AMERIČKA akita jedna je od najpopularnijih pasmina u svijetu, pa tako i kod nas. Donosimo vam sve osobine i karakteristike ove pasmine.
Američka akita pravi je primjer odraza svog vlasnika: kako je on odgoji, takva će i biti. Pouzdana je i nepodmitljiva kao čuvar ako je od starta tome učena, ali može biti i besprijekorna maza ako je na to naviknuta.
Prijateljski je nastrojena, okretna, ponosna i hrabra.
Kinološka sutkinja i vlasnica uzgajivačnice Red Mist Mirjana Makević Solomun je podijelila s nama svoje iskustvo. Bavi se uzgojem pasa više od 20 godina, a krenula je sa sibirskim haskijima, no američke akite su je privukle 1996. godine, kada je u njen dom stigla akita Bog Boss Tao Li iz zrenjaninske uzgajivačnice Hasaki Team.
"U to doba akite su bile jedna pasmina s više varijacija u boji: narančasto-bijele, bijele i sezam boje, tigrasto bijele, crno-bijele, smeđe-bijele, s tamnim maskama na licu", rekla je Mirjana i dodala da se ona odlučila za narančasto-bijelu, urajiro varijantu.
Koje su osnovne odlike ove pasmine?
Američka akita je snažne građe, skladna, s velikom mišićnom masom i teškim kostima. Široka glava formira trougao s tupim uglovima, s dugačkom njuškom i relativno malim očima i uspravnim ušima, nagnutim naprijed, tako da se nalaze skoro u istoj ravni sa zadnjim dijelom vrata. To predstavlja karakteristiku pasmine. Standard za visinu ženke propisuje od 61 do 66 cm, a za mužjaka od 66 do 71 cm. Bez karakterističnog mirisa je, naročito ako živi u stanu.
Veže li se akita za jednog vlasnika ili za sve članove obitelji i kakav je njen odnos s djecom i drugim psima?
Karakter američke akite je specifičan. Bez obzira na to hoćete li se odlučiti za mužjaka ili ženku, uvijek imajte u vidu da će taj pas, iako prihvaća sve članove obitelji, obožavati samo jednu osobu.
Ne voli promjenu vlasnika, tako da nije pogodna ni za vojno-policijske službe, jer tu se često mijenjaju vodiči. Nakon niza godina uzgoja američkih akita mogu reći kako je to dobro selekcionirana i odgojena pasmina, koja obožava djecu. Moji psi bili su u kontaktu i s djecom s posebnim potrebama, kao terapijski psi, i odlično su se pokazali u toj ulozi.
Akita je poslušna i svjesna svoje snage, tako da u druženju s drugim psima ne bi trebalo biti problema, pod uvjetom da su i drugi psi dobro odgojeni i socijalizirani. Na napade zna žestoko uzvratiti jer su to ipak bili psi za borbe. To uvijek treba imati na umu.
Što je potrebno za smještaj i ishranu akite?
Dvorište je pravo mjesto za američku akitu, ali ako imate želju da je držite u stanu, ni to nije problem. Neće vas pratiti u stopu po stanu i smetati, mirna je i čista. Čak joj je i u dvorištu toalet na jednom mjestu. Zimu ne poznaje jer ima duplo krzno, gornje deblje i duže dlake, a poddlaka je paperjasta, gusta i meka i štiti od hladnoće.
Linja se dva puta godišnje. Ishrana je veoma jednostavna jer je u ponudi veliki izbor suho briketirane hrane. Jedino se tijekom odrastanja, do godine dana, preporučuje što kvalitetnija junior hrana, s dodatkom kalcija i glukozamina, radi bržeg rasta kostiju i zglobova.
Postoje li prioriteti pri selekciji?
To je, prije svega, zdravlje jedinke, kako fizičko tako i mentalno. Ne treba je pariti s jedinkama koje nemaju dobre kukove pa je obavezno napraviti snimku kukova. Također je neophodno snimanje očiju, a u posljednje vrijeme rade se i snimke luksacije patela, tzv. snimka koljena, jer pri lošem uzgoju koljeno može ispasti iz zglobne čašice. Agresivne ili plašljive jedinke također treba izbjegavati u priplodu.
Koje je pravo vrijeme za početak dresure i što ona obuhvaća?
Američka akita dobro prihvaća dresuru, ali samo sa svojim vlasnikom. Zato ove pse nikada ne treba ostaviti na dresuri, već je bolje zajedno s njima ići na treninge. Tada je učinak pravi. Također ih može destabilizirati odvajanje od kuće i obitelji - njihovog "čopora”.
Koje su vam najdraže osvojene titule?
