POSLJEDNJA sezona Igre prijestolja mnogima je ostala u izuzetno lošem sjećanju.
UPOZORENJE! Tekst sadrži spoilere!
Premda je mržnja u jednom trenutku prerasla u klasično internetsko pretjerivanje, činjenica jest da su autori HBO-ove hit serije u posljednjim epizodama izgubili kompas i u nedostatku književnog predloška zbrzali proces i izgubili simpatije velikog dijela najtvrdokornijih fanova.
Toga su bile svjesne glavešine koje su izuzetno oprezno ušle u produkciju serije koja bi bila dostojan nasljednik velikog hita.
Milijuni dolara utučeni su u ugašeni projekt Bloodmoon koji je, unatoč ambicijama, 2019. i službeno otkazan. Najjednostavnije objašnjenje bilo je da pilot nije izazvao iste reakcije kao i prva epizoda Igre prijestolja.
Djeluje obećavajuće
Zmajeva kuća već od prvih minuta djeluje kao više nego ambiciozan pokušaj: uvjerljiva glumačka postava, odlična produkcija i postavljanje temelja za sve ono što je Igru prijestolja pretvorilo u hit kakav je s vremenom postao.
Doduše, Zmajeva kuća dolazi i s daleko većim teretom očekivanja i predrasuda jer snimiti spin-off jedne od najpopularnijih serija svih vremena je sve samo ne zahvalan posao. Osim toga, radi se i o fanovima koji imaju abnormalnu količinu mišljenja i stavova koje se ne suzdržavaju javno iznijeti.
Iako svakoj seriji treba dati vremena da se razmaše, uhvati zalet i pokaže je li pogodak ili promašaj, Zmajeva kuća u prvoj epizodi djeluje obećavajuće.
O čemu se radi?
Radnja je smještena dvjestotinjak godina prije nego što smo prvi put upoznali Westeros. Osim toga, deveta je godina vladavine kralja Viserysa I. Targaryena (Paddy Considine). Njegova žena je trudna, a prvorođeno dijete je kći Rhaenyra (Milly Alcock), što znači da svi očekuju rođenje muškog prijestolonasljednika jer će u suprotnom vlast preuzeti nemilosrdni i na momente psihotični princ Daemon (Matt Smith).
Nažalost, tijekom prilično mučnog poroda umiru i majka i novorođeni sin, a glavni kraljev savjetnik Otto Hightower (Rhys Ifans) nimalo suptilno želi ožalošćenom kralju što prije namjestiti svoju mladu kćer Alicent (Emily Carey).
Viserys ne prihvaća ponudu, ali svjestan je i da je u golemim problemima. Vrlo dobro zna da njegov brat Daemon nije osoba koja se smije dočepati apsolutne moći, a žena na tronu možda i nije nezamisliv koncept. To bi bio potez bez presedana i mogao bi izazvati dodatne probleme u kraljevstvu koje i bez ovakvih nepopularnih poteza stoji na nogama od stakla.
Je li "servisiranje očekivanja fanova" dobar potez?
Ukratko, sve ono što očekujete od klasične epizode Igre prijestolja je tu. Neće vam nedostajati ni političkih intriga ni guzica i sisa, krvavih obračuna, zmajeva, sugestija incesta ni kompleksnih likova koje je izuzetno teško simpatizirati. Štoviše, Zmajeva kuća započela je puno dinamičnije od Igre prijestolja, ali teško je u ovoj fazi govoriti o bilo čemu drugom osim o tome da je ekipa iza serije stavila kvačice na apsolutno svako očekivanje fanova.
Međutim, ovo "servisiranje očekivanja" može biti i prednost i nedostatak, ovisno o tome žele li fanovi još malo već viđenog ili nešto potpuno novo. Tim više jer je prednost Igre prijestolja bila upravo to da su u moru kostimiranih fantasy serija djelovali kao nešto novo, kontroverzno i svježe.
To, naravno, ne znači da serija neće biti uspješna. Na kraju krajeva, prva epizoda toliko je gledana da je izazvala rušenje aplikacije HBO Max. Možda je ono što su osmislili Ryan Condal i George R.R. Martin sve ono što fanovi i čekaju - još par sezona Igre prijestolja. U slučaju da nije, nadamo se da će ovaj spin-off u narednim epizodama uspjeti stvoriti vlastiti stil jer ovo "dodvoravanje" fanovima vrlo se lako može pretvoriti u dvosjekli mač.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.