Foto: www.123rf.com
TOSA INU, Tosa Ken ili samo Tosa, sve su to nazivi za jednu te istu pasminu psa koja se već stotinama godina uzgaja u Japanu.
Tosa je pas prepoznatljiv po snažnoj građi tijela prekrivenim kratkom i gustom dlakom, najčešće crvene boje s crnom maskom na licu.
U početku tose su bile puno manje nego danas, a današnji izgled mogu zahvaliti križanju tadašnjih japanskih pasa s europskim pasminama poput njemačke doge, bernardincem, engleskim buldogom i engleskim mastifom.
Također, u literaturi se može naći kako današnje tose u sebi imaju ponešto od japanske akite i bull terijera. Važno je naglasiti da se većina spomenutih pasmina tada bitno razlikovala od istih pasmina kakve znamo danas.
Prvotna namjena pasmine koja je dobila ime po japanskoj provinciji Tosa bila je "pas za borbe". U nekim dijelovima Japana iste se kao dio kulturnog nasljeđa organiziraju i danas. Kao takav pas je morao biti inteligentan, borben, snažan i neustrašiv, a većinu karakteristika tosa je zadržala i danas.
To automatski ne znači da su opasni i da napadaju sve što se kreće . Uzimajući u obzir da lako uče, vlasnici koji su svjesni problema koje ovaj pas može prouzročiti i posvete dovoljno vremena njihovom odgoju i socijalizaciji dobit će savršenog obiteljskog psa (što možete vidjeti u videu).
Ono što svaki potencijalni vlasnik mora znati jest kako je riječ o izuzetno teritorijalnom i dominantnom psu. Jako su vezani uz obitelj i procjene li da je ista ugrožena neće oklijevati da je svim silama zaštite.
Želite li psa čuvara to su poželjne osobine, no želite li psa od kojeg očekujete da će se sam od sebe (prepušten instinktima) odlično slagati s drugim (pogotovo dominantnim) psima na livadi mogli bi imati problema jer ipak je riječ o snažnom psu koji drugom psu može uzrokovati teške ozljede.
Nažalost, tose prečesto dolaze u krive ruke o čemu svjedoči podatak da su kao pasmina u mnogim državama zabranjene.
Pasmine pasa - zanimljivosti: