Upoznajte diskuse, kraljeve akvarija

 

Kraljevstvo: Animalia 

Koljeno: Chordata 

Razred: Actinopterygii 

Red: Perciformes 

Porodica: Cichlidae 

Podporodica: Cichlasomatinae 

Rod: Symphysodon

 

SYMPHYSODON spp. je riba iz porodice Južno Američkih ciklida, uobičajeni naziv Symphysodon spp. je Diskus . Diskusa je prvi pronašao Johann Natterrer  između  1831 i 1834 godine, a kasnije ga je opisao Johann Jakob Heckel, 1840 godine.

 

Diskus može narasti od 15 do 20 cm i može težiti od 150  do 250 grama ( podaci su prosjek za odraslu ribu starosti do 18 mjeseci ). Tijelo je karakterističnog oblika diska, po kojem je i dobio naziv Diskus. Razlike između spolova gotovo da i nema pa je najsigurnija identifikacija prilikom mrijesta.

Poznat je kao riba iznimnog blagog i plahog karaktera, ali može pokazati i pravu agresivnost ciklida prilikom mrijesta.  Zbog svojeg gracioznog kretanja prilikom plivanja i različitih šara i uzoraka na tijelu je dobio naziv '' kralj akvarija ''.

 

Diskusi u divljini žive u mirnim pritocima rijeke Amazone na području Brazila, Columbije, Perua i Venezuele. Dno takvih rijeka je najvećim djelom pješčano, muljevito i prekriveno lišćem . Vole se provlačiti kroz potopljeno drveće pa ih se obično nalazi oko korijenja i potopljenog drveća.

Preferiraju toplu vodu od 26 do 31° C, a postoje zapisi da su pronađeni  i u vodi koja je dosezala 35° C. Podnose pH od 4.5 pa sve do 7.8 pH, premda hibridi toleriraju i viši pH.  U divljini diskusi žive najčešće u tamnim vodama koje su obojane taninom lišća i trulog drveća, iako ih se može naći i u bistrim vodama s viskom stupnjem pH.  

 

 

Diskus je riba za kojom mnogi akvaristi žude i  žele ga u svom akvariju, a opet s druge strane postoje oni koji ga zbog njegove naravi i načina plivanja jednostavno ne vole. Diskus može nepomično stajati u akvariju i zbog toga ih puno ljudi ne voli, ali isto tako može pokazati svoju agresivnu narav koju ima većina ciklida. To su ribe koje se razmnožavaju putem ikre i oba roditelja čuvaju jaja i mlađ.

 

Anatomija diskusa :

 

1 - oko

2 - usne

3 - škržni poklopci

4 - trbušna peraja

5 - prsna peraja

6 - vertikalne pruge (stress bar)

7 - analna peraja

8 - repna peraja

9 - leđna peraja

10 - horizontalne pruge 

 

 

 

Oko podjela i klasifikacije divljih diskusa se i dan danas vode rasprave. Neki stručnjaci tvrde da postoje dvije vrste a sve ostalo su podvrste, a neki kažu da postoji pet osnovnih tipova. Mi ćemo se u ovome članku voditi genetskim istraživanjem koje je provedeno na 366 uzoraka sa 24 različita lokaliteta u porječju Amazone.

 

Genetičari s brazilskih instituta su došli do zaključka da postoji 5 genetskih grupa po kojima se može klasificirati Symphysodon discus:

 

1.  Symphysodon discus (Heckel i abacaxi)

2.  Symphysodon aequifasciatus (smeđi fenotip)

3.  Symphysodon tarzoo (zeleni fenotip)

4.  Symphysodon sp. 1 (plavi fenotip)

5.  Symphysodon sp. 2 (Xingu)

 

Divlje diskuse se može grupirati i po području u kojoj se nalaze određeni fenotip :

1. Zeleni fenotip - zapadni dio amazonskog porječka

2. Plavi fenotip - centralni dio amazonskog porječja

3. Smeđi fenotip - istočni dio amazonskog porječja

4. Heckel fenotip - Rio Negro i Rio Trombetas  

5. Abacaxi fenotip - Rio Abacaxis  

 

 

 

 

U službenoj znanstvenoj literaturi je opisano dvije vrste i  pet podvrste Symphysodon discus.

