Screenshot: YouTube
Prva Francuskinja koja je uspjela osvojiti Ameriku, pjesmom "La vie en rose", zbog svog krhkog stasa i visine od 1,47 metra poznata kao Vrapčić, i danas se smatra prvim francuskim ženskim glasom.
Nedavna biografija iz pera Roberta Bellereta "Piaf, francuski mit", kaže kako je pjevačica oborila sve rekorde: u zavođenju, strasti, boli, ludosti, provokacijama. Zbog intenziteta glasa i njezine osobnosti ništa joj drugo na sceni nije trebalo: po jedna gesta za svaku pjesmu, mala crna haljina i svjetlosni krug reflektora na pozornici.
Njezina velika ljubav bio je boksač Marcel Cerdan, koji je tragično nestao u zrakoplovnoj nesreći 1949. dok je putovao kako bi joj se pridružio u New Yorku. Za njega je nešto ranije napisala "Himnu ljubavi" (Hymne a l'amour) i stihom "Ako te jednog dana život meni oduzme..." predvidjela njihovu sudbinu.
Belleret piše kako se Piaf, suprotno onom što je pričala, nije rodila u siromašnoj ulici u Parizu već u bolnici. Djetinjstvo joj također nije četiri godine bilo obilježeno sljepilom kao što je tvrdila, već je nekoliko tjedana imala probleme s vidom zbog virusne infekcije oka. Ona je tvrdila da je čudesno ozdravila zahvaljujući svetoj Tereziji iz Lisieuxa, piše Belleret.
Bez obzira na male laži, njezin je i osobni i profesionalni život ipak bio obilježen dramama i tragedijama, izgubila je djevojčicu Marcelle u dobi od dvije godine, a majka joj je pronađena predozirana u jarku. Piaf zbog toga ili unatoč tome razvija iznimni, opori humor.
Edith Piaf umrla je od unutarnjeg krvarenja na jugu Francuske 10. listopada 1963. godine, iscrpljena ovisnošću, kirurškim operacijama i reumatoidnim artritisom.
Nakon smrti odbijen joj je vjerski obred jer se dvaput udavala. Deseci tisuća obožavatelja slijedili su lijes prema groblju Pere Lachaise u Parizu.
Uz pjesme "La mer" Charles Treneta, "Comme d'habitude" Claudea Francoisa i "Les feuilles mortes" Yvesa Montanda, "La vie en rose" pripada vrlo uskom klubu francuskih šansona koje su postali svjetski standardi.