Screenshot: Facebook
POZNATI hrvatski dizajner Boris Ljubičić kreirao je vizualni identitet Splita za Europsku prijestolnicu kulture 2020. godine.
I dok uz Ljubičića vežemo niz rješenja povezanih s manifestacijama u Splitu, ovog puta teško je pronaći racionalno objašnjenje za zastarjeli dizajn koji, najblaže rečeno, djeluje kao jedan od najslabijih trenutaka u njegovoj karijeri i koji je već naišao na niz kritika, ne samo laika već i struke.
Iako se radi o kontroverznom dizajneru, "SPLIT veći od SPLITa" možda i možemo nazvati "retro" rješenjem, ali teško je povjerovati da je ovo najbolje što je Split mogao dobiti.
Splitski dizajner Stjepko Rošin u svom komentaru za Dalmatinski portal napisao je: "Prihvatiti prezentirano rješenje dizajnirano 1986. godine (ako sam dobro shvatio gosp. Ljubičića) i to kreirano u svrhu turističke prezentacije Splita, uz obrazloženje o svevremenskom dizajnu poput znaka MIS'79, pokazuje elementarno nepoznavanje struke i (ili) određenu dozu naivnosti oformljenog tima", i zapitao se: "Je li kolega Boris uopće dobio projektni zadatak? Ako nije, zašto ga nije zatražio? Je li mu ga imao itko dati s obzirom na stručnost tima?".
Naime, trenutno se radi samo o prijedlogu koji se još uvijek može doraditi, a Grad Split nije objavio natječaj već se radi o izravnoj narudžbi. Naravno, ne smijemo zaboraviti da zakon takvu izravnu narudžbu dopušta, ali ipak se valja zapitati nije li stručni tim, vidjevši što je dobio, ipak mogao naručiti nekoliko različitih rješenja i među njima izabrati ono najbolje.
Grad koji nema snage reći "ne"
"Nisam zagovornik strogih obaveza javnog natječaja i otvorenog pozivanja struke i javnosti da sudjeluje u kreiranju vizualnog identiteta, dakle, nemam ništa protiv direktnog angažiranja istaknutog i kompetentnog umjetnika, u ovom slučaju gospodina Ljubičića. No, nevolja je u tome što je on ponudio vizualno rješenje koje nikako ne pripada ovom dobu i namjeni za koju je naručeno. Kao da je izvukao zaboravljenu fasciklu s crtežima iz mladosti, iz nekih davnih vremena prije Mediteranskih igara, i odlučio je pod svaku cijenu utrapiti gradu koji nema snage reći - ne!
Reakcije onog dijela javnosti koje pratim su negativne i u tome poprilično suglasne, a to bi trebao biti znak da s ponuđenim vizualom nešto ne štima, da ga treba mijenjati (a ne samo prilagoditi ili čekati mudro objašnjenje s visoka, o detaljima koji ga čine genijalnim i time nerazumljivim nama, običnim ljudima).
Nadam se da će tim koji odlučuje o konačnom prihvaćanju rješenja, pred svoje inate, kaprice i samovolje, ipak postaviti zdrav razum, pa pozvati još stručnjaka i kreativaca (naročito onih mlađih), koji će dati svoje mišljenje i prijedloge", rekao je za Index splitski pisac Edi Matić.
"Ljubičićevo rješenje točna je reprezentacija kulturne politike grada Splita"
"Rješenje koje je ponudio gospodin Boris Ljubičić, za vizualni identitet kandidature Splita za EPK, ne bi trebalo iznenaditi nikoga tko prati praksu provedbi natječaja u kulturi i općenito u javnom sektoru, te poznaje odnos prema njima gradonačelnika Ive Baldasara i njegovih suradnika. U tom kontekstu je svako daljnje bavljenje vizualnim jezikom ili semantikom ponuđenog rješenja bespredmetno.
Naime, legitimno je da na natječaj pozvani ili 'odazvani' dizajneri ponude za rješenje što god drže adekvatnim u odnosu na program natječaja, dok odgovornost prihvaćanja prvonagrađenog rada u cijelosti leži na njegovom naručitelju tj. stručnom žiriju, kad ga ima. Ovom prilikom pozvan je samo jedan autor i on je ponudio rad koji u javnosti opisuje kao reminiscenciju na ranije doživljaje grada i poslove koje je u njemu obavljao.
Utoliko rješenje Borisa Ljubičića u konačnici ipak držim točnom reprezentacijom kulturne politike Splita 2015-te, odnosno njenog izostanka", komentirala je za Index Duška Boban, vizualna umjetnica i profesorica stručnih predmeta u Školi za dizajn, grafiku i održivu gradnju u Splitu, inače i aktivistica za Marjan, koja se i u svom magistarskom radu pod naslovom "Javni prostor i građanska participacija: Aktivizam i kulturne prakse u Splitu posljednjeg desetljeća", bavila jednom vrstom netransparentnog djelovanja na području kulture i javnog dobra.
U svakom slučaju, provjerite video i Ljubičićevo rješenje za "bezvremenski grad".