 

1. Symphysodon discus

               a)  Symphysodon discus discus (Heckel  1840. g.) - uobičajen naziv Heckel discus

               b) Symphysodon discus willischwartzi  (Burgess  1981. g.) - uobičajen naziv Willi Schwartz

 

2. Symphysodon aequifasciatus

               a) Symphysodon aequifasciatus aequifasciatus (Pelligrin 1904.) - uobičajeni naziv zeleni diskus

               b) Symphysodon aequifasciatus haraldi (Shultz 1960. g) - uobičajeni naziv plavi diskus

               c) Symphysodon aequifasciatus axelrodi (Shultz 1960. g) - uobičajeni naziv smeđi diskus

 

 

1.SYMPHYSODON DISCUS

 

a) Symphysodon discus discus - Heckel (otkriven 1840 g.)

 

Heckel diskus je prva opisana vrsta iz roda Symphysodon, a uobičajeno ime mu je crveni diskus. Poznat je po tome što je od svih diskusa najteži za držanje i uzgoj u zatočeništvu, ali isto tako smatraju ga najljepšim divljim diskusom. Ovaj diskus se prepoznaje po jako izraženoj prvoj, petoj i devetoj vertikalnoj prugi. Po tijelu ukupno ima devet vertikalnih linija od kojih su tri naglašenije od ostalih. Prva izražena linija prelazi preko oka i ta linija je najizraženija, druga prolazi preko centra tijela, a treća prelazi preko repne peraje. Heckel diskus je tipičnog oblika nalik disku. Većina tijela je svijetlo smeđa do smeđa, a na nekim primjercima smeđa se pretvara u crvenu. Prošaran je plavim vodoravnim prugama. Najrjeđiji primjerc Heckela su 'Cabeca Azul' ili Heckel sa plavom glavom. Takva riba ima metalik plavu glavu, a tijelo mu je intanzivno crveno s plavim vodoravnim prugama po cijelom tijelu. 

  

b) Symphysodon discus willischwartzy - Burgess (otkriven 1981 g.)

 

Willischwartz diskus je pronađen u rijeci Rio Abacaxis u Brazilu. Riba je gotovo identična Heckel diskusu. Za Willischwartz diskusa nije zabilježen akvarijski uzgoj.

 

 

2. SYMPHYSODON AEQUIFASCIATUS

 

a) Symphysodon aequifasciatus aequifasciatus - Pelligrin (otkriven 1904 g.)

 

Symphysodon aequifasciatus aequifasciatus se uobičajeno naziva zeleni diskus. Zeleni diskus je najrasprostranjenija varijacija. Boja ribe se proteže od maslinasto smeđe do zlatno smeđe boje. Vertikalne pruge su zagasite nijanse crne i sve su podjednake debljine. Horizontalne pruge su plavo-zelenkaste boje. Oči zelenog diskusa moraju biti crvene. Varijacije zelenog diskusa ovise o mijestu u kojem se nalazi, a najpoznatija i natraženija varijacija je 'Royal Green Tefe'. Green tefe dolazi iz Rio Tefe i prepoznatljiv je po crvenim točkicama po tijelu.

 

  

 

b) Symphysodon aequifasciatus haraldi - Shultz (otkriven 1960 g.)

 

Symphysodon aequifasciatus haraldi ili plavi diskus. Plavi diskus se može naći u gotovo svim pritocima i rasprostranjen je isto kao i zeleni diskus, a najčešće se nalazi u Rio Purus i Lago Manacapur. Tijelo ribe je srednje smeđe pa se do svijetlo smeđe. Po tijelu ima devet vertikalnih pruga od kojih su najizraženije one koje prelaze preko oka i repne peraje. Horizontalne pruge su metalik plave. Od ove vrste su potekli današnje plave varijante hibridnih diskusa.

