HACHIKO: Priča o psu ( Hachi: A Dog's Tale)! Bez obzira radilo se o japanskom originalu ili američkom remakeu jedan je od najboljih ( ako i ne najbolji) film o psima, ali i o životinjama općenito.
Riječ je o filmu temeljenom na istinitom događaju zahvaljujući kojem su akite, pasmina kojoj Hachiko pripada postale popularne širom svijeta.
Priča o psu Hachiku priča je o prijateljstvu čovjeka i psa. Glavni akteri kako u filmu tako i u stvarnom događaju su Hidesaburō Ueno, profesor na tokijskom Sveučilištu i njegov pas - akita Hachiko.
Od 1924. kad su postali prijatelji pas je profesora svaki dan pratio do željezničke stanice Shibuya u Tokiju gdje ga je i dočekivao. Sve do jednog dana u svibnju 1925. kad se profesor nije vratio s posla.
Vjerojatno za Hachika nitko ne bi saznao da lokalne tokijske novine nisu napisale članak odnosno priču o psu koji uporno čeka svog vlasnika.
Hachiku je popularnost vrtoglavo rasla, a upravo zahvaljujući njemu i profesorovom prijatelju akite kao pasmine još i danas postoje ( iako im je prijetilo izumiranje).
Potaknut pričom o Hachiku profesorov prijatelj napravio je popis svih akita. Došao je do zaključka da ( uključujući Hachika) postoji još samo njih 30.
Inspirirani pričom o psu Japanci su nastavili s uzgojem, a uz japansku danas postoji j američka akita.
Također, još za njegova života Hachiku je u Tokiju podignut spomenik, a događaju je prisustvovao sam pas.
Hachiko je uginuo 8. svibnja 1935. Japanci su ga proglasili nacionalnim simbolom. Nacionalni muzej čuva njegove posmrtne ostatke, a uz sve do sad navedeno ( uključujući nekoliko knjiga, dokumentaraca i dva filma) Hachikovo ime nosi ulaz u željezničku postaju na kojoj je Hachiko čekao svog profesora.
Japanci, ali i ljubitelji životinja širom svijeta Hachika niti danas nisu zaboravili.
<
Ranije ove godine, na 80 -tu obljetnicu Hachikove smrti u sklopu studentskog kampusa sveučilišta na kojem je predavao profesor Ueno podignuta je statua koja prikazuje ponovni susret profesora i njegovog psa.