Uvod za odlikaše: Što je rokenrol?
Kao skoro sva moderna glazba, "žanr" je nastao iz pohotnih pobuda ekonomski ograničenih pojedinaca - rocking and rolling je u to doba prevalentno bio izraz za seks. Što je i logično - to je sam temelj čovječanstva, bar dok feminizam ne pobijedi umjetnom oplodnjom pa mi jadnici postanemo suvišni.
A kao što sva vješta pop glazba krade stilske odrednice nečega što u manjoj niši već provjereno funkcionira, tako je nastao i rokenrol. Počeo je kao pop verzija crnačke rhythm’n’blues glazbe, a onda se stilski prilagođavao aktualnim trendovima mladih: klasični rock i psihodelija u 60-ima, punk u 70-ima, hard rock i tzv. glam metal u 80-ima, grunge i stereotip rokenrol zvijezde kao lika iz susjedstva u 90-ima, kratka najava žanrovskih pop hibrida na prijelazu stoljeća (Linkin park, System of a down i sl.), zatim indie rock sa svim svojim granama kao zadnja ozbiljna "era".
Poslije toga potop - pop hibridi s prijelaza stoljeća dobili su svoje plodno tlo i vratili se na velika vrata. Ne ulazeći u streaming nišne bendove, šira javnost nije prihvatila nikakvu noviju rock glazbu ako nije tematski generalizirana, sadržajno razvodnjena, melodijski zarazna i stilski pomiješana s raznoraznim novijim strujama, prvenstveno hip hop utjecajima. Zlobnici bi rekli da se povijest ponavlja i da rock glazba ovisi o utjecaju crnačke glazbe jednako kao i prije 70 godina.
Ja ne bih, jer ne vjerujem u žanrove. Kao što je vidljivo iznad, ovo što nazivamo rock glazbom toliko je široka lepeza stilskih odrednica da je možda jedina poveznica to što je frontmen s gitarom u ruci. Zapravo se radi o pop glazbi koja se konstantno usklađuje s novim tekovinama, kao i apsolutno svaki "žanr" koji postoji.
Glazba je glazba, a njeni sastavni elementi su uvijek tu: melodije, ritam, izvedba na nekakvim instrumentima i nekakva emocionalna (većinom i narativna) poruka koju autor želi prenijeti (ili je slučajno prenese). Žanrovi su marketinški fenomen nastao iz poslovnih pobuda, lakšeg guranja izvođača u radijskim i prodajnim okvirima, a o brendiranju da i ne pričam.
Doduše, ono što je u javnom mnijenju karakteristično za rock glazbu, a zbog čega se provodi toliki teror oko razlike između rocka i popa, jest stav. Rock glazba je kroz 20. stoljeće bila nositelj pobune, otpora establišmentu, promotor novih tekovina, socijalne promjene i sl. Ne zanosim se da je često korištena u korporativne svrhe za guranje različitih agendi ili za brzu zaradu; želim samo ponuditi tezu da je rokenrol puno više stav, a puno manje gitarska distorzija pojačana do 11.
Trap može biti rokenrol: primjerice, Young Thug koji se fotografira u haljini za cover i ide protiv svih standarda muževnosti u rap glazbi. Rock može biti korporativna maniristička glazba za shopping: manje-više svi singlovi od Imagine dragons i Maroon 5.
Sad kad smo složna braća, možemo se baciti na kronologiju rokenrol skandala u Hrvatskoj. Neki možda i nisu skandali, ali su svakako važni i definirajući rokenrol trenuci.
1979. Prljavo Kazalište pjeva iz gej perspektive
"Ti ideš sa svojim društvom
Prelaziš preko ulice
Upireš prst u mene, smiješ se
Znaš da me to strašno boli
Jer ako te netko voli
Pa to sam ja
Ti ideš sa svojim muškim društvom
I loviš prljave žene
A ja te čekam vjerno kao pas
Znam da me praviš ljubomornim
Jer koliko si mi puta
Na klupi u parku znao reći
Ja sam za slobodnu mušku ljubav"
Ovo su stihovi prve hrvatske pjesme koja obrađuje ovu temu, što je njihovom debi albumu priskrbilo etiketu šunda. Četiri godine kasnije imali smo i puno lošiji pokušaj grupe Xenia pjesmom Moja prijateljica, a ovaj izravni Hourin narativ je među najjačim jugoslavenskim obradama ove teme, rame uz rame s Retko te viđam sa devojkama u izvedbi Idola, odličnom Anom u izvedbi Videosexa, još boljom Baladom o tvrdim grudima iz filma Dečko koji obećava…
1982. Džoni proziva Stublića: Prva diss pjesma u povijesti Hrvatske
(Roll over Jura počinje na 20:00, koja muka sa slušanjem Azrinih pjesama zbog tantijema i orkestracija Croatia Recordsa.)