 

 

c) Symphysodon aequifasciatus axelrodi - Shultz (otkriven 1960 g.)

 

 Symphysodon aequifasciatus axelrodi ili smeđi diskus. Smeđi diskus je najčešća varijacija divljeg diskusa koja se može naći u akvarijima. Najotporniji je od svih podvrsta divljih diskusa i zato je najlakši za držati u akvariju. Rasprostranjen je uglavnom istočno od Manausa. Osnovna boja smeđeg diskusa može varirati od blijedo žute do smeđe boje. Ima devet pruga po tijelu koje su sve istog intenziteta osim izraženijih pruga na repnoj peraji i preko oka. Na glavi ribe su plave horizontalne pruge koje se rijetko nastavljaju po tijelu. Tijelo ribe je gotovo bez horizontalnih pruga. Plava obillježja još ima po leđnoj i analnoj peraji. 

 

 

HIBRIDNI DISKUSI 

 

Prvi primjerci hibridnih diskusa su nastali zaslugom dr. Eduarda Schmidt-Fockea u Njemačkoj 1960-tih godina. Dr. Focke je bio doktor medicine i strastveni akvarist. Moramo napomenuti da je prvi u svijetu uspio uzgojiti i razmnožavati potpuno crnu Bettu splendens (sijamsku ribu borac). Prva varijanta hibridnog diskusa je bila 'Tirkiz', koju ipak nije nazvao on nego kasnijih godina američki  uzgajivač Jack Wattley.  Tirkiz je nastao od dvije divlje varijante: Royal Blue i Royal Green.

 

Hibridni diskus u odnosu na divlje varijetete može živjeti i razmnožavati se u puno tvrđoj vodi.  Hibridi mogu biti od potpuno bijele ribe bez šara, sve do točkastih riba žarko crvene boje. Hibridni diskus postoji u standardnom obliku diska i sa dugom analnom odnosno leđnom perajom. Diskusa s dugim perajama popularno nazivaju i „šišmiš diskusom“, a taj varijetet je nastao u uzgajivačnicama u Aziji. Diskus sa dugim perajama nije popularan zbog svog neprirodnog izgleda.

 

Hibridni diskusi se mogu razvrstati po boji i šarama na tijelu:

               - tirkiz (vodoravne šare se protežu od glave do početka repa)

               - pigeon blood (obično u krem-žučkastoj osnovnoj boji, žarko crvene oči)

               - solid (riba bez okomitih crnih crta i bez šara po tijelu)

               - leopard

               - snake skin (ima sitne vertikalne šare i 14 okomitih pruga)

               - albino

 

Hibridni diskus može imati i različit oblik tijela u istom varijetetu boje :

               - dugo tijelo (tijelo izduženog oblika)

    - okruglo tijelo (tijelo je gotovo savršena kružnica)

               - visoko tijelo (tijelo je višlje nego duže)

               - super visoko tijelo

 

 

 

 

 

 

 

 

Akvaristika općenito nije jeftin hobi, a držanje diskusa je za stepenicu skuplje od ostalih slatkovodnih akvarija. Preporuka je da uzimate što kvalitetniju opremu, a pogotovo filter i grijač. Temperatra na kojoj se drže diskusi bi trebala biti između 28-30°C. Tijekom liječenja temperatura se diže na 34°C.  Dalje u tekstu ću opisati što bi sve trebali imati za kvalitetno održavanje akvarija i prije svega da ugodite stanovnicima. Sve što ću opisati je opcija osim kvalitetne filtracije i grijaća. Bez svega ostalog se može, ali...

