Foto: www.123rf.com
Prvo leglo psa nastalog križanjem karpatske vučice i njemačkog ovčara nastalo je 1958. godine, a ocem pasmine smatra se Karel Hartl. Vojska ih je koristila do sredine 60-ih kada odustaje od projekta.
Za opstanak pasmine zaslužni su civilni kinolozi koji su odlučili nastaviti tamo gdje je vojska stala. S tom razlikom da su za razliku od vojske kojoj je bio važan karakter, više pažnje posvetili standardizaciji izgleda.
Čehoslovački vučji pas od svih postojećih pasmina pasa, uz sarloškog vučjeg psa najsličniji je vuku. Izgledom, ali i karakterom.
Znamo da ih ima i u Hrvatskoj, ali o njihovom karakteru informirali su nas vlasnici izvan 'lijepe nam naše'. Upozoravaju nas kako se o vučjim psima kao i o svim tzv. 'opasnim pasminama' najčešće pišu neistine.
Ako ih nabavite zbog izgleda i većinom držite u stanu ili dvorištu, pritom zanemarujući njihove potrebe dobiti ćete frustriranog psa. Ako ga uz to od malena niste privikavali na druge pse i ljude uz frustriranog dobit ćete i agresivnog psa. To međutim nije problem pasmine, već neodgovornog vlasnika.
Osoba koja ima iskustva sa psima i zna obuzdati njihov temperament dobit će normalnog psa koji će se odlično slagati s djecom i drugim psima.
Čehoslovački vučji pas kao ljubimac treba sve ono što je nekad dobivao kao vojni pas - duge višesatne šetnje svaki dan. Jako su vezani uz vlasnika i ne vole samoću.
U pravilu kad je odgoj pitanju, sve što smo napisali o sibirskim haskijima i aljaškim malamutima vrijedi i za čehoslovačkog vučjeg psa.
Pasmine pasa - zanimljivosti: