogan
Kontinuitet u borbi glavne junakinje proteže se sada već kroz 48 epizoda. Svaka sezona dočekuje se s jednakim ushićenjem, iako su mnogi mišljenja da je prvu i drugu sezonu nemoguće nadmašiti, jer su gledatelje pozicionirale u središte brutalne, ali visoko stilizirane teokracije.
Sluškinjinu priču žene gledaju s odbojnošću, jer su u toj priči eksploatirane kao robinje sustava. Identificirale su se s pobunjenom ženom koja se ne uklapa u standardne obrasce ljepote i fizičkog izgleda koji se potencira na malim ekranima. Međutim, serija otvara pitanja privida u kojem žene danas uživaju prava na rad i slobodno mišljenje, kada se nalaze u začaranom krugu mukotrpnog žongliranja (s početka teksta) između obaveza.
Žene mogu raditi više stvari istovremeno, majke često dokazuju da su superiorna bića, pa ih je to možda sve odvelo u novu vrstu ekonomske eksploatacije. Muškarci su generalno više plaćeni, a svaka porodica koja si može priuštiti pomoć u kući, ima neku tetu koja joj čuva dijete, čisti ili drži instrukcije iz matematike. Da ne zaboravimo sve učestaliju praksu surogat-majki.
OK, reći ćemo, sve je to slobodna volja. Zato su slojevi koje ima Sluškinjina priča posebno zanimljivi. Pružaju novi pogled na ono što se zove dobrovoljni pristanak. Sloboda ponekad može imati perfidni oblik ropstva, kako je to definirao Orwell u 1984.
Život u zatvoru s nevidljivim rešetkama. Jer, koliko slobode ostane nakon osmosatnog lupanja pečata iza malog šalterskog otvora, kuhanja, pisanja doktorata iz astrofizike, sjedenja na treninzima svojih sinova nogometaša… Možda dovoljno slobode za bijeg u distopijski svijet Sluškinjine priče.
OCJENA: 7.5