Puno prije nego što su rap izvođači iznosili detalje o općenju s majkama svojih mrskih kolega, uvijek progresivan Džoni pretvorio je u pop sve što ga je ikad tištilo. Znate, pošto je glazbenik. Glazbenici su nekad govorili o stvarima koje im se zapravo motaju po glavi!
1983.-1991. Dominacija hrvatske na Jugoviziji okrunjena flopom Srbije
Od 1983. godine pa zaključno s Tajči koja je predstavljala Jugoslaviju 1990., Hrvatska je apsolutno dominirala terenom regionalnog popa: Danijel Popović, Kalember, Doris, Novi Fosili, Srebrna krila, pobjednica Eurosonga Riva i Tajči imali su redom zapažene rezultate, a Jugoslavija je bila institucija Eurosonga. O pobjedama su odlučivali glavni jugoslavenski TV studiji, a dominaciju Hrvatske prekinula je politički usijana situacija.
Te 1991. godine Bebi Dol pobijedila je legendarnu Daj obuci levisice i, potpomognuta tom istom politički usijanom situacijom, zauzela zadnje mjesto na Eurosongu. Retrospektivno je sve jasno kao dan, ali s vremenom je valjda svima jasna i činjenica da je pjesma Brazil koju su Srbi poslali itekako benger. Loše za priču, ali tako je kako je.
1991. Goran Bare trola narodnjake pjesmom Hajde da se drogiramo
Izvrsno ostvarenje Baretovog alter ega Hali Gali Halida, ne samo zbog namjere nego i zbog toga što je napravio legitimno dobar i zabavan himnički pop.
1992. POČASNO MJESTO: Rambo Amadeus protestira na bini u Beogradu
Nije Hrvat, ali mudonja nad mudonjama Rambo Amadeus u jeku rata na koncertu Beogradsko proljeće uzima mikrofon od Bebi Dol i psuje mater biračkom tijelu i establišmentu koji baca bombe na Dubrovnik i Tuzlu. Kakav god glas danas pratio Ramba, ovo je vjerojatno najveći rokenrol trenutak u našoj regiji ikad.
1995. Legendarna techno Latinica
Denis Latin je u svojoj sjajnoj emisiji okupio zabavnu garnituru glazbenika i komentatora koji su se svađali oko korištenja novih tehnologija u glazbi. Petar Dundov (Peter Unreal) pokazivao je kako računalo mijenja bend, ekipa legendarne emisije Top DJ Mag kontekstualizirala je stanje scene elektronske glazbe u Hrvatskoj, a Dino Dvornik i, vjerovali ili ne, Drago Mlinarec očitali su lekciju predstavniku fosila Jurici Pađenu koji je tvrdio da ovi koji prodaju krumpir na tržnici imaju više kreativnosti od ovih što koriste računalo za glazbu.
"Kao što atmosfera ima ozonske rupe, čovjek ima rak, tako i glazba ima techno. Kud vodi tehnologija, zašto su rijeke zagađene?" rekao je Pađen. Dvornik mu je rekao neka onda pobijedi tehnologiju, a Mlinarec je na hladno pojasnio Pađenu da nije najbolje shvatio poantu Kubrickove Odiseje u svemiru.
Usput budi rečeno, Pađen je urnebesno predstavljen kao "rocker, urbani Robinson", Dino kao "pjevač, gurman i bivši narkoman", a Drago Mlinarec kao "pjevač iz nekad popularne Grupe 220". Redom stvari za koje bi danas išle tužbe u našem ukroćenom i sterilnom javnom prostoru.
Vrhunski!
