Ilustracija: Getty Images
FILM Roberta Benignija "Život je lijep" iz 1997. nagrađen je s čak tri Oscara, a ova tragikomedija o talijanskim Židovu koji tijekom Drugog svjetskog rata pokušava svom sinu olakšati boravak u koncentracionom logoru tako što ga uvjerava da je sve velika igra, dirnula je milijune ljudi diljem svijeta.
Sedamnaest godina kasnije, nešto se sličnog odvija u parku nedaleko autobusne stanice u Beogradu gdje su smještene izbjeglice iz Sirije.
Radila je kao profesorica engleskog jezika
"Mama mi je rekla da igramo igricu. Svaki put kad smo u teškoj situaciji, zapravo se borimo da prijeđemo po jedan nivo. Sad smo na trećem", rekao je novinarima Blica četverogodišnji Sirijac Jamal Hamond.
Naime, njegova 26-godišnja majka Elham pokušava mu ovako olakšati putovanje i boravak u izbjeglištvu.
Elham je nekoć radila kao profesorica engleskog jezika u srednjoj školi u Damasku, a svog je sina naučila stranom jeziku na kojem je i komunicirao s novinarima i s osmijehom na licu opisivao svoj put.
"Puna dva mjeseca smo pokušavali pobjeći. Najviše smo se zadržali u Turskoj jer nismo se uspjeli uz pomoć krijumčara ukrcati u gumeni čamac da prijeđemo more. Pokušavali smo nekoliko desetina puta, ali bi nas uvijek netko otkrio i operacija bi stala. Nismo odustajali ni kad nas je nekoliko puta obalna straža zaustavila. Kako bih smirila i zabavila sina, govorila sam mu da je sve zapravo jedna velika igra i da moramo prijeći nivoe. Prvi put kad smo bili u opasnosti, rekla sam mu da smo sada na prvom nivou. Uspjeli smo se domoći otoka Kos i tada sam mu rekla da je prvi nivo gotov", objašnjava Elham.
Šest nivoa do krajnjeg cilja
Jamalov otac poginuo je prije tri godine u Siriji, a baka i djed prebjegli su u Saudijsku Arabiju.
Jamal otada živi s majkom i ujakom s kojima je i pobjegao od kuće.
"Mama mi je rekla da imamo šest nivoa do krajnjeg cilja. Nadam se da ćemo ih zajedno prijeći", govori dječak.
Njegova majka dodaje da je život u Siriji bio pravi pakao. Ne samo da je morala živjeti bez supruga već se borila i protiv njegovih roditelja koji su joj pokušali oduzeti sina.
"Željeli su mi ga oduzeti zbog vjere. Znala sam da moram pobjeći. Morala sam pobjeći do od bombi i od roditelja pokojnog supruga. Povela sam brata i sina, nadam se, u svjetliju budućnost", zaključuje Elham koja je spremna sa sinom i bratom prijeći još puno nivoa.