 

Oprema koju bi trebali imati ako želite kvalitetno držati diskuse :

               - kvalitetan filter sa što većom zapremninom (u zadnje vrijeme je popularan sump)

               - kvalitetan grijač

               - RO uređaj

               - pumpa za zrak

              

Akvarij za diskuse mora biti visok minimalno 45 cm, zbog visine ribe. Dužina i širina može biti proizvoljna. Preporučeno je da akvarij bude što dublji zbog plahe naravi diskusa. Preporuka je 50 litara vode po odrasloj ribi. Volumen akvarija i količina riba opet ovisi o vrsti filtracije. Uz kvalitetnu filtraciju i redovitu izmjenu vode možete držati i veću količinu riba u manjem akvariju od preporuke.

 

Filter je najbitnija stavka kod držanja diskusa jer su posebno osjetljivi na kvalitetu vode. Filter može biti unutarnji (premda se na velikim akvarijima unutarnji filteri izbjegavaju), preljevni, kanistar filter ili sump. Filter prije svega mora imati dovoljnu količinu biološkog filter materijala. Vrste filtriranja su: mehanička, kemijska i biofiltracija.

 

Mehanička filtracija odstranjuje krupne čestice iz vodenog stupa. U mehaničkoj filtraciji osim filtera može sudjelovati i predfilter. Predfilter preporučam jer on pri ulazu vode u prvi stupanj filtracije odstranjuje veći dio otpada i smanjuje intervale čišćenja samih filter materijala unutar filtera. Predfilter je preporučano čistiti svaka dva dana. Za mehaničku filtraciju se koristi spužva i vata.

 

Kemijska filtracija se preporuča koristiti poslije liječenja akvarija. Nikako nije preporučano držati je konstantno u filteru jer nakon nekog vremena počinje otpuštati tvari koje je prethodno vezala na svoj medij. Za kemijsku filtraciju se najčešće koristi aktivni ugljen koji na sebe veže otopljene organske tvari (lijekovi, urea, željezo).

 

Biološka filtracija je najvažniji dio filtracije akvarijske vode. To je proces u kojem se otklanjaju amonijak i nitriti iz vode. Proces bio filtracije se vrti oko dvije skupine bakterija: Nitrosomonas spp. koje amonijak pretvaraju u nitrite, a nakon toga bakterije Nitrobacter spp. pretvaraju nitrite u nitrate. Za biofiltraciju koristimo bilo koju podlogu koja ima jaku poroznost i pogodna je za naseljavanje bakterija (vulkansko kamenje, keramički valjčići, sintetičko staklo i slično).

 

 

 

 

 

GRIJAČ

 

Grijač je uz filter najvažnija stavka u akvariju s diskusima. Diskusi su iznimno osjetljivi na temperaturu vode. Temperatura vode mora biti konstantna s oscilacijama maksimalno pola stupnja. Zato grijač mora biti pouzdan i što je najvažnije mora moći držati temperaturu vode do 34°C ako će biti potrebno liječenje. Preporučljivo je koristiti grijače samo renomiranih proizvođača.

 

 

RO UREĐAJ

 

RO uređaj služi za pripremanje mekane i pročišćene vode iz gradskog vodovoda. Ovo je opcionalna oprema koja bi trebala biti obavezna. Zašto? Preporuka je držati diskuse u mekanoj i kiseloj vodi,  tvrdoće do 7kH i pH između 5,5 i 6,5. Voda iz vodovoda je od 10-25 kH (hrvatski vodovod), a sa RO uređajem kh spuštate na 0 i lakše je miješanjem RO vode i vode iz vodovoda postići optimalnu tvrdoću vode. Voda iz vodovoda se može mješati s destiliranom vodom, ali to je daleko skuplja varijanta nego kupnja uređaja koji to radi.

 

 

PUMPA ZA ZRAK

 

Voda u akvariju je visoke temperature i samim time ima manje kisika. Kisik u vodi stvaramo putem mreškanja vode, ali to u nekim slučajevima (pogotovo kod liječenja) nije dovoljno. Kod liječenja je pumpa za zrak obavezna .

