TASMANSKI tigrovi, koji su živjeli na otoku Tasmaniji prije nego što su izumrli 1936. godine, možda su uspjeli preživjeti u divljini mnogo duže nego što se prethodno mislilo, sugerira najnovije istraživanje. Postoji i mala mogućnost da su još uvijek živi, kažu stručnjaci za Live Science.
Tasmanski tigrovi su tobolčari s karakterističnim prugama na donjem dijelu leđa, a prehrana im se sastojala od mesa. Vrsta je prvotno imala stanište u Australiji, ali je nestala s kontinenta zbog izlova prije otprilike 3000 godina. Uspjeli su preživjeti na otoku Tasmaniji sve dok europski doseljenici nisu doveli vrstu do izumiranja u 1880-ima.
Tasmanski tigar je bio jedini vrhunski predator na području Tasmanije, a vrhunski predatori su bitni za očuvanje ekosustava.
Susreti s tasmanskim tigrom
Posljednji poznati tasmanski tigar umro je u zoološkom vrtu Hobart na Tasmaniji 7. rujna 1936. To je jedna od rijetkih životinjskih vrsta za koju je poznat točan datum izumiranja.
Tim znanstvenika koji je objavio istraživanje u časopisu Science of The Total Environment tvrdi da su tasmanski tigrovi preživjeli u divljini sve do 1980-ih, a jako su male šanse da se negdje skrivaju i danas.
Tasmanski tigrovi su u udaljenim područjima preživjeli možda do kasnih 1980-ih ili 1990-ih, s najranijim datumom izumiranja sredinom 1950-ih, sugeriraju istraživači. Do ovih rezultata su došli nakon što su analizirali popis od 1237 susreta s tasmanskim tigrovima, koji su zabilježeni od 1910. godine.
No, drugi su skeptični. "Nema dokaza koji potvrđuju da su se ovi susreti stvarno dogodili", rekao je Andrew Pask, profesor epigenetike sa Sveučilišta u Melbourneu. "Ono što je toliko zanimljivo kod tasmanskog tigra je to što je evoluirao da izgleda poput vuka, a ne poput tobolčara. Zbog toga je iz daljine vrlo teško razlikovati tasmanskog tigra i psa. Vjerojatno zato imamo toliko prijavljenih susreta, iako nikad nismo uspjeli pronaći truplo ili sliku životinje u visokoj rezoluciji."
Pokušaji oživljavanja vrste
Ako su tasmanski tigrovi preživjeli u divljini, Pask je rekao da bi netko naišao na mrtvu životinju. "Moguće je da su u 1936. godini neki primjerci preživjeli u divljini", izjavio je Pask. "Ako su preživjeli, bilo ih je vrlo malo."
Pask i njegovi kolege pokušavaju ponovno oživjeti vrstu, tzv. metodom de-ekstinkcije. Pošto je vrsta izumrla relativno nedavno, imaju dostupne velike količine DNA uzoraka dobre kvalitete. Ova metoda je iznimno skupa i moralno kontroverzna.
Protivnici de-ekstinkcije tvrde da ta metoda odvlači pažnju od očuvanja vrsta kojima trenutno prijeti izumiranje i da obnovljena populacija tasmanskih tigrova ne bi mogla preživjeti.
"Jednostavno nema uvjeta za stvaranje dovoljnog broja genetski različitih tasmanskih tigrova, koji bi mogli preživjeti i održavati vrstu jednom kad bi bili pušteni u prirodu", rekao je Corey Bradshaw, profesor globalne ekologije sa Sveučilišta Flinders.