1997. Dino Dvornik piša po gostima na Porinu
Bilo je točno tako kako i zvuči. Dino Dvornik je s balkona pišao po gostima koji su sjedili na terasi hotela da bi izrazio bunt prema "tamošnjem šušuru", kako je kasnije rekla supruga Danijela. Godinu prije osvojio je Porina za hit godine (fenomenalna Afrika, jasno) pa se možda razočarao što su Divasice izdominirale, iako je u najmanju ruku čudno da on ne podržava nove smjerove, pa makar oni bili i uštogljeni te bezopasni.
1997. Pipsi se rugaju navijačima u jednom singlu, a u drugom kažu "ljubav je popizdila, ljudi oće lezbi i pedera"
Nakon prva dva albuma Pipsi su bili na uzlaznoj putanji, ali u to vrijeme možda nije bilo najjasnije hoće li brzo izgorjeti. Album Fred Astaire etablirao ih je kao pouzdane i provokativne glazbenike, a to se najviše čuje u pjesmama Nogomet i Supermama.
Nogomet se ruga ljudima koji ih znaju ponajviše zbog megahita Dinamo ja volim, ali u neodoljivom ruhu pop himne zbog kojeg i dandanas oni koji ga pjevuše nisu baš svjesni onoga što se u tekstu zapravo događa: "Sve je super i sve je za pet / kad si muško i voliš nogomet / ušlagiran i agresivan / ja sam, dušo, predivan."
Puno kasnije su to ponovili, postoji izvrsna snimka izvedbe njihove pjesme Subota popodne u nekoj nogometnoj emisiji, koju toplo preporučujem, a linija s filmovima je suho zlato. U drugom hitu s albuma, Supermami, napravili su sociološki eksperiment u kojem sa što subjektivnijim kontekstom uzvikuju "ljubav je popizdila / mama daj mi droge, lezbi i pedera".
Uz takav CV (i činjenicu da je tek poslije ovoga izbacio svoje remek-djelo), nije ni čudo da je Dubravko Ivaniš uživao sve privilegije rokenrol zvijezde, uključujući i ono dejtanje Nives Celzijus koje je dobro poslužilo za prodaju njene Gole istine.
2002. Severina trola Tutića na Porinu
Na samom izmaku slobodnog tržišta u hrvatskoj industriji zabave, Seve je jednom od organizatora Porina Zrinku Tutiću, svom bivšem suradniku, dala puno više nego što je tražio. On je rekao da Seve smije izvesti samo jednu pjesmu (trebala je izvesti Virujen u te i Mala je dala), i to samo Virujen u te, jer ova druga ima "novohrvatski primitivan" tekst koji je Tutić usporedio s Cecom - ukratko, nitko iz uprave Porina ne želi takvu "vrstu glazbe" tamo.
Ona je izvela jako prgav, kreativan i zabavan manevar - cijeli tekst pjesme promijenila je u Tutić remix i dobrano mu se izrugala u live prijenosu. Tko bi to danas napravio? Čak je i legendarni Urban od protivnika diskriminacije na Porinu (dvaput odbio nagradu u kategoriji alternativne glazbe) prigrlio establišment toliko da je ove godine za lijepe novce bio u Voice žiriju ne bi li dao HRT-ovom karaoke showu malo legitimiteta. U njegovu obranu, ni Severinin status pop ikone nije ništa bolje ostario.
2003. El Bahattee koristi Porin za vulgarnu antiratnu poruku
Nakon što je Amerika napala Irak, El Bahattee je s nogom u gipsu prije pjesme digao američku zastavu na kojoj je pisalo "JEDITE KU**C" i sjedio u majici s američkom zastavom iznad koje je pisalo "terrorist no. 1" i ušao u povijest najeksplicitnijim protestom na toliko velikoj pozornici u hrvatskoj glazbi.
Inače, o tome je pričao u intervjuu za Index s Hrvojem Marjanovićem:
Danas radi čokoladu i navodno je jako ukusna.
2003. Kawasaki 3p na Dori
Kao što sam već napisao u pregledu svih pobjednika Dore i Dnore, ovaj nastup je bio ispred vremena, nema potrebe za elaboracijom jer je show koji su napravili lektira svima koji imaju ikakvog dodira s Dnorom ove godine.
2006.-2007. Severina odustaje od hrvatske industrije zabave
Nakon neprikosnovene Moje štikle, koja je pobijedila na Dori 2006., Seve 2008. godine izdaje svoj najbolji album i potpuno se odvaja od hrvatskih pop tekovina. Jasno je kao dan da je shvatila koliki monopol je zavladao hrvatskom glazbom te je poželjela ipak ovisiti o svojim pjesmama kad je u pitanju komercijalni uspjeh.