  

UREĐENJE AKVARIJA 

 

Akvarij za diskuse može biti uređen kao i svaki drugi tropski akvarij, s puno bilja, sa malo bilja, bez bilja. Hibridi se mogu držati u vodi iz pipe na visokim parametrima pH, kH i Gh, dok s druge strane držanje divljih riba iziskuje niske vrijednosti pH i kH.  Pri odabiru sustanara u akvariju s diskusima treba obratiti pažnju da ribe nisu agresivne i da podnose visoke temperature. Većina izbjegava držati diskuse sa ostalim ribama zbog mogućih zaraza. Najčešće se uz diskuse u akvariju nalaze corydorasi i  tetre koje nisu agresivne. Uz diskuse se četo nalaze patuljasti ciklidi: apistogramme i ramirezi , a dobri komunalci su L-ovi (ancistrusi , plehostomusi). Diskusi žive u mirnim vodama i ne odgovara im jaki protok , tako da protok vode mora biti što manji .

 

 

 

Preporučani parametri vode :

 

 Preporučene vrste riba kao sustanari diskusima:

 

 Paracheirodon axelrodi – crvena neonka  

 

 

 

 

 

 

Preporučene vrste biljaka za akvarij s diskusima

 

Izbor bilja je isto ograničen pošto većina biljaka ne tolerira visoke temperature. Neke od vrsta koje toleriraju visoke temperature su:  Echinodorus spp., Vallisneria spp., Anubias spp., Microsorum pteropus, Aponogeton spp., Cryptocoryne spp., Hygrophila spp., Limnobum levigatum, Barclaya longifolia, Ceratophyllum demersum, Crinum calamistratum, Nymphaea spp. itd.

 

 

 

Echinodorus osiris - ehinodorus  

 

 

ISHRANA DISKUSA

 

Diskus riba je po prirodi omnivor , što znači da jede kako meso tako i zelenu hranu. Za ishranu diskusa je najbitniji tzv. diskus mix. Oko diskus mixa se vode vječne polemike. Dok jedni kažu da se diskus mix mora bazirati na mesu ribe , većina je ipak prigrlila bazu od goveđeg srca. Ali od svega je najvažnija raznolika prehrana. Diskuse je potrebno hraniti više puta dnevno u malim količinama.

 

Vrste hrane koju možete davati diskusima :

               - diskus mix (baza ove hrane je meso)

               - granulirana hrana (najpopularnija je Tetra Prima)

               - hrana u listićima

               - živa hrana (larve komaraca, daphnia, enhitreje, artemia)

               - zamrznuta hrana (larve komaraca, krvavi crvi, artemia)

               - prokuhana tikvica

 

Recept za Diskus MIX:

 

               - 1 kg telećeg srca (goveđe, juneće) 

               - 1 paket smrznutog špinata 

               - 1 banana 

               - spirulina u prahu 

               - hrana u listićima

 

Srce moramo jako dobro očistiti od žilica i masnoće (ovo je najveći dio posla u izradi MIX-a). Zaleđeni špinat odmrznete i jako dobro iscjedite. Nakon toga sve sastojke stavite u mixer i izmiksati dok ne dobijete smjesu kao tijesto. Nakon toga složite table tebljine cca 1.5-2 i zamrznete. Drugi dan je spremno za rezanje ili ribanje u akvarij.

 

RAZMNOŽAVANJE I UZGOJ

 

Kada stignete na ovu razinu držanja diskusa tada se kaže da ste napravili sve što se može napraviti u slatkovodnoj akvaristici. Premda postoje još dvije stepenice, a to su držanje i mrijest divljih diskusa. Diskus postaje spolno zrel sa 18 mjeseci. Neke varijacije mogu se početi razmnožavati i s 13 mjeseci.

