Foto: Shutterstock
"SLUŠAJTE glazbu koju volite, a to ne mora biti samo Bach, Mozart ili Chopin, i vaš će vam mozak biti zahvalan, ali ako je techno glazba to što volite, budite jako oprezni - utišajte ju jer se puno decibela neće svidjeti vašem mozgu", poručila je u danas s predavanja o povezanosti mozga i umjetnosti u Muzeju suvremene umjetnosti (MSU) istaknuta hrvatska znanstvenica, akademkinja Vida Demarin.
Istraživanja funkcije mozga u središtu su znanstvenoga rada akademkinje Demarin, koja je brojnom okupljenom slušateljstvu u MSU, iznijela svoja istraživanja, kao i istraživanja svojih kolega neurologa diljem svijeta, o procesima koji se događaju u mozgu tijekom stvaranja i recepcije umjetničkog djela.
Primjena metode "funkcionalnoga neuroimaginga" - neinvazivnog snimanja moždane aktivnosti uz pomoć funkcionalne magnetske rezonance, omogućuje, naime, uvid u aktivnost mozga za vrijeme gledanja određenog likovnog djela ili slušanja glazbe, a pomaže i u boljem razumijevanju funkcije mozga u aktivnostima povezanim s kreativnim stvaralaštvom.
Šire je poznat pozitivan neurofiziološki i neuropsihološki efekt, kojim ljudski mozak reagira na slušanje glazbe Wolfganga Amadeusa Mozarta, i o tome se puno pisalo, podsjetila je akademkinja Demarin. Isto tako, istraživanja su pokazala da na ljudski mozak pozitivno utječe i slušanje glazbe Frederica Chopina, posebice njegovih mazurki i to onda kada ne možemo spavati, a jako smo umorni.
"Preglasna techno glazba može izazvati epileptički napad"
Spomenula je i slučaj njezinog kolege, britansko-američkoga neurologa Olivera Sacksa, koji je pasionirani ljubitelj glazbe Johanna Sebastiana Bacha. Sam Sacks sudjelovao je u istraživanju utjecaja glazbe na naš mozak u snu, a rezultati su pokazali upravo da je Sacksov mozak i u snu "s najviše radosti" reagirao upravo na Bachovu glazbu, rekla je akademkinja Demarin.
"Zato", istaknula je, "slušajte baš onu glazbu koju volite, ali ipak ne preglasnu techno glazbu jer su istraživanja pokazala da ona može izazvati i epileptički napad". Kada je pak riječ o vezi mozga s percepcijom likovne umjetnosti, akademkinja Demarin navela je nekoliko primjera slikara koji su doživjeli moždani udar ili neki dugu neurološku bolest.
Istaknula je kako, nažalost, od neuroloških bolesti danas obolijevaju svaki šesti muškarac i svaka peta žena. Kod moždanog udara bitno se razlikuju oštećenja lijeve ili desne moždane hemisfera pa je tako slikar kojemu je bila oduzeta desna strana tijela, naučio slikati s lijevom rukom, što je pak bitno promijenilo njegovo slikarstvo, koje je postalo puno apstraktnije zbog aktivacije desne moždane hemisfere.
Sa slušateljima je podijelila i niz primjera poznatih slikara za koje se zna da su imali neki od neuroloških problema. Tako se, primjerice zna da je poznati grčko-talijanski slikar i osnivač metafizičke škole slikarstva te preteča nadrealizma Giorgio de Chirico imao migrenu, a možda i epilepsiju, poznati španjolski slikar i graver Francisco Goya imunološki poremećaj od kojega je gotovo potpuno oglušio i oslabio mu je i vid, dok je Vincent van Gogh imao epilepsiju temporalnog režnja i bipolarni poremećaj.
Ako je suditi po njima, na području vizualnih umjetnosti bolest ne mora biti samo ograničenje, kazala je. "Kako je to rekao poznati britanski neurolog Semir Zeki, mozak je, savršeni prirodni most između znanosti i univerzuma", zaključila je akademkinja Vida Demarin.