Iguana - sve o držanju i uzgoju

Iguana iguana ili zelena iguana, koja se najčešće može naći u ponudi trgovina kućnim ljubimcima, je gušter čija krajnja veličina može biti 2 metra, ako se radi o mužjaku i naravno ako ste se kvalitetno brinuli o njoj. U prvoj godini vaša iguana, koju ste kupili kao malog slatkog zelenog guštera, može doseći, uz pravilnu prehranu i držanje, jedan metar.

 

Dakle krajnja nastamba, ne terarij, jer se takvo što ne može nazvati terarijem, bi trebala biti u planu već onaj tren kada ste je donijeli u svoj stambeni prostor. Makar je cijena iguane , nažalost, dosta niska i pristupačna širokom pučanstvu, krajnja računica je dosta velika. Većina vlasnika odustane od držanja i brige o svojim iguanama kada shvate da je ona stvarno velika i da nije baš tako pitoma kako su čuli.

 

Da, svi su čuli predivne uljepšane priče o pitomim iguanama koje vas prate, maze se i koje se odazivaju na vaše izgovaranje njihovog imena. Naravno, postoje i takve jedinke, ali one su stvarno rijetkost. Većina iguana jest "pitoma“", ali ta riječ "pitom" kod iguana nije istog značenja kao kod psa, mačke ili nekih drugih životinja koje se češće drže kao ljubimci.

 

Svaka životinja, bila ona iguana, zmija, pas ili mačka ima svoj karakter. Naravno da se za svaku vrstu postoje opće karakteristike, ali i unutar vrste postoje jedinke koje su plašljivije od drugih, tvrdoglavije ili agresivnije od ostalih pripadnika vrste. Tako se može isto reći za iguane. Tako da se svakoj iguani mora pristupiti na drugačiji način. Neke će uvijek ostati plašljive koliko god se radilo s njima, neke će već nakon dva tjedna postati male pitome bubice. Da, i nikako se ne smije smetnuti s uma da svaka iguana mijenja svoja raspoloženja i da će ona svoje promjene jasno i glasno pokazati. Mužjaci koji su u fazi tjeranja će postati agresivni i dosta neugodni, makar su se prije dva dana mazili, makar ste prije dva dana mogli bez problema čistiti pokraj njih bez da vas upozoravaju sa svojim napuhavanjem ili da zamahuju s repom u vašem smjeru. To je faza koja se mora pretrpjeti i vi morate biti spremni na takve nagle promjene ponašanja. A vjerujete mi da nije ugodno kada vas odrasla iguana udari s repom ili kada se zalijeće na vas otvorenih ustiju.

 

Vratimo se na temu novaca. Cijena mladih iguana se kreće od 400 do 800 kuna. Sama iguana nije neki veći novčani izdatak, ali treba se uzeti u obzir njen terarij, te krajnja nastamba, cijena neonki koje emitiraju UVB svijetlo (koje trebate mijenjati minimalno svakih 9 mjeseci) koje je važno za njihovo, kako mentalno tako i fizičko zdravlje, električna struja koju ćete potrošiti, žarulje koje emitiraju UVA svjetlo te služe za stvaranje tropske temperature. Iako su biljojedi, nemojte se zavaravati da je to mali izdatak. Preko ljeta jest mali izdatak, ne samo zbog mnoštva divljih biljaka koje možete davati svojoj iguani, nego i zbog malih cijena povrća i eventualno voća. Ali, morate računati zimu, preko koje je ne samo teško nabaviti svježu kvalitetnu hranu za vaše iguane već i sama cijena nije mala. Proporcionalno sa samom veličinom rastu i sami izdaci vezani uz iguanu.

 

Na više mjesta na internetu sam naišao na tvrdnje kako je iguana laki gušter za držanje i kako se preporuča osobama koje imaju malo vremena . Upravo suprotno od toga, iguane su zahtjevne životinje kojima treba posvetiti dosta pažnje da bi bile i ostale pitome i trebaju svakodnevnu brigu i njegu. Kod malih iguana je važno za napomenuti da se terarij u kojem se nalaze mora, barem u početku, nalaziti na tihom i ne prometnom mjestu. Naravno kao i ostali gmazovi zbog privikavanja na novonastalu situaciju, ali i zbog samoozljeđivanja koje bi se eventualno moglo dogoditi. Jer, ponovno ovisi o jedinki, njihov prvi poriv će biti da pobjegnu ako vas vide ili ako napravite neki nagli pokret što rezultira sa njihovim zabijanjem i odbijanjem o staklo što na kraju može rezultirati s ozljedama glave i usta. Drugi poriv će im biti da se obrane, a glavno oružje u njihovoj obrani je njihov rep, s kojim će udarati po staklu, granama ili po nečem drugom što se nalazi u terariju. Takvo ponašanje najčešće rezultira s oštećenim ili ozlijeđenim repom, što najčešće vodi do gangrene repa, koja je dosta česta kod iguana. Takav rep se mora pod hitno amputirati. I to vam je jedan trošak, a da ne spominjemo onda brigu o takvoj iguani, koja mora biti u sterilnim uvjetima, dok joj rep ne zacijeli. Samo da napomenem da kada se jedanput amputira rep to ne znaci automatski da je to i zadnji put. Gangrena se može ponovno pojaviti zbog bakterija koje su se možda naselile u ranu. U tom slučaju se uzima bris da bi se otkrilo koje su to bakterije da se može primijeniti odgovarajući antibiotik. Najčešće su bakterije iz roda Pseudomonas, Actinobacter te bakterija Aeromonas hydrofila .

