VELIKI, dlakavi i pravi nježni divovi - bernardinca i bernskog planinskog psa mnogi često zamjenjuju, ne znajući koja je od ovih pasmina točno koja. Iako ovi predivni psi dijele neke fizičke karakteristike, imaju različitu povijest i temperament. U nastavku otkrivamo više o njima i njihovim različitostima koje ih čine vrlo posebnima.
Bernardinac potječe iz švicarskih Alpa i poznat je kao pas koji je pomagao redovnicima u samostanu sv. Bernarda pri spašavanju izgubljenih putnika u snježnim planinama, zato je naziv pasmine na stranom jeziku Saint Bernard. Bernardinci imaju odličan njuh, a upravo ih je sposobnost da nanjuše ljude pod snijegom i izdrže ekstremne uvjete učinila poznatim spašavateljima.
Bernski planinski pas, ili Bernese Mountain Dogs, također dolazi iz Švicarske, ali njegova uloga bila je drugačija. Prvenstveno je služio kao radni pas na farmama, gdje je vukao kolica, čuvao stoku i pomagao u obiteljskom gospodarstvu.
Na prvi pogled, oba psa su velika, dlakava i snažna, no postoje bitne razlike u njihovu izgledu:
Iako su obje pasmine izuzetno privržene ljudima i odlični obiteljski psi poznati po blagoj naravi, postoje određene razlike u njihovu temperamentu.
Bernardinac je mirniji i opušteniji. Ovi psi su nježni divovi koji su strpljivi s djecom i odani obitelji. Ne zahtijevaju puno aktivnosti, strpljivi su i opušteni psi koji vole biti u društvu vlasnika i nisu skloni dugim šetnjama.
Bernski planinski pas je razigraniji i aktivniji. Ova pasmina je također vrlo privržena obitelji, zbog svoje radne prošlosti ima više energije i uvijek voli biti u pokretu. Idealni su za vlasnike koji uživaju u aktivnom načinu života, a kako bi se zabavili, potrebna im je fizička stimulacija da potroše višak energije.
Obje pasmine imaju gustu dlaku koja zahtijeva redovito četkanje, osobito u razdobljima linjanja. No, bernski planinski pas ima nešto dužu i svilenkastu trobojnu dlaku, što znači da je skloniji zapetljavanju i češće mu je potrebno uređivanje. Za njega su idealni životni uvjeti oni u kojima mu je omogućena redovita aktivnost.
Zbog svoje veličine, bernardinac se bolje prilagođava mirnijem životu i neće imati problema s boravkom u dvorištu ili većem stanu, pod uvjetom da ima dovoljno prostora za kretanje. Može imati kratku ili dugu dlaku, najčešće bijelu s crvenim/smeđim oznakama i karakterističnom maskom na licu.
Nažalost, obje pasmine imaju relativno kratak životni vijek zbog svoje veličine. Bernardinac živi prosječno 8 do 10 godina, dok bernski planinski pas u prosjeku doživi 7 do 9 godina. Obje pasmine sklone su displaziji kukova i laktova, srčanim problemima te problemima s probavom, uključujući torziju želuca, koja može biti smrtonosna ako se ne prepozna na vrijeme.