 

Za mrijest i uzgoj morate pripremiti određenu opremu, a to je :

               - mrijesni akvarij (preporuka 50x50x50)

               - spužva filter

               - zračna pumpa

               - grijač

               - konus za polaganje ikre

 

 

Kako raspoznati diskuse koji su spremni za mrijest? U akvariju gdje držite odrasle diskuse će se izdvojiti par riba. Ribe će dobiti intenzivniju boju, gurkat će se međusobno, itd.. Prvo će tjerati ostale oko dijela za koji smatraju da je najprikladniji za mrijest. Zatim će čistiti površinu za polaganje ikre, a nakon svega toga će položiti ikru. Trenutak polaganja ikre i osjemenjivanje je jedini trenutak u kojem možete sa sigurnošću ustvrditi spol diskusa (postoje još neke metode, ali nisu 100% ispravne).

 

Kada mrijesni par prebaciti u mrijesni akvarij? Mrijesni par ostavite neka se uhodaju s dva-tri mrijesta u zajedničkom akvariju. Kada se odlučite na mrijest tada mrijesni par prebacite u mrijesni akvarij. Akvarij ne mora biti dimenzija 50x50x50, to je samo preporuka koje se većina uzgajivača pridržava. Akvarij mora imati poklopac da osigurate ribe od iskakanja i da se smanji isparavanje vode.  Voda u mrijesnom akvariju bi trebala biti što mekša , a pH bi trebao biti 5-6. Nizak pH oklanja mogućnost pojave pljesni na ikri, premda se mogu korisitit i preparati za spriječavanje pljesni (osobno sam imao uspješne mrijestove bez plijesni s ''lošim'' parametrima pH 8, kH 4.5).

U akvarij s mrijesnim parom postavite najčešće plastični čunj za polaganje ikre (može bilo koja hrapavija podloga da ikra ne sklizne). Ribe se uglavnom mrijeste u posljepodnevnim satima, premda to nije pravilo. Nakon što ribe polože ikru, naizmjenično ju čuvaju i prednjim perajama i ustima rade strujanje vode oko ikre. Izlijeganje počinje nakon 60-tak sati.

 

 

Tada roditelji ustima sele mlađ na drugo mjesto. Mlađ propliva nakon tri dana, a i do tada potroše žumanjčanu vrećicu. U tom periodu tijelo roditelja postaje tamnije boje i počine izlučivati mukus.  Mukus se naziva i „mlijeko diskusa“. Mlađ se okuplja oko roditelja i s njihovih tijela jedu mukus. Roditelji naizmjence hrane mlađ naglim trzajem  jednog i podmetanjem tijela drugog. Peti dan nakon što mlađ propliva treba je početi prihranjivati živom artemijom. Nakon 15 dana se postepeno uvodi goveđi mix koji mora biti sitno nariban. Nakon 25 dana odvajamo roditelje od mlađi.

 

 

 

Mlađ se hrani i do šest puta dnevno. Pri tome moramo paziti da radimo česte izmjene vode što zbog količine hrane, što zbog količine riba u malom akvariju. Napomena: nikako ne mijenjati velike količine vode odjednom i paziti da parametri vode budu što sličnijim onima u mrijesnom akvariju.

  

Mlađ u mrijesnom akvariju nakon odvajanja roditelja

  

BOLESTI DISKUSA

 

Najbolji ljek protiv bolesti diskusa je preventiva karantenom, dosljednom zamjenom vode i raznolikom prehranom. Prije stavljanja riba u akvarij svakako bi bilo potrebno ribu staviti u karantenu i očistiti od parazita bilo unutrašnjih ili vanjskih. Optimalno je držati ribu tri tjedna u karanteni radi promatranja na moguće bolesti ili nametnike.

 

Neki od znakova bolesti diskusa su sljedeći:

               - spuštene peraje i ograničeno kretanje

               - odbijanje jela duže od dva dana

               - češanje diskusa o podlogu ili kamenje

               - plivanje postrance

               - potamnjenje cijelog tjela

 

Ukoliko se primjeti bolest na ribi najbolje ju je izvaditi u posebni karantenski akvarij u kojem ćemo provesti lječenje. Karantenski akvarij može biti bilo kojih dimenzija prikladanih za ribu. Treba nam još i grijač koji može zagrijati vodu do 34°C i zračna pumpa. Filter u karantenskom akvariju nije potreban.