 

Nažalost, kod nas je problem zasada što nemamo kvalificiranih veterinara za zahvate na reptilima. Za ovako manje zahvate, kao što je npr. amputacija repa, imamo par kvalificiranih, ali za neke veće probleme kao distocija ili retencija jaja kod ženki iguana, malo ljudi ima iskustva. Općenito vi ćete biti veterinar i dijagnostičar. 

 

Ali, daleko od toga da iguane nisu fascinantne životinje, koje će vas znati i razveseliti, zadiviti sa svojom inteligencijom, nasmijati i rastužiti. Jedino na što morate biti spremni jest to da ćete imati problema, koje ćete u većini slučajeva morati sami rješavati, ali nagrade za trud će biti mnogobrojne.

 

Ako ste još zainteresirani ili ako ste već nabavili iguanu onda pročitajte nastavak.

 

 

Iako ovdje pričamo o zelenoj iguani (Iguana iguana) spomenut ćemo da je ona pripadnik porodice Iguanidae, koja se sastoji od rodova Iguana i Brachylophus koji su aborealni, pa rodovi Dipsosaurus, Cyclura, Sauromalus, Ctenosaura, Conolophus koji su primarno terestrialni, te posebno zanimljiv rod Amblyrhynchus, kojem pripada i vrsta Amblyrhynchus cristatus poznata kao morska iguana . Većina pripadnika porodice Iguanidae su herbivori, iako su neki rodovi omnivorni . Od roda Cyclura se u prodaji ponekada mogu naći vrste Cyclura cornuta cornuta i Cyclura nubila nubila . Cijeli rod Cyclura se nalazi na CITES listi ugroženih životinja. I one su primarno herbivori,ali su za razliku od zelene iguane terestrialne životinje. Dosta često se uz zelenu iguanu prodaje i takozvana "crna iguana" ili Ctenosaura similis, koja je omnivor i primarno terestrialna vrsta . Samo bi spomenuo iz roda Iguana vrstu Iguana delicatissima,koja nije baš često u prodaji i vrlo malo ljudi zna za nju, koja je vrlo slična zelenoj iguani, ali je manja .Velika većina vrsta je ugrožena u svojem prirodnom okolišu te se nalazi na CITES listi ugroženih vrsta. Vrsta Iguana iguana se nalazi na području srednje i južne Amerike. Inače se u južnoj Americi uzgajaju radi mesa koje je dosta popularno na tim prostorima. S takvih farmi i dolazi jedan veliki dio iguana koje se prodaju po trgovinama kućnim ljubimcima, iako postoje i farme koje uzgajaju iguane isključivo za prodaju u zoo trgovinama. Iako su po meni te farme nehumane, pošto su većinom životinje samo bačene u zajedničke nastambe s planom da se razmnože. Čak se i sada, kada su iguane dosta česte i uvijek pristupačne, iz prirode uzimaju ženke pune jaja, samo iz tog razloga da bi se sakupio podmladak. Često su takve iguane pune parazita i potrebno je čišćenje od parazita. Kao i uvijek najbolji izbor bi bio domaći uzgoj, koji kod nas još nije ni čest niti raširen.

