Foto: CPG
OVE LJUPKE životinjice ne podnose samoću (traže prijatelja svoje vrste) i stresne situacije, a ukoliko nisu naviknute na prisustvo čovjeka, vrlo su plahe i plašljive. Skočimiševi se lako navikavaju na nove situacije, pa će se, ako im uvjeti odgovaraju, već nakon nekoliko dana potpuno udomaćiti.
Uz stalni kontakt brzo ćete ih pripitomiti i naučiti da vam uzimaju hranu iz ruke. Najbolje je da ih mamite mišjim poslasticama poput sjemenki suncokreta, ali im nikako nemojte davati više od dvije do tri dnevno. Kada se potpuno opusti, skočimiš će vam se početi penjati uz ruku.
Uz samo malo truda možete ga dresirati da dolazi na karakterističan zvuk ili zvižduk. Iako djeluje vrlo krhko i sićušno, skočimiš je snažan i agilan, pa će, ukoliko se nađe izvan kaveza, biti uvijek korak ispred vas. Nemojte ga pokušavati uhvatiti, jer ga možete povrijediti.
I - nikako ga ne hvatajte za rep! Može se dogoditi da ga u brzini povučete i slomite. Za razliku od gušterskog, rep sisavaca ne može ponovo izrasti, a često se događa da mu prilikom takvih nezgoda stradaju zdjelica i kralježnica, što može imati fatalne posljedice. Zbog toga je najbolje da pričekate da se životinja smiri, pa da je nježno uzmete s obje ruke.
Kada se skočimiš uspravi i počne tapkati zadnjim nogama, to je znak da ga je nešto uplašilo. Na taj način vaš ljubimac ostalima iz grupe signalizira opasnost. Sigurno ćete primijetiti da i druge životinjice postaju napete i odmah traže skrovište. Međutim, ukoliko tapka, a pritom i čuči, to je znak da je seksualno uzbuđen, što se događa jedino ako imate ljubimce različitih spolova. Ako ne želite gomilu novih skočimiša, imajte samo mužjake koji su mirniji i pitomiji, ili ženkice koje su prilično bučne.
Postoje još dva znaka po kojima možete prepoznati da je ova životinjica uplašena - kaotičan trk lijevo-desno i priljubljivanje ušiju za glavu. U oba slučaja treba ih umiriti nekom poslasticom.