  

HEXAMITA         

 

Hexamita je bolest koju uzrokuju paraziti praživotinje flagelarnog tipa iz roda Hexamita koje žive u probavnom traktu raznih vrsta riba, uključujući nekoliko vrsta ciklida (skalari, diskusi, afrički ciklidi, oskar). Najčešći prijenosnik u akvariju su ribe roda Pterophyllum (skalari) koje lakše podnose tog parazita i kod kojih je bolest slabije uočljiva. Parazit se prenosi preko vode zaraženim izmetom te ulazi u probavni trakt ribe i uzrokuje zarazu. Uobičajeno je kod zdravih riba parazit prisutan u manjem broju, a do bolesti dolazi naglim porastom razmnožavanja i brojnosti parazita u crijevu ribe. Ribe koje su slabe, pothranjene ili pod stresom (uslijed prenapučenosti akvarija ili neredovite promjene vode) lakše obole od ove bolesti.  Prvi znak bolesti je bijeli sluzavi izmet. Ostali znakovi bolesti uključuju gubitak težine, smanjenu aktivnost, povlačenje u kuteve i mirnije dijelove akvarija, odbijanje hrane, tamnjenje tijela i očiju i plivanje unatrag. Neki od lijekovi kojima se može liječiti ova bolest su Hexamita (eSHa), Flagellol (Sera), Spirohexol (JBL). Za liječenje je potrebno slijediti upute na lijeku, ali općenite preporuke su odstranjivanje aktivnog ugljena iz filtracije, dizanje temperature na 34°C, pojačana aeracija i dodavanje lijeka na hranu.

 

 

ZARAZA JEDNORODNIM METILJOM (Dactylogyrus spp. i Gyrodactylus spp.)

 

Jednorodni metilji iz rodova Dactylogyrus i Gyrodactylus žive kao ektoparaziti na škrgama, koži i perajama riba. Razlikuju se po strategiji razmnožavanja i dijelu tijela ribe koje najčešće napadaju. Dactylogyrus metilji najčešće žive na škrgama ribe. Oviparni su i nakon razmnožavanja otpuštaju oplođena jajašca u vodu gdje dolazi do razvoja ličinke koja je slobodno-plivajuća. Ličnika strujom vode i vlastitim plivanjem dolazi do novog domaćina, prihvaća se za njegove škrge i postaje spolno zrela. Vrijeme potrebno za sazrijevanje jajašca do odraslog organizma ovisi o temperaturi; u vodi temperature 22-24°C za razvoj je potrebno nekoliko dana dok u hladnijoj vodi razvoj može potrajati i nekoliko mjeseci. Metilji roda Gyrodactylus se uglavnom prihvaćaju na kožu ili peraje riba. Viviparni su što znači da ne otpuštaju jajašca nego žive mlade koji zatim prelaze na novu ribu domaćina. Zbog toga se mogu vrlo brzo razmnožiti i proširiti u akvariju.

 

Simptomi zaraze su letargičnosti, sakrivanje uz rubove akvarija, plivanje blizu površine i smanjenje apetita. Čest znak zaraze je trljanje zaraženih dijelova tijela uz podlogu ili ukrase u akvariju. Mjesto prihvaćanja parazita može bi promijenjene boje (crveno-roze) i bez ljuskica. Škrge su upaljene i naotekle, ubrzava se disanje i zaražena riba je posebno osjetljiva na manjak kisika. U slučaju jake zaraze škrga moguće je „gutanje“ zraka na površini. Moguće su sekundarne gljivične i bakterijske infekcije zaraženog tkiva.