 

 

Možete početi s malim terarijem, ali morate računati na to da će vaša mala iguana doseći jedan metar u godinu dana, ako ćete se pravilno brinuti o njoj. Minimalna veličina nastambe za odraslu iguanu je 2 metra visine i dužine i metar širine. Računajte na to da su iguane aborealne životinje, tako da su čvrste grane i police za njih obavezne. Police bi trebale biti od čvrstog materijala, stabilne, ali lake za razmontirati ili za izvaditi zbog lakšeg čišćenja. Za odrasle iguane se još mogu tanje grede obaviti s čvrstim užetom, da se mogu lako penjati.Trebate paziti na spojeve dasaka kod polica, da se slučajno ne dogodi da iguanin prst ili rep ne zapne među spojeve, što može rezultirati sa slomljenim prstom ili repom. Moj prijedlog jest da materijal od kojeg će biti napravljen terarij/nastamba bude otporan na vlagu i čvrst. Svakako pokušajte smanjiti upotrebu staklenih površina kod gradnje terarija/nastambe zbog refleksije.Mužjaci se zbog svojeg obrisa mogu početi zabijati u staklo, što na kraju dovodi do toga da se ili razbije staklo ili da dođe do abrazije na licu iguana, zbog konstantnog zabijanja u staklo, tako da je najbolje da samo prednja strana bude od stakla. Pleksiglas kao materijal izbjegavajte u potpunosti zbog lakih oštećenja od noktiju iguana, tako da ta opcija na kraju ispada neisplativa, dugotrajno gledajući. Po mojem iskustvu iguane su manje podložne opeklinama i skakanju na žarulje ili druge izvore topline, ali oni i dalje moraju biti dobro fiksirani i udaljeni od iguana, tako da one ne mogu doći do njih. Kod mladih iguana su vizualne barijere potrebne i važne, ali isto tako je i odraslim iguanama potreban jedan skriveni dio gdje bi se onda mogla povući u osamu. Grane i police su njihovo igralište, tako ako želite udovoljiti svojoj iguani stavite što više grana ili ljestva od užadi i polica po kojima se one mogu penjati. Važno je za napomenuti da je najbolje tanjur s hranom stavljati uvijek na isto mjesto i najbolje na povišenom mjestu, tj. na polici odmah kod mjesta za sunčanje. Kao podlogu ne predlažem nikakve tepihe niti išta tome slično (umjetnu travu npr.), zbog razvijanja neugodnih mirisa i pljesni, ali i mogućnosti da iguana noktom zapne za tepih. Predlažem koru koja je veličine takve da je iguana ne može progutati ili treset.Svakako stavite veliku posudu u koju će iguana najvjerojatnije obavljati nuždu, te će vama biti lakše za održavati terarij. Najbolje su velike posude tipa mačjeg wc-a. Samo da napomenem da se posuda ne napuni preduboko za male iguane, da se slučajno ne bi utopile.

 

 

Iguane su podrijetlom iz tropskih predjela i takvi uvjeti moraju biti i unutar terarija/nastambe. Vlažnost dakle treba biti oko 70-80% te se podiže kada se iguana presvlači. Samo da napomenem da su upravo problemi pri presvlačenju samo uvod u ostale potencijalne probleme i bolesti. Naprimjer, zaostala koža od presvlačenja može uzrokovati stomatitis, ako se koža oko ustiju nije presvukla.Na repu preostala koža može dovesti do suženja repa i na kraju može rezultirati i gangrenom. Manjak vlažnosti u zraku može uzrokovati i probleme s respiratornim sustavom. Dakle, na vlažnost trebate paziti. Dnevna temperatura treba biti u rasponu od 26 do 28 stupnjeva, a na mjestu sunčanja je temperatura oko 32 stupnja. Noćna temperatura ne smije pasti ispod 21 stupanj. Optimalno je od 21 do 25 stupnja. Mjesto sunčanja treba biti na povišenom mjestu i dobro osvijetljeno.To se postiže sa žaruljama koje emitiraju i svjetlost i toplinu. Za postizanje pravilne temperature preko noći su najbolje keramičke žarulje koje odašilju samo toplinu bez svjetlosti. Uz žarulje je obavezna i upotreba neonskih lampi koje emitiraju UVB svjetlost zbog pravilne sinteze D3 vitamina. Takve neonke se trebaju nalaziti oko 30 centimetra od iguaninog tijela te se trebaju mijenjati najmanje svakih 9 mjeseci. Bez pravilnog osvjetljenja riskirate da vaša iguana oboli od MBD-a (metabolic bone disease) ili rahitisa.

