Foto: Index arhiva
LIJEPO iskustvo tijekom kupovine doživjela je danas jedna naša čitateljica koja je poželjela tu priču podjeliti i s nama.
Vrlo često se dogodi da čitam o ljudima oko nas, koji čine dobra djela drugima, ali mi se rijetko dogodi bliski susret s nekim te vrste. Eto, danas se i meni posrećilo. Krenem s dječicom u grad. Lijep dan, malo ovamo, malo onamo, pa i u Pevec po brisače za auto. Ovi postojeći više uopće ne brišu kišu, nego, kad pada, škiljim kroz par čistih proreza na vjetrobranu.
Tu počinje priča. Napominjem da prljava kosa povezana u rep, tenisice i dvoje djece, nikako ne može biti skriveni motiv ovom dečku o kojem ću pisati. Možda je pomislio da sam jadna, bez muškarca koji bi se trebao baviti autom...
Dakle, nađem nekog mladog zaposlenika, zgodan dečko, tutnem mu u ruku stari brisač i zamolim da mi pomogne. I on je dosta pregledavao izbor brisača na policama i naposljetku se ode savjetovati s drugim kolegom. Vrate se i odaberu jedan model koji bi trebao odgovarati. Onda mi kaže: "Ovaj bi trebao odgovarati. Ali ako hoćete, ja mogu otići do vašeg auta i prvo ipak provjeriti?" (prvo iznenađenje)
I krenemo prema parkiralištu. "Samo mi pokažite koji je auto, ostanite unutra s djecom, vani je hladno, ja ću otići sam", kaže mi momak (drugo iznenađenje) i otrči do mog auta, a djeca i ja ostanemo u hodniku Peveca.
Vrati se i kaže da odgovara. Potom se vratimo do polica po ambalažu i ostale dijelove, a ja usput spomenem da su oba pokidana i da trebam dva brisača. A pošto su oba ista, samo ću uzeti dva paketa i gotovo, jel.
Kaže mi momak: "Ali znate, nekad je vozačev brisač dulji od suvozačeva." Uvjeravam ga da su isti, jer mi se nisu istovremeno pokidali. "Idem ja ipak provjeriti. Da ne kupujete dva ako nisu jednaki, samo ćete imati zavrzlame kad budete vraćali." (treće iznenađenje)
I vrati se ubrzo. Isti su, naravno. Kaže mi: "Hoćete li da vam ih ja stavim na auto, nije mi teško?"(četvrto iznenađenje)
I tako i bude... Platim, dečko čeka kod kase, baci ambalaže, otrči do auta, postavi brisače na mjesto, i dok sam se ja dogegala s djecom do auta, već je bio gotov. Zahvalim mu se od srca, jedva ga nagovorim da sačeka i utrpam mu nešto novca u ruku, za kavu.
Nisam vidjela je li imao pločicu s imenom na sebi. A zaslužio je pohvalu i nagradu, nekakvu, da barem plaću dobije na vrijeme. Valjda ju dobije uopće...
S užitkom sam upalila brisače i oprala vjetrobran nekoliko puta, završila je priču naša čitateljica koja je poželjela ostati anonimna.
No zato bi vrlo rado željela saznati ime plemenitog mladića koji je za nju učinio lijepu gestu.