 

 

 

Najbolji način izbjegavanja zaraze je karantena. Ako karantena nije moguća, dobar način rješavanja svih ektoparazita je umakanje nove ribe u vodu u kojoj je dodana nejodirana sol. Ukoliko je došlo do zaraze, liječenje je moguće kupkama u formalinu (25 mg/l duže vremena ili 175-250 mg/l na 30-60 minuta). Pri tome je potreban oprez i konstantno promatranje zaraženih riba jer je moguće da neće dobro podnijeti formalin. Ako je primjećen štetan učinak, ribu je odmah potrebno premjestiti u akvarij s čistom vodom. Hipermanganske kupke (kalijev permanganat, KMnO4) također mogu biti dobar izbor, pogotovo ako je došlo do sekundarne infekcije gljivicama ili bakterijama. Primjenjuju se dugotrajne kupke u koncentraciji 2 mg/l ili kratkotrajne kupke (30-60 minuta) u koncentraciji 10 mg/l. Potrebno je primjeniti iste mjere opreza kao i kod tretiranja formalinom. 

 

  

 

ZARAZA OBLIĆEM (Capillaria spp.)

 

Oblići iz roda Capillaria su unutarnji paraziti koji najčešće žive u probavilu ribe. Riba se zarazi tako što pojede jajašce oblića koje može nekoliko dana preživjeti u akvariju. Simptomi nisu vidljivi ako u probavilu živi manji broj parazita, ali ako se zaraženi diskus nađe pod stresom može doći do naglog razmnožavanja Capillaria i razvoja bolesti. Simptomi bolesti su mršav izgled ribe (uvučen trbuh, upale uči), bijeli, sluzav izmet,  a ponekad oblić visi iz anusa ribe. Riba se povlači u mirne dijelove akvarija i odbija hranu. Liječenje uključuje tretman flubendazolom, panacurom, metronidazole ili pipizinom. Učinkovit lijek je Serin Nematol, a pomaže i cijeđenje češnjaka na hranu. Preporuča se povišenje temperature vode i pojačana aeracija.

 

 

RUPE U GLAVI I PROPADANJE BOČNE LINIJE

 

Bolest rupa u glavi i propadanja bočne linije (HLLE - Hole-In-The-Head/Lateral line erosion) je bolest koja napada veće ciklide i čiji simptomi su depigmentacija kože i stvaranja rupa na glavi i uz bočnu liniju ribe. Veličina rupa može varirati od vrlo malih (kao ubod igle) do velikih kratera. Pri dijagnozi je potreban oprez jer su male rupe prirodno prisutne na području glave; ako rupe iste veličine postoje na svim ribama ili na istom mjestu s obje strane glave vjerojatno nema razloga za zabrinutost. Iako bolest nije odmah letalna, zaražene ribe su sklone letargiji i nedostaku apetita zbog čega im pada imunitet i postaju podložne sekundarnim gljivičnim i bakterijskim infekcijama koje na poslijetku uzrokuju smrt ribe s HLLE. Postoji nekoliko teorija o uzroku ove bolesti. Ponekad se povezuje s praživotinjom Hexamitom, ali u zadnje vrijeme prevladavaju teorije da se radi o nedostatku vitamina C i D, kalcija ili fosfora u kombinaciji sa stresom. S obzirom da se ne zna točan uzrok ove bolesti, prevencija i liječenje je nespecifično. Prije svega potrebno je paziti na higijenu akvarija što podrazumijeva adekvatnu filtraciju, redovito mijenjanje vode i usisavanje dna. Ribe bi trebale živjeti u što čišćim uvjetima bez stresa. Ako je došlo do bolesti, preporuča se tretiranje protiv Hexamite s obzirom da se taj uzrok ne može isključiti. Uz to, potrebno je dodavanje vitamina u vodu i na hranu, pogotovo vitamina C i D. Male rupe zarastaju relativno brzo, ali vrlo velike rupe zacjeljuju mjesecima i ponekad ne zacijele u potpunosti. 

 

 

Izvor: Akvarij.net