Prema ustaljenom mišljenju, hip-hop, za razliku od većine drugih glazbenih žanrova, ima precizno određeno mjesto rođenja, toliko precizno da čak ima i adresu na kojoj je nastao - 1520 Sedgwick Avenue, Bronx, New York.
Ondje je 11. kolovoza 1973. DJ Kool Herc prvi put otkrio ono što će postati jedan od temelja hip-hopa - u pokušaju da izvuče ritmične "breakove" u popularnim funk i soul pločama počeo je nastupati ne samo s jednim već s dva gramofona, produžujući ove dijelove za publiku željnu plesa.
Herc je, zajedno s brojnim drugim njujorškim DJ-ima, postupno usavršavao tehniku, a ubrzo su usavršili ono što danas znamo kao "breaking". Time su postavili temelje novog revolucionarnog žanra.
Gdje je sve počelo?
Mnoga od najvažnijih obilježja hip-hopa dugo su bila prisutna u drugoj glazbi crnačkog porijekla, a posebno u dugoj lozi sound system glazbe. Hvalisanje, govor i rudimentarno repanje bili su glavni dio reggaea i dancehalla još od sredine stoljeća, a njihovi prethodnici mogu se pratiti čak i dalje, do griot glazbenika zapadne Afrike.
Ali 1970-ih u New Yorku, potaknute Hercovom inovacijom, ove dugogodišnje tradicije i tehnike zaživjele su vlastitim životom. Ubrzo je nekolicina ključnih DJ-a i ranih MC-jeva dobila mjesto u njujorškim klubovima, posebice u Bronxu, a kako je to Chuck D. iz Public Enemyja objasnio: "Cijela poanta bila je ući u klubove."
"DJ-evi koji su briljirali u klubovima bili su Eddie Cheever i DJ Hollywood. Jednostavno su potpuno dominirali klupskom scenom", pojasnio je Chuck D. U međuvremenu su brojni "mobilni" DJ-i počeli priređivati zabave na otvorenom diljem Long Islanda stvarajući posvećene baze obožavatelja koji su ih pratili.
"U Bronxu i Brooklynu puno je ljudi čekalo da stvari dođu do njih. Na Long Islandu ste morali sami otići i provjeriti. Odvezli ste se tamo jer ste htjeli pronaći tu novost. To su neke od stvari koje su zanemarene u povijesti hip-hopa", pojašnjava Chuck D. Umjetnici poput Grandmaster Flasha organizirali su iznimno popularne zabave u parkovima, a do kraja desetljeća kultura mladih u cijelom metropolitanskom području New Yorka bila je opčinjena hip-hopom.
"Od siječnja 1978. do listopada 1979., kada je izašla prva rap ploča, ne mogu vam objasniti intenzitet rap glazbe i hip-hopa. Došao je do mjesta do kojeg nitko nije očekivao da će stići", prisjetio se Chuck D. Ta prva rap ploča bila je, naravno, singl Rapper's Delight iz 1979. Sugarhill Ganga. Iako su i druge ploče uključivale repanje, Rapper's Delight je bio prvi singl koji je hip-hop donio široj publici.
Svirajući na hitovima Chica i Love De-Luxea, pjesma je uzela disko i okrenula ga naopako. Objavljivanje Rapper's Delighta bilo je prijelomni trenutak za hip-hop - singl je probio top 40 u Sjedinjenim Državama i iznenada je Amerika upoznala ovu radikalnu novu glazbu.
Do početka 1980-ih hip-hop je bio u usponu. Zvuk se proširio izvan New Yorka i postao popularan u klubovima diljem Sjeverne Amerike. Međutim, u studijima je tehnologija bila jedan od glavnih čimbenika u razvoju hip-hopa tijekom desetljeća.
1980. proizvođač instrumenata Roland izdao je TR-808, programabilni bubanj koji je pomogao u stvaranju prepoznatljivog zvuka hip-hopa. Jednako je važno bilo pojavljivanje sampliranja - produkcijske tehnike koja je postala sinonim za hip-hop.
U tehnici sempliranja producenti su rezali i prerađivali isječke ili odlomke postojeće glazbe reinterpretirajući ih i dajući im novi kontekst unutar hip-hopa. Pjesma Grandmaster Flasha iz 1981. The Adventures Of Grandmaster Flash And The Wheels Of Steel bila je prvo izdanje sastavljeno u potpunosti od sempliranih instrumentala.
Uspon nove škole
Hip-hop je ubrzo mutirao, a za samo nekoliko godina "nova škola" postala je dominantna. Run-DMC i Beastie Boys bili su primjer nove škole usvojivši oštriju zvučnu paletu i tekstove obilježene kombinacijom hvalisanja i društvene opservacije.
