SAMO veliki obožavatelji Eurosonga pamte tradicionalne neregularnosti glasanja, bojkote i miješanja politike. Prosječni gledatelji, kojih će idućeg vikenda po procjenama biti čak 190 milijuna, pamte pobjednike i najveće gubitnike, a statistika je, unatoč simpatijama prema nekim izvođačima i pjesmama, jasna i neumoljiva.
Zanimljivo, od devet najlošije plasiranih predstavnika Hrvatske na Eurosongu čak troje dolaze iz godina u kojima je HRT izvođače na natjecanje slao bez Dore, odnosno bez ikakvog uplitanja domaće javnosti i užarenih telefonskih linija. Na listi se nalaze i velike estradne zvijezde, koje su neuspjeh na Eurosongu do danas uglavnom popravile velikim hitovima i dobrim koncertima. Ipak, neki s našeg popisa upravo su nakon lošeg plasmana potpuno nestali s radara!
2018. - Crazy (Franka Batelić)
Naš najlošiji plasman ikad još uvijek je svježa eurovizijska rana, a dogodio se prošle godine, kad je Franka Batelić s pjesmom "Crazy" ambiciozno krenula na Eurosong u Lisabon. Jedna je to od ukupno pet godina u kojima je HRT predstavnika birao internim dogovorima, bez Dore, a Frankina pjesma odmah je nakon objave u domaćoj javnosti ocijenjena "nedovoljno zanimljivom". Atmosferi oko pjesme nije pomogao ni mini skandal u kojem se njezina matrica slučajno (?) prodavala po jeftinim glazbenim internet servisima te dovela u pitanje autentičnost čitave priče, a sve skupa Franku je uoči najvažnijeg nastupa u životu, navodno, jako naživciralo. Dala je rapska ljepotica sve od sebe, ali ideja s tamnom haljinom i ručnom koreografijom na kraju je bila 17. u polufinalu i nije vidjela finalnu večer.
2013. - Mižerija (Klapa s mora)
U godinama u kojima su pop klape vladale domaćim radijskim eterom, netko je zaključio da bi taj trend valjalo isprobati i na eurovizijskoj pozornici. Umjesto neke od poznatih klapa, HRT se odlučio na mali glazbeni pokus, odnosno, klapu sastavljenu od prokušanih pjevača iz nekoliko sastava. Sve je u tom konceptu bilo baš onako "na prvu" - nazvani su Klapa s mora, a pjesma, opet vrlo predvidljivo, "Mižerja". S obzirom da su okupljeni za jednu posebnu priliku, momci kao grupa nisu imali neku posebnu energiju, pa je uoči odlaska u Malmo u Hrvatskoj zabilježen, točnije, nezabilježen dotad najmanji medijski interes. Na pozornici su, unatoč dobroj izvedbi, nažalost ostali jednako prozirni, pa završili na 13. mjestu u polufinalu.
2012. - Nebo (Nina Badrić)
Za jedno mjesto bolja od Klape s mora godinu prije bila je Nina Badrić, neprikosnovena diva domaće glazbene scene od koje se na Eurosongu u Bakuu s pravom puno očekivalo. Bila je to prva godina bez Dore, a Nina je u dogovoru s HRT-om prearanžirala tada tek objavljenu pjesmu "Nebo", po kojoj je i nazvala novi album. I dok je "Nebo", kao i većina Nininih pjesama, uspješno gazilo domaćim radijskim eterom, eurovizijski stručnjaci, među kojima i Ninina prijateljica te pobjednica Eurosonga Marija Šerifović, upozoravali su da - to nije to. "Nina u svom opusu ima puno boljih pjesama. Čudi me ovaj izbor", izjavila je tada Marija Šerifović i na na neki način predvidjela Ninin (ne)uspjeh. Završila je na 12. mjestu u polufinalu, opet bez finala, ali danas na cijelu priču gleda kao na vrijedno iskustvo. "Eurosong nije mjesto za mene!", dobro zaključila je Nina i otad izbacila respektabilan broj hitova, poput "Dani i godine" i "Rekao si".
2011. - Celebrate (Daria)
Raspjevana i lijepa, ali potpuno anonimna Daria Kinzer bila je i ostala pravo čudo tad već tradicionalnog izbora na kojeg su odlazile najveće zvijezde. U netipičnom izdanju Dore, sa čudnim konceptom koji nakon Darije više nikad nije ponovljen, za dlaku je pobijedila Jacquesa i to s pjesmom "Lahore". Nedugo zatim, odlučeno je kako će pjevati na engleskom pa je autor Boris Đurđević sa svojom ekipom pjesmu preveo u "Break a Leg". Nakon što je prijevod naišao na ismijavanje, preimenovana je u "Celebrate", a ruski iluzinist Sergej Vorontsov odabran je kao Darijin parner na pozornici u Düsseldorfu, gdje je medijski potpuno nepoznata Daria potvrdila sumnje skeptične domaće javnosti - nije bila spremna ni iskusna za golemu eurovizijsku pozornicu. Na kraju smo bili 15. u polufinalu, a Daria je, barem zasad, glazbenu karijeru ostavila u kutiji s uspomenama.