WDS 2012. Salzburg, Black piont RM-SD V1/12 intermediu klass.... WDS 2013 Budapest, American Dream RM-SD V2/25 champion klasa, WDS Leipzig 2017., Moonshine Red MIST Sola dils a.k.a CHUI, V4/26 champion klass, WDS Amsterdam 2018., V3/16 champion klass, BIS Beograd 2018. ,Moonshine Red MIST Sola dils a.k.a CHUI i još puno BIS-eva na Specijaliziranim izložbama za V. FCI grupu..
Kakvi su vaši planovi?
Ulaganje na ovakav način jedini je pravi, iako je zahtjevan i skup. Uvoz iz velikih i jakih uzgajivačnica nije lak ni jednostavan. Osim moje uzgajivačnice, pojavila se još jedna, Sola Dils, Dražena Solomuna. Zahvaljujući udruživanju, pomogli smo jedno drugom, a rezultat je kvaliteta pasa. U ovogodišnjoj kinološkoj sezoni planiramo sudjelovati na izložbama u Milanu i Padovi, Ljubljani, Zagrebu i Beogradu, a potom slijede velike pripreme za Svjetsku izložbu pasa, koja se u travnju održava u Madridu u Španjolskoj.
Porijeklo američke akite
Pasmina je, po zapisima, nastala 1603. godine u Japanu i razvijala se kao pas za lov na krupnu divljač (medvjede, jelene...). Borbe pasa bile su vrlo popularne te se izvorne akite miješaju prvo s tosama i mastifima, dobivaju na masi i snazi, a kasnije s njemačkim ovčarima i drugim ovčarskim rasama.
Borbe pasa striktno su zabranjene 1908. godine. Kao posljedica godina borbi pasa, nastale su tri varijante akita: akite matagi, akite za borbu i ovčarske akite. Nakon Drugog svjetskog rata mali broj akita uvezen je u SAD.
Prvi klub američkih akita u SAD-u osnovan je 1956. i tada započinje odgoj. Japanci su 1972. zabranili izvoz akita u SAD. Tada nastaje jedinstveni tip za SAD i traje do današnjih dana. Službeno su definirani kao rasa tek 2000. godine.
Akite su ostale pod tim nazivom, a američki tip akita, pod nazivom veliki japanski pas, s novim standardom 344, smješten je u II FCI grupu, među molose. Činjenica da imaju te krvi u sebi Amerikancima nije dovoljna da ostanu na tom mjestu i s tim imenom. Ignorirali su odluku FCI-ja pa je američka akita konačno dobila puno i pravo ime tek 5. siječnja 2006. godine.
Pasmina američka akita, pod brojem standarda 344, porijeklom je iz Japana i razvijala se u SAD-u. Datum oblikovanja originalnog važećeg standarda je 6. lipnja 2005. godine. Kvalifikacija je V FCI grupa, špic tip i primitivne rase, sekcija 5, azijski špicevi i srodne rase. Ne podliježe radnom ispitu.
Američke akite su veliki i jaki psi, odani svojoj obitelji, no potrebno je imati na umu da ih treba socijalizirati od malena i s njima raditi. Izuzetno su inteligentna pasmina s kojom vam nikada neće biti dosadno. Iako se vežu za jednu osobu, čuvaju čitavu obitelj.
Postoje i dugodlake američke akite koje FCI nije priznao. Što s njima?
"Američke dugodlake akite su nepravedno zanemarene. U leglima vrhunskih uzgajivača se ponekad pojavi i dugodlako štene i to mu je jedina razlika od ostalih štenca kraće dlake.
Sve ostalo je isto, karakter, veličina, čitav standard. U SAD-u, u American kennel klubu, dozvoljavaju dugodlakim akitama da ih se ocijeni i idu u uzgoj. No dobivaju samo ocjene, ne i titule.
Vrijednost akite se ne gubi zbog duže dlake kao kod npr. haskija i malamuta jer im duža dlaka smeta dok vuku saonice. Ja se iskreno nadam da će ih vrlo brzo priznati.
Jedini za kojega znam da je napravio nešto po tom pitanju s naših (ex-Yu) prostora je dr. sci. Nedim Šuta, međunarodni kinološki sudac i vrhunski uzgajivač ove pasmine, koji je poslao dopis kako bi se dugodlake američke akite trebale priznati.
Njegov rad i osvrt na ovu problematiku je potaknut manjkom razloga da ovu pasminu prizna FCI.Ova varijanta dugodlakih akita bi se trebala priznati isto kao što su priznati dugodlaki njemački ovčari, dugodlaki weimaraner..."