"Tražili smo ga posvuda, ali jednostavno je nestao. Bojali smo se da je pregažen i da je uginuo. Sljedeće smo nedjelje otišli na groblje i vidjeli ga tamo. Sjedio je pored groba i cvilio, zvučalo je kao ljudsko plakanje. Ono što nas je iznenadilo jest činjenica da ga mi ranije nikada nismo doveli na groblje, ali svejedno je bio tamo", rekla je Veronica.
"Bio je sam i lutao je grobljem sve dok nije došao do groba gospodina Guzmana. Tamo je zastao i tužno zacvilio. Od tog se trenutka ne odvaja od njega. Sad praktički živi s nama na groblju i mi se brinemo o njemu", naglasio je Baccega. Ova priča vrlo je slična onoj Hachika, psa japanske pasmine Akita koji je, nakon vlasnikove smrti, dolazio na željezničku stanicu na kojoj je Hidesaburo Ueno svaki dan silazio dok se vraćao s posla.