 

Iguane su primarno i samo biljojedi. Prehrana se treba sastojati od svježeg povrća, voća i biljaka. Nikako ne smijete davati svojoj iguani hranu životinjskog podrijetla. Iako se to još na nekim stranicama po internetu savjetuje, da se barem daje mladim iguanama kao dodatak prehrani, one će od toga imati samo nagli, brzi rast, koji će na kraju završiti preranom smrću. Iguane koje se hrane animalnim proteinima žive do maksimalno 6 godina, dok iguane koje su hranjene pravilnim i izbalansiranim obrocima, koji se sastoje samo od biljaka, mogu živjeti do 20 godina. Ako se ipak odlučite da dajete animalne proteine svojim iguanama, morate znati da ste osudili svoju iguanu na kratak život i na smrt u strašnim bolovima i patnji, jer iguane koje se prehranjuju s animalnim proteinima ili čija prehrana sadrži animalne proteine, pate od zatajenja bubrega i jetre. Takvim se životinjama nažalost ne može pomoći. Najbolje je da hrana kojom hranite ima omjer kalcija i fosfora 2:1. Svakako morate paziti na čistoću i svježinu hrane. Svaki obrok treba imati svoju bazu, tj. biljku ili povrće koje ima dobar omjer Ca:P. Takve biljke su: radič, cikorija, raštika, lucerna, endivija i hibiscus. Kod nas se može još i kupiti tzv. "crveni radič", što je ustvari cikorija. Samo da napomenem da se špinat, zelje i kelj treba svakako izbjegavati, jer u sebi imaju oksalnu kiselinu koja veže na sebe kalcij. Uz to još možete i davati krastavce, tikvice, rotkvice, peršin, grašak, grah. Samo se treba napomenuti da iguana u optimalnim uvjetima može iskoristiti 40% hranjivih tvari iz obroka. Upravo zbog toga je vrlo važno da pazite i pažljivo izbalansirate obrok, prije nego što ga date svojoj iguani.

 

 

Kod iguana spolni dimorfizam nije tako naglašen kao kod nekih drugih vrsta. Dok su iguane male, najsigurniji način da se determinira spol je sondiranje. Kod odraslih iguana mužjak će se moći prepoznati po veličini, mogućoj narančastoj boji (ali i ženke znaju imati narančastu boju na glavi i po tijelu), naglašene femoralne pore, te kod kloake, na bazi repa zadebljanje. Što se tiče ženki, ženke su u pravilu manje od mužjaka, boje su zagasitije. Što se tiče ponašanja, mužjake isto možete prepoznati ako prema vama tresu ubrzano glavu (poznato kao head bobbing), ženke to ne rade uopće ili vrlo rijetko. Ženke su u pravilu smirenije i podnose društvo drugih ženka kao i mužjaka. Mužjaci, za razliku od ženki, ne smiju biti pokraj drugog mužjaka, čak ne smiju imati niti vizualni kontakt. Kod ženki se treba svakako posvetiti pažnja zbog moguće retencije jaja. Ženke su spolno zrele već nakon 18 mjeseci i od onda se već treba početi kontrolirati životinja i njeno ponašanje. Glavni simptomi retencije jaja su depresija, anoreksija, tamnije pigmentirana koža, letargičnost, odbijanje jela te prošireni abdomen. Uzrok tome stanju, koje lako može postati smrtno opasno, je loša prehrana, loša fizička kondicija, manjak vitamina i minerala, neadekvatni uvjeti držanja ili neprikladan prostor za polijeganje jaja ili manjak istog. Mužjak dostiže spolnu zrelost isto s 18 mjeseci. Kod mužjaka je jedino na što se treba paziti moguća agresivnost. Kod mužjaka, kao i kod ženke, ćete primijetiti promjenu boje i ponašanja, što je jedan od prvih znakova da počinje sezona parenja. Kod nas, tj. u našim predjelima, se većina iguana pari oko 12 mjeseca odnosno preko zime. Sama sezona parenja nije ograničena vremenski kod iguana koje se drže kao ljubimci, samo treba napomenuti jedan važan detalj, a to je da se iguane i mužjaci i ženke iscrpe tokom sezone parenja i trebate posvetiti dosta pažnje prehrani, dodavanju vitamina i minerala, te hidrataciji. Iguane su podložne dehidraciji, pa u to vrijeme posvetite malo više pažnje održavanju optimalne vlage zraka i nastambi. Samo parenje jest malo agresivno i grubo, vrlo često se zna dogoditi da ženka, kao i mužjak, budu ozlijeđeni, pogotovo na predjelu vrata. Ženka polaže jaja u kutiju napunjenu pijeskom. Prosječan broj jaja je oko 30. Jaja se inkubiraju, u prosjeku, od 90 do 120 dana. Samo još želim reći, ako ste sretnici i imate ženku i mužjaka, da dobro razmislite i o logičnosti i isplativosti inkubiranja jaja, jer nažalost cijene mladih iguana su jako niske, a broj neželjenih odraslih iguana je sve veći i veći. Nažalost postoje jako male šanse da ćete uspjeti sve male iguane otpratiti u dobar dom.

 

Izvor: Akvarij.net