Međutim, ovaj 28-godišnji profesor latinskog i povijesti iz Belog Manastira do svog zvjezdanog statusa nije došao pojavljivanjem na raznoraznim eventima i pričanjem o privatnom životu već svojim znanjem, ali i smirenošću i logikom koja mu je omogućila da u kvizu "Sve u 7!" dođe do prvog milijuna i na taj se način priključi Miri Bičanić i postane drugi hrvatski "kviz-milijunaš".
"Uhvatili" smo prezaposlenog Leonarda koji je s nama popričao nakon cjelodnevnog boravka za telefonom i pred kamerama.
Počet ćemo s nečim što zanima sve naše čitatelje, a to je kako će Leonard Mlinarić potrošiti svoj milijun i koji su planovi?
Siguran sam u svoj odgovor, ne znam i zaključavam!
Međutim, ne mislim da će mi ovo promijeniti život. Da sam na lotu osvojio 25 milijuna, to bi mi iz korijena promijenilo život, ali ovo je nešto drugo. Ne želim zvučati neskromno, ali milijun nije neopisivo ogroman novac koji ne možete spiskati.
Ipak, bit će mi lakše nego nekim ljudima u Hrvatskoj i svijetu. Neću brzati s trošenjem, a na prvom mi je mjestu obitelj, moji roditelji i moja sestra koji su nezaposleni. Nadalje, nismo rastrošni i nećemo kupovati skupe aute. Stambeno pitanje mi trenutno nije prioritet, ali ne kažem da jednog dana dio novca možda neću potrošiti na stan. Ideja je taj novac na neki način "oploditi". Uložiti ga tako da on i dalje nastavi donositi neki prihod.
U svakom slučaju, bitno mi je da na neki način namirim nas četvero, a sve ostalo je manje bitno.
Osjećate li se već kao milijunaš ili je možda prerano ili preapstraktno govoriti o tome u ovom trenutku?
Sve ljude to zanima, a ja neprestano ponavljam jednu stvar. Nemam još uvijek nikakav osjećaj. Radi se o tome da taj novac još fizički nemam jer mi nije isplaćen. Međutim, neke se stvari mijenjaju. Do jučer ste bili "normalan" čovjek koji je u prosvjeti zarađivao nekih pet tisuća kuna mjesečno, a sad odjednom imate taj milijun. Ne dolazi taj osjećaj samo tako i nema tog nekog "spektakularnog" obrata koji biste mislili da s milijunom dolazi.
Jednostavno mi još uvijek nije sjelo da raspolažem tim novcem.
Koji je uopće bio razlog prijavljivanja na kviz? Isključivo novac, izazov ili nešto treće?
Izazov u jednu ruku, a u drugu novac. Nisam imao drugih pobuda. Slava me ne zanima. Nisam želio "da se vidi koliko ja znam". Ovo je kviz znanja, a nagrada je velika. Dakle, ljudi se prijavljuju ne bi li došli do milijuna. Da vidite možete li uspjeti u nečem u čemu drugi nisu, svakako je jedan od izazova, ali daleko veći razlog je u svakom slučaju financijske prirode. Ako ste kreditima, novac će vas izvući, a ako niste, pomoći će vam da u kredite i dugove ne ulazite.
Ja nisam kvizoman, dosad nisam sudjelovao u kvizovima, ne igram kvizove na internetu, a ne igram ni društvene igre, pa su samim tim i moji razlozi jasni.
Cijelo ste vrijeme govorili "došao sam bez ičega, mogu i otići bez ičega" i djelovali opušteno, ali jeste li osjetili strah u trenutku kada ste sav novac stavili na posljednji odgovor?
Čim sam otvorio posljednje pitanje bio sam siguran u točan odgovor, ali kad sav novac stavite na jedan odgovor priča se mijenja. Štoviše, trebalo mi je gotovo 25 minuta da se odlučim. Kroz glavu vam prolazi da ste šest pitanja prošli, razmišljate "milijun, milijun, milijun", ali i da zbog jednog odgovora ili brzopletosti to sve možete izgubiti. Bojao sam se da nakon svih tih nula ne ostane samo jedna.
Svi mi kažu da sam hazarderski igrao i riskirao više nego sam trebao, ali do kraja sam ostao pri svom: "Došao sam bez ičega, bez ičega mogu i otići". Ne želim zvučati neskromno, ali nije me zanimao mali novac. Da se razumijemo, nisam očekivao milijun, ali nisam htio pristati na mali iznos. Cijela procedura prijavljivanja trajala je preko godinu dana i nisam imao namjeru to prokockati.
Mnogi, gledajući kviz iz svojih domova, imaju određenu taktiku i sigurnost koja pred kamerama nestaje. Jeste li i vi igrali onako kako ste oduvijek mislili ili se to promijenilo?
Igrao sam onako kako sam oduvijek razmišljao da igrati treba. Čak vam i na HRT-u govore da teža pitanja otvarate na početku, a lakša na kraju. Tog sam se i držao jer je logično. Mnogi, da bi se riješili straha, laka pitanja otvore na početku, a to je pogrešno. Teme valja gradirati. Ponekad sam čak bio i ljut na one koji su "piramidu okrenuli naopako".
Mislite li se nakon ovog prijavljivati na kvizove?
Nisam o tome razmišljao, ali zašto ne. No, želim naglasiti da me zanimaju isključivo kvizovi znanja u kojima bih bio sam, a ne borbe jednog protiv 100, telefonski kvizovi ili baljezgarije kao što su "Trenutak istine" na Novoj TV. Takve me stvari ne zanimaju.
Koji savjet imate za buduće sudionike i potencijalne milijunaše?
Trudite se ne uplašiti. Ja sam se prepao na prvom pitanju jer sam mislio da ću zbog treme pogriješiti, ali ekipa je ugodna, maksimalno olakšavaju boravak pred kamerama i zaista nema razloga za strah.
Nadalje, u mom se slučaju pokazalo da je ono što prvo pomisliš, najčešće je točno. Trudite se držati toga i vjerujte u svoje znanje.