GRAĐANSKA inicijativa Miceki iz centra, koju je pokrenula projektna menadžerica Ivana Babić, zaslužna je za otvaranje prvog legalnog hranilišta uličnih mačaka. Podršku su im dale udruga Prava šapa i građanska inicijativa Djeca za bolji svijet, a njihova priča inspirirala je i mnoge druge da započnu rješavati problem nezbrinutih mačaka lutalica po različitim kvartovima grada.
Sve je počelo kada je Ivana Babić upoznala baku Anu, koja je svakodnevno obilazila mačke na ulicama i brinula se o njima, sve dok nije potpuno onemoćala.
"Nakon što sam te jedne kišne večeri krajem prošlog ljeta susrela baku Anu te ju pokušala bezuspješno maknuti s pljuska i iz male mračne ulice u centru, otišla sam doma i cijele večeri vrtjela po glavi tu tužnu scenu. Upravo ta slika koja mi nije izlazila iz glave natjerala me da se po društvenim mrežama krenem raspitivati već iste večeri tko je ta gospođa i kako da dođem do nje. Od kuda tolike mace i zašto od svih ljudi u kvartu ta stara žena brine za njih", ispričala nam je Ivana.
"Te iste večeri nakon mojih objava po Facebooku u inbox mi se javila administratorica grupe Mačke i mačori zagrebačkih ulica te mi rekla da je gospođa Ana volonterka udruge SOS za mace koju vodi gospođa Ružica Pađen i dala mi njezin broj da ju kontaktiram. Već drugi dan, sretna što sada znam koga zvati, tipkala sam taj broj u želji da doniram neke novce za hranu, no nakon tog telefonskog razgovora shvatila sam da donirati za hranu neće biti dovoljno. Gospođa Pađen, doajenka uličnog mačkarstva u gradu Zagrebu mi je u tom telefonskom razgovoru objasnila kako je njezina udruga osnovana još prije 30-ak godina i da je pred zatvaranjem. Rekla je i da je gospođa Ana posljednja volonterka njezine udruge, budući da su zbog godina svi njezini ostali volonteri sada stari ljudi, većinom nepokretni, a mnogih više i nema."
"Baka Ana je hraneći mace doživjela puno loših stvari proteklih godina. Tukli su ju, trgali i bacali kolica s hranom, prijetili trovanjem mačaka i još puno, puno toga lošeg. Toliko su ju izmaltretirali da je jadna žena u hranjenje odlazila kada bi cijeli grad zaspao, jer više nije imala snage za primanje udaraca i uvreda. Naravno, kada sam čula sve te ružne priče i događaje, u meni i svim našim volonterima javio se osjećaj jada, nepravde i veliki bunt te su upravo te ružne stvari postale dodatna motivacija da cijelu ovu priču izguramo do kraja. Mislim, tko želi živjeti u svijetu gdje bilo može biti pretučen, napadnut i izvrijeđan jer je nahranio bilo koje gladno živo biće na našim ulicama."
Nakon što se baka Ana više nije mogla ni ustati iz kreveta, Ivana je odlučila nastaviti tamo gdje je ona stala. Počela je tražiti volontere po društvenim mrežama koji bi joj se pridružili, a na njen se oglas javila i udruga Prava šapa.
"Već par dana nakon što su mi se javili organizirali su obilazak terena da vide o kojim lokacijama se radi i koliko maca se nalazi na tim lokacijama. Izbrojali smo pet lokacija te oko 60-ak mačaka od kojih je veliki broj bio nesteriliziran i nekastriran. U sljedećih par dana uputile su nas hranitelje u par trikova kako ulične mace naviknuti da izlaze iz grmlja i da im se može prići s lovkom te smo krenuli u hitne sterilizacije i kastracije koje su trajale cijelu zimu", ispričala je.
Kada su započeli s realizacijom ideje o otvaranju hranilišta mačaka, naišli su na probleme s papirologijom.
"Kada smo krenuli u cijelu ovu priču nismo imali pojma da uopće možemo dobiti službenu lokaciju koju bi mogli prilagoditi macama i volonterima koji za njih brinu. Da se to može saznali smo od Prave šape i još par udruga koje su još 2015., kada je donesen Pravilnih grada Zagreba o postavljanju službenih hranilišta za ulične mačke, pokušali to urediti i u našem kvartu, no zbog nepoznatog razloga nije im pošlo za rukom. Danas znamo koji su to bili razlozi. Naime, da bi dobili dozvolu za službena hranilišta morate ishoditi puno dozvola i odobrenja. Mi kao građanska inicijativa nismo mogli krenuti u postupak, no zato je u taj postupak za nas ušla Prava šapa."
Naišli su i na nerazumijevanje ponekih građana koji su mislili da se zapravo radi o kotilištu. Ipak, Ivana kaže da su se ljudi s vremenom navikli i da su sada puno srdačniji.
"Ako maknemo tu i tamo još pokojeg sadistički nastrojenog pojedinca koji mrzi sve oko sebe, pa samim tim i ulične mace s naših hranilišta, moram priznati da smo postali prava mala turistička atrakcija. Ovaj vikend našu lokaciju je svojim grafitom ukrasio i poznati Slaven Kosanović Lunar, hrvatski umjetnik grafita, a čiji radovi krase gradove kao što su Amsterdam, Atena, Auckland, Berlin, Hanoi, Havana, Lisabon, London, Melbourne, New York, Oslo, Pariz, Saigon, Seoul, Sydney i Tokio, a sada i naš mačkograd u Centru. Također stigle su i posljednje kućice koje su još falile na dvije lokacije te možemo slobodno reći da se Zagreb ovog ljeta bude mogao pohvaliti s još jednom turističkom atrakcijom u Centru.
"Kada se danas osvrnem na početak moram priznati da ne bih učinila ništa drugačije. Iako sam puno puta umorna od svega pomislila ima li sve ovo smisla ako Grad ne brine, a trebao bi, jer to nisu moje mace, već mace grada Zagreba, nastavila sam dalje. I ja i svi građani volonteri. Dan po dan, korak po korak i zaista smo sami, mi građani uz pomoć udruge, uspjeli riješiti nešto što niti Grad nije uspio, a niti pokušao. Iako je to zapravo njihov posao. Briga o napuštenim životinjama", zaključila je.