Foto: Shutterstock
SLUH je prvo čulo koje upozorava mačku na potencijalni plijen kada izađe u lov, a zahvaljujući svom genetskom naslijeđu, zvukovi koji najvjerojatnije ukazuju na blizinu glodavaca, njene omiljene hrane, oni su kojima je najbolje prilagođena.
Promatrajte bilo koju mačku, bez obzira na to vreba li ubojitim namjerama ili je totalno opuštena, i često ćete vidjeti kako njene uši odjednom kreću u akciju, a vi možda uopće nećete čuti zvuk koji ih je doveo u potpuno budno stanje. U početku ćete možda vidjeti njene "ušne resice" ljevkastog oblika koje su, sa svojom mogućnošću okretanja za 180 stupnjeva, izrazito pokretljive, i usto dizajnirane za pojačavanje zvuka, kako se okreću (često neovisno jedna o drugoj) slično radaru koji pokušava odrediti preciznu lokaciju zvuka.
Taj se proces zbiva u srednjem i unutarnjem uhu koji vibriraju u reakciji na frekvenciju opaženog zvuka, a živčane stanice u ušima prenose informacije do mozga. Nakon što je od svakog uha primio različite poruke, mačji mozak ih uspoređuje i određuje odakle dopire zanimljiv zvuk. U skladu s frekvencijama zvukova koje ispuštaju glodavci, ova metoda otkrivanja smjera obično je uspješnija kod viših nego kod nižih frekvencija (što također objašnjava zašto mačke obično više reagiraju na ženske, a manje na muške glasove), kad će mačka biti prisiljena koristiti i svoje čulo vida.