Vjerojatno ponukana reakcijama na Doru, iz kojih se moglo iščitati koliko je Hrvatska u svojim europskim težnjama medijski izgubila dodir s vlastitim identitetom, uposlila je Bregovića i Marinu Tucaković za album Zdravo Marijo, a ostalo je povijest. Ne baš lijepa povijest, jer je Seve nakon ovog albuma u kvalitativnom slobodnom padu izuzev par legitimnih bengera.
Ali Moja štikla i Zdravo Marijo bili su smioni dokumenti stanja uma jedine prave polivalentne moderne pop ikone koju smo ikad imali, a Zdravo Marijo će sigurno dobiti ljubavno pismo u jednom trenutku.
2007. Pipsi izdaju konceptualnu rock operu. KONCEPTUALNU. ROCK. OPERU.
Dubravko Ivaniš je jedan od rijetkih modernih autora koji se istinski zabavlja guranjem svoje glazbe u svim smjerovima koji bi ga mogli dovoljno izazvati i šokirati, a tome pristupa toliko ozbiljno da je nakon epohalnog i komercijalno jako uspješnog Boga (1999.) već na sljedećem albumu Drveće i rijeke (2003.) napravio potpuni zaokret u hermetičnu i deprimirajuću soničnu paletu na tragu Radioheada i Albarnovih elektronskih eksperimenata.
Pjesme za gladijatore (2007.) ambiciozno je ostvarenje koje šeta od narativnih urnebesa poput Dolaska astronauta i preglupe Zdenke i vanzemaljci do komičnog triptiha koji kritizira stanje na sceni (U zvijezdama, Domaći rock i Električne gitare pobjeđuju). U potonjem su čak i imenovali Edvina Softića, što je zabavan nasljednik Roll over Jura, zar ne?
I najvažnije: ne zaboravimo da je album ponudio i autorske vrhunce Ivaniša: Teroristi plaču, Sin, Slan i možda njegova najbolja Foxtrot su tik uz sve ove skeč-pjesme.
2007. Željko Houdek pjeva HDZ zna
Trebam li trošiti riječi na ovo? Možda vam je još svjež nastup Mije Dimšić na proslavi HDZ-a - naravno da je to groteskno, ali ovo je još puno gore.
Tu je i zabavnija verzija s manje Željka, a više činjenica:
2008. Dječaci izbacuju Dramu, album koji je stvorio baš sve što se otad događa u domaćem rapu
Ovaj album pun je pametno odigranih skandala, od Narodne koja je (jedina) (naj)uspješn(ij)a satira narodne glazbe naših repera pa do zgražanja javnosti temeljem Papijevih linija na Krek kući. Njegovo zadiranje u crnu kroniku ("došla si u hotel, tila bit top model / sad si na dopu, radiš za top bordel / danas si Papiju u krilu / sutra sjebana u šikari u Trilju") povuklo je kontroverzne naslove, ali zapravo je kultni status ovog albuma najveći skandal jer se radi o čistokrvnom rokenrol trenutku u hrvatskoj glazbi, a pogotovo ako uzmemo u obzir kontekst monopolizirane umiruće scene.
Nisam siguran uživa li Drama u široj javnosti adekvatnu reputaciju, ali radi se o prvom (do današnjeg dana možda i jedinom) rap albumu generacije nakon 90-ih koji uspješno spaja ikonoklastičke namjere, stilsku dorečenost te ozbiljnu tehničku i tematsku razinu melodija i tekstova u pravom trenutku.
Vojkov nadrealistički rap na ovom albumu oštar je, koncizan, hiperkreativan i pop ("Ivanova livada, Ivanova trava / Vojkova giljotina, Ivanova glava"), druga dvojica su i više nego dovoljno dobri da nema potrebe za skipanjem kao na kasnijim albumima, instrumentali su originalan i logičan nastavak na sve ono što su brusili još dok su se zvali Nebu, Drugi i Mediter, a sve zajedno nastalo je u točki gdje su neokaljani industrijom i jedva čekaju raditi nered medijskim karikaturama. Pogledajte samo glave koje ih proganjaju u spotu za H323.