Beastie Boys postali su prve prave velike zvijezde hip-hopa zauzevši vrh Billboardove ljestvice svojim debitantskim albumom Licensed To Ill i pomažući u izgradnji temelja za Def Jam, danas jednu od najvažnijih izdavačkih kuća ne samo u hip-hopu nego i u popularnoj glazbi općenito.
Tijekom 1980-ih MC-janje je postalo nabijeno novom neobuzdanom kreativnošću. Umjetnici poput Rakima i KRS-Onea pretvorili su repanje u pravu umjetničku formu, s dubinom i inventivnošću ozbiljne književnosti.
Ta je kreativnost počela istinski cvjetati sredinom 80-ih s početkom onoga što je postalo poznato kao "zlatna era" hip-hopa, rađajući albume kao što su It Takes A Nation Of Millions To Hold Us Back Public Enemyja i Paid In Full Erik B & Rakima koji ostaju talismani rap kulture.
U međuvremenu se kuhao novi zvuk, koji će zavladati hip-hopom - i katalizirati međunarodnu moralnu paniku. Godine 1986. Ice-T izdaje singl 6 In The Mornin i njime najavljuje dolazak novog podžanra: gangsta rapa.
"Igra nije uvijek pobjednička situacija. Svi moji prijatelji u kaznionici, svi su mrtvi; znam da postoji B-strana ove igre. Moja stvar je bila - ako ću govoriti o ulicama, pokazat ću ti obje strane", pojasnio je svoje liričko stvaralaštvo Ice-T.
Ice-T-jeva mladost uključivala je tragediju, nasilje i gubitak, a on je ta iskustva iskreno iznio u svojim stihovima. Također je crpio inspiraciju i poticaj od umjetnika drugog vala. Kao što je i sam rekao, svjedočiti pjesmama Run-DMC-ja bio je formativni trenutak. S prijemom 6 In The Mornin' Ice je vidio tračak uspjeha, ali i privukao žestoke osude američke vlade i određenih skupina koje su vršile pritisak na žanr hip-hopa.
Bijes tih organizacija izazvalo je izdavanje Cop Killera, singla iz Ice-T-jevog projekta Body Count, koji je ispričao priču o oštećenom čovjeku koji se osvetio policiji koja ga je više puta brutalizirala.
Ipak, možda najvažniji album iz tog razdoblja je N.W.A.-ov Straight Outta Compton, koji je danas sinonim za političku militantnost u popularnoj glazbi. Uz raspirivanje bijesa među američkim policijskim snagama, pjesme poput Fuck Tha Police pomogle su da se Los Angeles pozicionira kao novo središte hip-hopa parirajući povijesno dominantnom New Yorku.
Sljedeće desetljeće doživjelo je neka od najvećih dostignuća hip-hopa. U New Yorku Public Enemyjev album Fear Of A Black Planet uspostavio je novi vrhunac militantnosti i eksperimentiranja u popularnoj glazbi, dok je uživao i ogroman komercijalni uspjeh.
U međuvremenu Enter The Wu-Tang (36 Chambers), album Wu-Tang Clana iz Staten Islanda iz 1993., postavio je obrazac za borbeni hardcore stil. Ploča je obilježena agresivnom produkcijom i tekstovima.
"Sve je to bilo prirodno. Mi smo kombinacija svega toga. Staten Island je imao svoj tijek. Mi smo samo repali iz tog okruženja. Još smo bili djeca, još smo išli u školu", pojasnio je Raekwon, član Wu-Tang Clana.
Samo nekoliko mjeseci nakon izlaska albuma 36 Chambers jedan mladi reper iz Queensbridgea počeo je raditi na svom debitantskom albumu. Nas je bio zvijezda od samog početka, a svi koji su sudjelovali u snimanju onoga što je postalo Illmatic bili su itekako svjesni da su upleteni u nešto posebno.
DJ Premier, koji je obavio veći dio produkcije na albumu, objasnio je: "Svaki put kad bi Nas ušao u kabinu, rekao bi: 'Dođite svi ovamo', bilo ih je desetak ili 15 u kabini. A ako slušate sve ploče koje smo radili, čujete ih u pozadini jer su svi u kabini. Dodavali su si bluntove i tu se okupljali samo da vide kako Nas repa."
"Kad bismo imali sesiju, donio bi svoju knjigu i samo je počeo repati. Prvo ju je odrepao za sve. Moralo nas je biti desetak tamo. I ispljunuo bi to sranje, soba bi bila tiha, a zvučnici su se tresli. Bilo je ludo. Bilo je kako treba. Bila je to jedna od onih savršenih sesija", prisjetio se Q-Tip, koji je producirao pjesmu One Love.
