NEKE pasmine pasa toliko su rijetke da vjerojatno niste ni čuli za njih.
Pojedine pasmine pasa žive u specifičnim podnebljima i slabije su rasprostranjene po ostatku svijeta, a neke se koriste strogo u određene svrhe, kao što je traženje tartufa i čuvanja ovaca, stoga je malo vjerojatno da ste za neke od takvih pasmina čuli ako se ne bavite takvim djelatnostima. Ovo su tri najrjeđe pasmina pasa na svijetu, prema pisanju Petplana.
Azavak
Azavak ili saharski hrt afrički je pas smeđe boje ili boje pijeska, a karakterizira ga mršavo i gipko tijelo te kraljevsko držanje. Poznat je kao vrlo nježna pasmina privržena obitelji. Prema strancima je nepovjerljiv i ne voli kad ga diraju, ali ljude s kojima živi obožava.
Potrebno mu je najmanje pola sata trčanja ili aktivne igre svaki dan, a s obzirom na to da dolazi iz pustinje, uživat će u ljetnim danima. Iz istog razloga zimi će mu trebati odjeća jer ne podnosi hladnoću.
Vidraš
Vidraš je, kako mu ime i govori, stvoren za lov na vidre, no izuzetno je privržen, razigran i vjeran kućni ljubimac. Uši su mu dugačke i opuštene, dlaka oštra, a njuška dugačka i obrasla u dlaku.
Vidraši se prvi put spominju u dokumentima engleskog kralja Johna iz 13. stoljeća, a danas su gotovo na granici izumiranja. Mogu biti teški i više od 50 kilograma i ne ubrajaju se u čiste i uredne pse jer im u dlakavim šapama ostaje mnogo prljavštine, a oko dlakave njuške može im se nakupiti hrane i sline.
Mudi
Mudi je mađarska pasmina koja se koristila uglavnom za čuvanje krava i ovaca, a danas ih je u svijetu manje od tisuću. Rijetko ih se viđa izvan Mađarske i okolnih zemalja, a navodno su nastali u 19. stoljeću križanjem poznatih pasmina pumi i puli.
Mudiji su izuzetno energični i traže puno aktivnosti. Pametni su i dugog životnog vijeka, no od svojih vlasnika očekuju puno truda i opreza jer se s drugim psima ne slažu baš najbolje. Zauzvrat će biti marljivi i odani te će, po potrebi, njihovi urođeni zaštitnički instinkti doći do izražaja.