Sve, ali zaista apsolutno sve što se dogodilo u domaćem rapu nakon ovog albuma, dogodilo se ili izravno zbog ovog albuma ili pod debelim utjecajem ovog albuma. Povijesni album zrelosti nove generacije koji trči krugove oko bilo koje kolekcije rap pjesama koja je nastala u međuvremenu.
(Uključujući i svaku njihovu.)
Ovaj album također će dobiti ljubavno pismo pa ostavimo detalje za taj neminovno veličanstven članak!
2016. Dječaci protestiraju protiv HRT-a na HRT-u
Drugi iz Dječaka, poznatiji kao Ivo Sivo, 2016. godine je na izvedbi Struje ogorčeno skandirao "Montirani proces! Stop cenzuri na HRT-u!" nakon što je HRT ugasio satirični News bar, možete i pretpostaviti zašto. Tko zna, možda je i ova tendencija izazivanja nereda bila jedan od putokaza Vojku da prijeđe u ovaj benigniji dio estrade i žali se samo na generalne stvari na koje se nitko neće naljutiti - kako u svojoj glazbi tako i van nje.
2018. Jeronim Marić razbija gitaru na Zagrebačkom festivalu
U jednom od najvećih krindž trenutaka hrvatske povijesti - ne samo glazbene - Jeronim Marić iz Adastre razbija gitaru na pozornici Zagrebačkog festivala.
Ovaj video je nacionalno blago.
2019. A stranci izvode Motore (cure) i Paklene vozače (momci)
Umjesto da linkam sve rokere na mnogim karaoke showovima domaćih televizija koji su tu da sve demografije imaju za koga glasati, ova dva videa su izvrsno objedinjenje tog duha, a pogotovo je komična izvedba Paklenih izvođača.
Od sklekova preko vikanja "Jure Brkljača" do kolektivnog geganja svih prisutnih u rokenrol zanosu - ovaj video ima sve.
2020. Josipa Lisac pjeva himnu na predsjedničkoj inauguraciji
Malo tko je tako pouzdana mašina citata i karaktera koja plijeni pažnju kao velika Josipa Lisac. Jedna od najboljih interpretatorica koju smo ikada imali uz Zvjezdana Ružića na klaviru prošetala je kroz himnu osebujno, neponovljivo i hrabro.
Toliko hrabro da su joj uputili i tužbu za penetraciju u skladbenu, tekstualnu i glazbenu strukturu himne. Koliko znate izvođača koji će privući ovakvu pažnju na jazz izvedbu bilo čega bilo gdje? Ali Josipa je bezvremenski mamac interesa bila i ostala, bez obzira radilo se o superiornim izvedbama pjesama u 70-im godinama prošlog stoljeća ili o urnebesnim citatima koji su viralni na TikToku i u 20-im godinama ovog stoljeća.
Dovoljno govori i njen komentar na uzbunu javnosti nakon izvedbe himne i tužbe: rekla je da ju je bilo strah jer je morala rano ustati, a za nju koja se diže u 11 sati to je nešto strašno.
Živjela Josipa!
2021. Nina Kraljić ne može podnijeti što je izgubila na Dnori
Nina je tijekom glasanja bila vidno nezadovoljna, a nije gubila vrijeme i odmah poslije poraza oplela je po namještanju, pa čak i diplomatski provukla da Albina nije bila među najboljima. Rekla je da je "njihov broj bio nepostojeći, miks je bio zanimljiv, stavljeni su bili prvi, nije postojao ždrijeb" i utvrdila da je "teže pobijediti na Dori nego na Eurosongu".
Kasnije je nastavila borbu na društvenim mrežama i napisala da "previše zna o kulisama koje su se odigrale" te da je "predugo u žrvnju HRT igre". Ne volim ljubitelje pravde koji se bude tek kad ih izbace iz kruga onih koji profitiraju. Ako joj je sve bilo jasno, zašto to nije rekla ranije? Bi li Dnora bila namještena i da je Nina profitirala od tih prečica kao onda kad je izravno s Voicea išla na Eurosong?
Kasnije je rekla i da čestita ponajviše Tomi, Bernardi i Miji, koji su joj "osobno bili bolji i od nje i od Albine".
Srećom, Albina Musić se odlučila ne blamirati pa je samo kasnije komentirala da joj je ova pala u očima i to je to.
2023. Marko Kutlić boji kosu u plavo da bi postao roker i legitimirao svoju izjavu da je zbario 10 cura u jednoj večeri