Foto: Facebook
PROTEKLE noći svoju bitku s bolesti izgubio je Goran Crnjac Crni.
Vijest o njegovom preranom odlasku objavio je jedan od njegovih prijatelja i organizatora humanitarne akcije, Igor Mezga. "Nakon duge i teške bolesti, noćas nas je napustio naš dragi i cijenjeni prijatelj i kolega Goran Crnjac Crni", napisao je.
Goran Crnjac Crni rođen je 2. studenog 1975. u Vinkovcima te je do završetka srednje škole živio u Cerni, kada seli u Zagreb budući da je primljen kao jedan od osam redovnih kandidata na Likovnu akademiju.
Tijekom studija radi različite poslove kako bi mogao plaćati podstanarstvo te otkriva tetoviranje kao granu umjetnosti. Ubrzo ga tetoviranje preokupira te mu se u cijelosti posvećuje, uspostavljajući ujedno i kontakte s drugim majstorima u Hrvatskoj i inozemstvu. Izuzetno talentiran, Crni velikom brzinom uči od svih s kojima dolazi u dodir pa tako ubrzo postaje jedan od najboljih majstora u regiji i šire, uživajući poštovanje kolega ne samo kao izuzetan majstor, već i veliki prijatelj.
2002. godine konačno otvara i svoj vlastiti salon koji je i danas aktivan. Tijekom svih tih godina Crni ne zanemaruje ni kiparstvo i slikarstvo - radi u gipsu i mramoru te slika raznim tehnikama, od ulja na platnu do olovke, ugljena ili drvene boje.
Prije nekoliko godina konačno financijski staje na čvrste noge i kupuje stan u Zagrebu. Nedugo nakon vjenčanja supruga Andrijana ostaje trudna i Crni uskoro postaje otac malog Franje.
Par mjeseci nakon rođenja sina, Crni počinje imati problema sa zdravljem, što rezultira hitnom operacijom raka debelog crijeva. Unatoč kemoterapijskim tretmanima, redovito tetovira i trudi se ne opterećivati druge svojom bolešću.
Nažalost, rak se proširio na jetru i žuč koja je stoga odstranjena nakon godinu i pol od početka borbe s ovom zloćudnom bolešću. Od tada se Crni teško oporavlja i više nema snage raditi, a oslabljeni organizam više ne smije primati kemoterapiju, pa pokušava naći utočište u alternativnoj medicini koja je poprilično skupa.
Obitelj Crnjac tako ostaje bez redovnih prihoda i ulazi u dugove koji se gomilaju, unatoč tome što Andrijana uspijeva naći posao. S obzirom na to da joj plaća ne pokriva životne troškove, većina kolega iz struke priskače u pomoć i novčano pomaže koliko može.
Tattoo konvencija u siječnju nastala je upravo iz te želje: da se pomogne talentiranom kolegi i dobrom prijatelju te njegovoj mladoj obitelji da se izvuku iz dugova nastalih stjecajem nesretnih okolnosti.