Lekcija starog vikinga
Na kraju krajeva, nije loše tu i tamo prozvati pokojeg domaćeg "krznaša" i svrstati ga na listu "najokrutnije odjevenih". Čisto da ne zaboravimo činjenice. Naime, nositi krzno sasvim je razumljivo ako ste Hjarrand "Krvoločni vepar" Sigurdsson, nemilosrdni vođa vikinga koji je na -50, uz hladni sjeverni vjetar koji nemilosrdno šiba izmučene obraze, prisiljen maljem Mjolnir u poslušnost dovoditi horde podivljalih neprijatelja. S druge strane, potpuno je nepotrebno ogrtati se krznom ako ste Marko "Modni mačak" Grubnić pa na smiješnih -5 provodite samo nekoliko sekundi prije nego iz ugodno zagrijanog auta uletite u neki novootvoreni klub.
No, valja se zapitati ima li uopće smisla trabunjati o tih nekoliko bundi kada ste okruženi napaćenim narodom koji o takvim stvarima ni ne razmišlja sve dok im ne isključe grijanje?
Hrvati, okanite se dijamanata!
Da ne bi bilo zabune, borba Prijatelja životinja hvale je vrijedan potez mladeži i stareži, ali nije teško predvidjeti da će ovakve stvari u ovoj zemlji u pravilu nailaziti na takozvano "gluho uho". Previše je cinika i još više onih koji bi prodali vlastito krzno samo da jednog dana mogu doći do tog nivoa da uzvišeno i samodopadno izjave: "Prije bih Sotonu počastio rundom, nego gradom hodao ogrnut bundom". Dakle, ako je vaša poruka: "Ne nosite krzno" - spavajte mirno jer skupocjene bunde ne uklapaju se najbolje u "sirotinjski chic" koji kod nas prevladava. Niste li čuli Željka Keruma? Ne imati je "in". Ali kad ste već krenuli, možete ih odmah upozoriti i da prestanu masovno kupovati dijamante iz Sierra Leonea.
Drugim riječima, koliko god ta neosjetljivost za patnje životinja bila odbojna i gadljiva, teško je u ovakvoj ekonomskoj situaciji prepoznati alarmantnost ili neposrednu opasnost koju neprosvijećeni Hrvati predstavljaju gomili jadnih činčila, lisica ili sibirskih tigrova koji su živote položili na oltaru babinog viđenja visoke mode.
Gdje je Jura?
Naravno, ako na naslovnicama ima mjesta za Avu Karabatić, ima i za priču o krznu, ali kada naglasak sa životinja u kavezu prebacite na posvuduše, prebacili ste ga na trn u oku svakog radišnog Hrvata koji do kruha dolazi radom, a ne nošenjem bundi s ciljem da raspizdi udruge i ponovno završi na naslovnicama. Ukratko, svojih ste "pet minuta" bacili u vjetar jer niste izazvali željenu reakciju.
Borbe ponekad valja birati jer ne samo da se cijela ova "kampanja" svela na buđenje svijesti oko toga da su neki ljudi prečesto u medijima, nego se stvorio i osjećaj da "te silne udruge za zaštitu životinja samo seru i privlače pažnju bez stvarnog povoda". A to je, svi ćemo se složiti, kontraproduktivno. Posebno kada vidite da u vrijeme Gore-Texa još uvijek postoje oni koji tvrde da je Bog životinje stavio na Zemlju samo zato da bi im povadili iznutrice, požderali ih i uvukli se u njihove lešine da nam bude toplije. Dakle, dobro je ukazati na problem, ali ovih par likova u sumnjivim bundama nije dovoljno dobar povod.
Uzmimo samo kao primjer situaciju u Poljskoj i Ukrajini. Jedna fotografija poubijanih pasa izaziva deset puta jaču reakciju nego slika na kojoj je Marko Grubnić obučen kao stara lezbijka. U isto vrijeme, mi se zajebavamo s tih par ispraznih bezveznjaka čiji je jedini doprinos čovječanstvu to da se svakih nekoliko dana iznova zapitamo koji je njihov doprinos čovječanstvu. Da, nošenje krzna okrutna je praksa i to ne smijemo zaboraviti, ali ako vam treba pomoć javnosti da do 2013. pronađete više od pet bundi u Hrvatskoj, možda se ipak ne radi o tako velikom problemu.
U prijevodu, pozivati ljude na bojkot nogometnog prvenstva zbog masovnog ubijanja pasa i mačaka je cilj vrijedan medijske pažnje. Pozivati ljude da pronađu poznata krzna i svoj "ulov" objave na službenoj stranici, više podsjeća na slikovnice "Gdje je Jura".