Tekstovi na Nasovom albumu Illmatic označili su povratak književnim postignućima ranijih repera poput Rakima. Priče o nasilju zbog droge i srceparajućoj tragediji isporučene su slobodnom poetikom velikih jazz izvođača, a ploča se i danas pomno proučava.
Put na Zapad
U međuvremenu, na Zapadnoj obali, sada solo bivši član N.W.A. Dr. Dre izdao je The Chronic, album koji se smatra jednim od najboljih hip-hop albuma ikad snimljenih. The Chronic je svijetu predstavio G Funk, stil koji je uveo Dre, a koji se temelji na produkciji temeljenoj na funku i tromo odrepanim, ali oštrim tekstovima.
Snoop Dogg, koji se pojavljuje na The Chronicu, brzo je postao velika zvijezda, kao i okosnica LA's Death Row Recordsa, izdavačke kuće koju su osnovali Dre, Suge Knight i suradnik N.W.A. The DOC. Do sredine desetljeća Death Row je bio oslonac čitave scene Zapadne obale uvelike zahvaljujući strelovitom uspjehu Tupaca Shakura.
Ali Death Row se konstantno povezivalo ne samo uz tračeve i kontroverze koje su dolazile na naslovnice već i uz kriminal. Nasilni sukobi bili su uobičajena pojava, a glazbena etiketa se sve više definirala kroz žestoku svađu sa svojim njujorškim rivalima, posebno s Bad Boy Recordsom, koji je osnovao Sean Combs i koji je bio dom The Notorious B.I.G.-ja.
Osobno rivalstvo između Shakura i Biggieja bilo je u srcu te svađe. Na kraju, možda neizbježno, Death Row je bio u središtu krvave tragedije u rujnu 1996. Shakur je bio žrtva pucnjave iz vozila, samo nekoliko sati nakon sukoba s članom njujorške bande.
Reper je preminuo u bolnici šest dana kasnije. Šest mjeseci nakon Shakurove smrti Notorious B.I.G. doživio je istu sudbinu, ustrijeljen je u prolazu u Los Angelesu, a identitet napadača ostao je nepoznat.
Preuzimanje popularne glazbe
Do ranih 2000-ih popularnom glazbom manje-više dominirao je hip-hop. Rap je dosegnuo stupanj kulturnog utjecaja koji se prije samo dva desetljeća činio nezamislivim, s umjetnicima poput Eminema i 50 Centa.
Neke od vodećih figura žanra nadmašile su svoje uloge čistih glazbenika i postale čvrsto ukorijenjene u kulturu općenito. Tijekom tih godina Jay-Z je postao brend i biznismen isto koliko i reper, dok je Sean Diddy Combs bio uvršten na Forbesovu ljestvicu 40 poduzetnika mlađih od 40 godina.
U to vrijeme hip-hop se proširio daleko izvan granica New Yorka ili Kalifornije. Postojale su uspješne scene u gradovima kao što je Atlanta, koja je neko vrijeme bila epicentar južnjačkog rapa.
U međuvremenu u Virginiji mladi duo Clipse objavio je svoj debitantski album Lord Willin' 2002. Ploču su producirali The Neptunes, producentski duo koji je osvojio svijet, a čine ga Pharrell Williams i Chad Hugo, čija je kombinacija ulične lirike i izvanzemaljskih, ali iznimno zaraznih ritmova zajamčila albumu poziciju pravog hita. Nakon devet mjeseci intenzivne turneje Grindin', vodeći singl s albuma, uzeo je maha.
"Grindin' je bio fenomen. Snimili smo video i svi su plesali. To je definitivno bio ritam svakog stola po kafićima. I ulice su progovorile. Razumjele su točno o čemu govorimo. Bilo je to teško prodati u početku. Ali onda biste imali tipove s ulice koji su nam govorili: 'Hej, a vi ste iz Virginije? Ovo je drugačije.' Pa ritam - ovaj kaotični ritam sa samo sedam zvukova u sebi. Puno stvari se spojilo i stvorilo sjajnu ploču", rekao je član Clipsea Pusha-T.
Osim Grindin'a, Lord Willin' je također postavio put za sve veću konvergenciju hip-hopa i drugih oblika popularne glazbe, posebice r'n'b-ja. Clipse se ubrzo pojavio na pjesmama izvođača kao što su Justin Timberlake i Kelis.
