Foto: JLP
Tijekom jednog od svojih velikih istraživanja pod nazivom "Ljudska seksualna selekcija", psiholozi David Buss i Michael Barnes tražili su ispitanike da rangiraju 76 karakteristika koje najviše cijene kod potencijalnog partnera.
Na vrhu liste nije se našla ljepota niti bogatstvo. Na prvom mjestu našli su se dobrota i razumijevanje, slijedila je uzbudljiva osobnost, a zatim inteligencija.
Muškarci su potvrdili da cijene izgled više nego što to rade žene, a one priznale da cijene "dobar kapacitet za zaradu", ali nitko od njih nije karakteristike fizičke privlačnosti ili društveno-ekonomskog statusa stavio na prvo mjesto.
Međutim, ljudi vole lagati, a mnogi drugi eksperimenti redovito pokazuju da je fizička privlačnost iznimno, a ponekad i neusporedivo važna muškarcima i ženama. Isto vrijedi i za status koji se može mjeriti po mnogočemu: formalnom obrazovanju, prihodima, sposobnostima etc.
U stvarnom životu izgled i zarađivački potencijal snažno utječu na romantičnu privlačnost, piše Atlantic. Ljudi obično traže partnere slične sebi kada se, na primjer, radi o religioznim vjerovanjima, ali kod ljepote i prihoda - više je uvijek bolje.
Ljudi žele partnere koji su po tom pitanju zgodniji i bogatiji od njih. Ne žele sebi jednake, oni žele jackpot.
U sociologiji je ovo poznato kao stereotipni primjer razmjene ljepote i statusa - privlačna osoba oženi se za bogatu ili moćniju osobu i na taj način oboje pobjeđuju. To je klasična priča o starijem milijarderu koji oženi manekenku koja ne može pronaći Pariz na karti, ali jako želi ići tamo jer je to romantičan grad, piše Atlantic. U društvu vlada uvriježeno mišljenje da vam za lijepu ljubavnicu treba samo novac i moć.
Mit je ipak samo mit
Međutim, sociologinja Elizabeth McClintock sa sveučilišta Notre Dame napravila je iscrpno istraživanje na ovu temu i ustanovila da mit o bogatim muškarcima i lijepim ženama ipak nije primjenjiv na stvarni život.
Radila je s više od 1500 parova u različitim stadijima veze. "Razmjena statusa i ljepote slaže s popularnom koncepcijom selekcije partnera kao kompetitivnog tržišnog procesa, koncepcijom široko prihvaćenom u popularnoj kulturi i znanstvenoj zajednici", zapisala je McClintock u svojoj studiji i referirala se na zajednice u kojima ekonomski uspješni muškarci za partnerice odabiru lijepe žene "trofeje".
Primijetila je da izvan kruga tajkuna i milijardera, ovakav odabir partnera zapravo ne postoji u praktičnom svijetu, a tamo gdje postoji - ne traje dugo. Njezino istraživanje pokazuje da je dominantna snaga u procesu pronalaska partnera - podudaranje.
Ono što naoko izgleda kao razmjena ljepote i socioekonomskog statusa, zapravo uopće nije razmjena, nego obično podudaranje vrlina. Tako uspješni muškarci završe s uspješnim ženama, a fizički privlačne žene sa zgodnim muškarcima. "Ponekad čujete da stvarno dobri dečki dobiju zgodne cure, ali ja sam ustanovila da dobri dečki dobivaju - dobre cure. Dobrota vam ne može pomoći na području privlačnosti. Ako je muškarac zgodan, onda, naravno, može dobiti i zgodnu curu", kaže McClintock.
Ljude višeg socioekonomskog statusa često se ocjenjuje kao fizički privlačnije od onih nižeg statusa, a zbog toga su korelacije između izgleda jednog partnera i statusa drugog često lažne i krivo shvaćene.
"Žene provode puno više vremena u pokušaju da izgledaju dobro. To stvara puno nereda u ovim podacima. Ako to ne uzmete u obzir, onda vam se čini da stvarno ima puno muškaraca koji imaju zgodnije žene, ali to je zbog toga što su žene u prosjeku zgodnije. Sve to morate uzeti u obzir prije nego zaključite da žene trguju svojom ljepotom za novac", ispričala je McClintock.
Zaključak njezine studije kaže da žene ne traže bogatije muškarce, niti muškarci traže žene koje će ih nadmašiti u ljepoti. Ljudi traže jednostavne stvari - kompatibilnost i prijateljstvo.