2010. - Lako je sve (Feminnem)
Grupa Feminnem je i prije Dore 2010. bila pravi "eurovizijski bend" - 2005. su s pjesmom "Call Me" predstavljale Bosnu i Hercegovinu, a 2009. s "Poljupcima u boji" skoro pobijedile na Dori. OK, djevojkama je stalo - u usporedbi s nekim prethodnim predstavnicima već je i to bio veliki plus. Pjesma, prava eurovizijska balada s daškom "Molitve" Marije Šerifović, iskustvo veliko, glasovi uštimani. Što bi moglo krenuto po zlu? Neda, Pamela i Nika ni danas nemaju objašnjenje, osim onog starog i logičnog u kojem Hrvatska ne pripada velikim lobijima pa nema što ni tražiti na vrhu liste. Ipak, 13. mjesto u polufinalu u Oslu bilo je pravo razočaranje čak i za malu Hrvatsku, čiji su eurovizijski uspjesi već tad bili daleka prošlost.
2007. - Vjerujem u ljubav (Dragonfly feat. Dado Topić)
Godinu nakon što je Severina "Štiklom" uzdrmala Doru i Eurosong, neobična kombinacija starog vuka Dade Topića i mlade, dotad anonimne pjevačice iz jednako anonimne grupe DragonFly, dobila je priliku da se dokaže na velikoj pozornici u Helsinkiju. S obzirom na mlake reakcije u Hrvatskoj, loš plasman u Europi bio je, nažalost, posve očekivan. Sa skromna 54 boda završili su na 16. mjestu u polufinalu i ušli u povijest postavši prvi hrvatski predstavnici koji nisu uspjeli izboriti finale. U njihovu obranu, forme polufinala i finala godinama nije ni bilo već se za finale borilo na puno manje stresnom prednatjecanju, ali svejedno, ova statistika nije ono što smo očekivali da će od slavnog rockera i talentirane plavuše ostati zapamćeno.
2016. - Lighthouse (Nina Kraljić)
Nakon što je domaću javnost očarala u The Voiceu, Nina Kraljić svoj je nevjerojatan talent odlučila testirati i na Eurosongu u Stockholmu, u još jednoj godini u kojoj je HRT bez Dore odlučivao o izvođaču i pjesmi za bijeli svijet. "Lighthouse" je odmah na početku svog života izazvao podijeljene rekacije - jednima bljedunjav i dosadan, drugima "konačno nešto što s ponosom možemo poslati na Eurosong". Umjetnički nastrojena Nina za nastup se udružila s Jurajem Zigmanom, u haljini koja je poslije, zanimljivo, proglašena i najljepšom i najružnijom haljinom Eurovizije (samo mala kap u moru kontradiktornosti Eurosonga). Za polufinale to je bilo više nego dovoljno, pa je Nina desetim mjestom izborila finale, a onda se utopila u masi i završila na 23. mjestu. I baš poput imenjakinje Nine Badrić, ovo iskustvo ocjenjuje korisnim, ali ga - ne bi ponovila.
2008. - Romanca (Kraljevi ulice)
Bila je to prva godina u kojoj su glasači Dore razmišljali "van okvira", te na Eurosong poslali nešto što ne uključuje sjajnu haljinu, skidanje i dramatičnu baladu. Kraljevi ulice pojačani "75 Centom" u Hrvatskoj su naišli na simpatije, od uličnih svirača postali i ulična megaatrakcija, ali njihova topla životna priča podebljana simpatičnom izvedbom upalila je samo u polufinalu, u kojem su završili na visokom četvrtom mjestu i skepticima poručili kako je duša za pjesmu puno važnija od skupe produkcije. U finalu te spike očito ne prolaze, pa su na 21. mjestu ostali tek jedna slatka epizoda ekipe s Dolca koja je, više manje neočekivano, svoj šarm pokazala milijunima gledatelja.
2009. - Lijepa Tena (Igor Cukrov feat. Andrea)
Nakon nekoliko godina "apstinencije od Dore", glazbeni mag Tonči Huljić poželio je da njegovi puleni stasaju, ojačaju i "vide svijeta". Javnosti relativno nepoznati Igor Cukrov, pojačan Andreom Šušnjarom koja se već natjecala na Dori, svojom je sigurnošću ulijevao povjerenje, ali njihov ep o "Lijepoj Teni" nije previše zainteresirao gledatelje Eurosonga. U polufinalu su se s 13. mjestu provukli u finale, u kojem su na kraju završili na 18. mjestu, ali njima je to, nimalo ne sumnjamo, bilo manje važno, jer su prošli Huljićev test. Igor je nakon Eurosonga nastavio suradnju s Tončijem, a Andrea se nakon godina i godina čekanja izborila za mjesto pjevačice Magazina, koje ponosno drži i danas.