"Bili su odlični producenti. Bili su superproducenti. Držali su 51% ljestvica u to vrijeme, tako da su 51% ljestvice činile 'ulične' ploče", rekao je Pusha T. Ubrzo je, uvelike zahvaljujući izvanrednoj vještini The Neptunesa, ovo spajanje "ulice" i popa postalo trend koji definira suvremenu glazbu.
Alternativna scena
Izvan ljestvica nove underground hip-hop scene također su cvjetale. Jay Dilla, prethodno član detroitskog trija Slum Village, pomogao je definirati i alternativni hip-hop i neo-soul nizom produkcija u ranim 90-ima, kao i albumom Donuts iz 2006., kolekcijom lo-fi instrumentala objavljenom samo nekoliko dana prije njegove prerane smrti, što je postala izvorišna točka za različite umjetnike kao što su Flying Lotus, Robert Glasper i Kendrick Lamar.
2002. Njujorčanin 2El-P, koji je već bio predvodnik alternativne scene svojim radom s Company Flowom, izdao je svoj solo debi Fantastic Damage crpeći inspiraciju iz političke militantnosti umjetnika poput Chucka D.-ja i znanstvene fantastike u koju je bio zaljubljen.
El-P-jev kasniji album I'll Sleep When You're Dead doživio je komercijalni uspjeh, a njegov solo katalog sada se smatra kamenom temeljcem alternativnog hip-hop pokreta. Kasnije, 2013. godine, El-P je osnovao Run The Jewels s Killer Mikeom iz Atlante, a dvojac je sada među najhvaljenijim aktivnim hip-hop umjetnicima.
Ipak, za mnoge ljubitelje rapa možda najvažniji glas hip-hopa nakon 2000-ih nije čak ni Amerikanac - on je Britanac. Daniel Dumile rođen je u Londonu, kao dijete preselio se na Long Island, a nakon niza mučnih ranih susreta s glazbenom industrijom pod imenom Zev Love X u grupi KMD, preselio se u Atlantu u kasnim 90-ima. Ondje je preuzeo novi identitet - maskiranog antijunaka MF Dooma.
Do 2004. konačno je napravio komercijalni proboj s Madvillainyjem, albumom na kojem je surađivao s producentom Madlibom. Slobodni, hipnotički tekstovi kao da su nastali na raskrižju bajke i brutalnog stvarnog iskustva, dok koriste izuzetno složene obrasce rime koji su Dooma učinili predmetom fascinacije.
"Došao sam s drugačijim lirskim stilom, pokušao sam ga učiniti potpuno drugačijim od lika Zev Love X, kao što biste to učinili s likovima u knjizi... Drugačija strategija", rekao je kasnije MF Doom.
Slične su važne pomake napravili i drugi alternativni hip-hop umjetnici tijekom tog razdoblja s velikim komercijalnim uspjehom koji je posebno uživao OutKast sa svojim dvostrukim albumom Speakerboxxx/The Love Below iz 2003. godine.
Ipak, Kanye West izašao je kao pobjednik desetljeća. Njegova borba s 50 Centom na top ljestvicama 2007., kad se njegov Graduation borio s 50 Centovim Curtisom objavljenim u istom tjednu, označila je prekretnicu za hip-hop u kojem je alternativna tendencija okončala vladavinu gangsta repa.
West je postao legendarna figura u suvremenoj glazbi, postupno se udaljavajući od ravnih beatova Graduationa prije nego što je stigao do vizionarskog eksperimentiranja Yeezusa, koji je producirao s Rickom Rubinom. Ali Kanyeova važnost seže daleko dalje od njegovih vlastitih albuma.
Kroz svoju etiketu GOOD Music West je odgovoran za značajan dio najhvaljenijih rap ploča u posljednja dva desetljeća. U tu je listu uključen i debitantski solo album Pushe T-ja, čiji je obožavatelj Kanye bio još od vremena Clipsea.
"Bilo je to potpuno drugačije radno okruženje od onoga na što sam navikao s Pharrellom i Chadom. Uđete u studio, a tamo je znak na kojem piše 'Zabranjeni telefoni, nema kamera, nema računala, nema laptopa'. Bilo je zatvoreno i vrlo fokusirano. A radeći s Pharrellom i Chadom imali smo videoigre, uključen TV, slušali smo sve i to je moglo pokrenuti nešto", opisao je Pusha suradnju s Westom.
Danas je pozicija hip-hopa kao dominantne forme u suvremenoj glazbi više-manje neupitna. Ne radi se samo o tome da rap dominira ljestvicama već su načela hip-hopa potpuno apsorbirana u gotovo svaki drugi žanr, a u pet desetljeća od Kool Hercove zabave hip-hop je u potpunosti preoblikovao suvremenu kulturu.