Popularni lik dobije svoj film, zatim taj film dobije svoju stripovsku verziju i kolekciju igračaka i svi zadovoljni. Ipak, ta formula ne uspije svaki put, posebno kad se u priču uključe Ben Affleck ili Billy Zane. Provjerimo kako izgledaju neke od najgorih filmske adaptacije popularnih stripova.
Daredevil (2003.)
Krenimo odmah sa Ben Affleckom u ulozi slijepog odvjetnika Matta Murdocka i njegovo osvetničkog alter-ega, Daredevila. Ovaj jako popularan Marvelov junak uskoro slavi pedeseti rođendan, a negdje oko četrdesetog, umjesto poklona dogodio se ovaj neoprostivo loš film.
Čak i sa sitnim detaljima poput "super-nerda" Kevina Smitha u ulozi forenzičara koji nosi ime legendarnog strip autora Jacka Kirbyja, ćelavi Collin Farrell kao Bullseye i kruta Jennifer Garner kao Elektra, ne samo da filmu nisu pomogli već su ga učinili još glupljim. Možda bi film bio bolji da su producenti napravili ono što je napravio Marvel sa stripom Daredevil krajem sedamdesetih, a to je pozvali Franka Millera da odradi scenarij i spasi stvar.
The Phantom (1996.)
Billya Zanea trenutno gledamo u kinu kao negativca u Titanicu. Zane je također bio filmsko utjelovljenje ovog klasičnog stripa koji je u našim krajevima često objavljivan u društvu sa Princeom Valiantom, Rip Kirbyjem i Flash Gordonom. Dok je njegov kolega Flash Gordon dobio film toliko loš da je postao genijalan, Phantom nije bio te sreće.
Duh koji hoda, osvetnik iz afričke jungle, zaštitnik domorodaca i pravde, filmski Phantom nije imao niti malo šarma svog stripovskog uzora. Primjera radi, Tim Burton i Christopher Nolan znali su kako "modno prilagoditi" Batmana filmu; redatelj Simon Wincler ostavio je žarko ljubičasto odijelo, ali promaklo mu je i ostatak filma ostaviti u istom retro ugođaju.
Spider-Man 3 (2007.)
Filmovi o stripovima i super herojima ne trebaju biti logični, ali moraju biti zabavni. Ovaj nastavak kao glavnu premisu uzima "vanzemaljski kostim" Spider-Mana, što je u tiskanoj verziji jedna izuzetno zabavna saga, međutim, film je pak izuzetno mlak. Niti vidimo razvoj Harrya Osborna u novog Green Goblina (što je naslijedio od oca Normana), niti dobivamo intrigantno uvođenje kakvo negativac Sandman zaslužuje.
Kada na sve nadodamo i rekordnu minutažu, stvari postaju neizdržive.
Captain America (1990.)
Ovo nije "Captain America: The First Avenger", ne, ovo je verzija sa samog početka devedesetih. Vremenski okvir je bitan da bismo shvatili nekvalitetu ovog filma.
U to vrijeme, još je uvijek vladala tzv. "Batmanija" izazvana Burtonovim mega hitom, a kako bi odgovorili rivalima iz DC Comicsa, Marvel je pokušavao proizvesti svoj super herojski blockbuster. "Punisher" sa Dolph Lundgrenom nije uspio, a ovaj Captain America patio je od loše priče, loših efekata i loše glume. Kapetana tumači Matt Salinger, sin poznatog pisca JD Salingera, a to je ujedno i jedina zanimljivost ovog filmskog brabonjka.
Barb Wire (1996.)
Barb Wire sa Pamelom Anderson izuzetno je loša adaptacija stripa, ali ipak je riječ o filmu koji je grozan na specifičan način. Toliko je grozan da ga želite pogledati.
Bilo je to vrijeme srednjih devedesetih i najslavniji par na svijetu bile su sise Pamele Anderson, ali one nisu bile dovoljne da učine ovaj film kvalitetnim. Post apokaliptični svijet 21. stoljeća, drugi američki građanski rat, neredi na svakom koraku, a hrabra Barb Wire tu je da spasi svijet. Srećom, film na već na početku ima scenu striptiza, pa to donekle spašava stvar.
Fantastic Four (2005.)
Stripovi su zakon upravo zato što je u njima sve moguće, tako da je bilo moguće napraviti dobar film o Fantastičnoj četvorci. Nažalost, FF nisu nikad imali dobar film. Čak i sa pojavljivanjem Dr. Dooma, jednog od najmoćnijih Marvelovih negativaca ikad, ovo jednostavno ne može biti ništa drugo nego promašaj.
Nije problem u glupavoj priči, problem je u tome što se glupava priča predstavlja na ozbiljan način, a glumački talent Jessice Albe još više smanjuje razinu kvalitete. Zanimljivost: Chris Evans koji u ovom filmu glumi Johnnyja Storma, danas je u ulozi kapetana Amerike.
Ghost Rider (2006.)
Ghost Rider sa čovjekom vječno tužno-zabrinutog lica, Nicholasom Cageom, čista je filmska propast. Ovdje ponovno imamo problem preozbiljnog pristupa stripu. Umjesto zabavnog akcijskog filma, dobili smo razblaženu papazjaniju i Cagea koji glumi kao da želi zaraditi Oscara za ulogu super-junaka plamteće lubanje i moćnog motora.
Svi su sastojci bili tu, čak i Eva Mendes - pa opet ćorak. Dodajmo tu i nastavak iz 2011. koji ne zaslužuje odlomak teksta jer Cage je još ozbiljniji, a film još slabiji.
Judge Dredd (1995.)
Judge Dredd odličan je futuristički britanski strip koji je tokom nekoliko desetljeća stekao kultni status.
U post-apokaliptičnoj budućnosti, ljudi žive u mega gradovima, van gradova je divlja pustara, a unutar gradova jedini su zakon suci, najstroži od kojih je Dredd, iliti Stallone. Sudac Dredd je policija, porota i sud u jednoj osobi, a zakoni su skoro pa drakonski – pod droge spadaju čak šećer i kofein. Dreddu podmeću ubojstvo, on mora dokazati nevinost, bla bla... Tanka priča, ali nezanimljiva, te općenito loša izvedba svih glumaca osigurali su Dreddu propast u kinima. Ove godine nas očekuje nova verzija, "Dredd", a umjesto Stallonea tu je Karl Urban.
The Spirit (2008.)
The Spirit je iz iste ere stripova kao i Phantom, a sa scenarijem i režijom Franka Millera, mogao je privući u kina milijune stripovskih nerdova. Denny Colt mladi je policajac koji pogine i vrati se kao heroj The Spirit sa ciljem da zaštiti Central City od Octopusa.
Solidna glumačka postava u kojoj su između ostalih Miller osobno i Samuel L. Jackson kao Octopus nisu pomogli ovom filmu da bude gledljiv. Miller ima tendenciju da zbog svog statusa i ranijih uspjeha zaboravi kako i on može proizvesti nešto loše, a malo je toga lošije od ovog filma. Srećom, najavljeno je snimanje nastavka Sin Cityja.
Fantastic Four: Rise of the Silver Surfer (2007.)
U nastavku priče o Fantastičnoj četvorci, Dr. Doom je u domovini Latveriji (između Bugarske i Rumunjske) i svijet je naočigled miran. Tada se pojavi "jedač planeta" Galactus, koji šalje Silver surfera (kod nas preveden kao Srebrni letač) da mu donosi planete za obrok.
Isti problemi kao i kod prvoga, ali ovog puta sa posebno glupim dijalozima. Ipak, dobri specijalni efekti i akcijske scene mogle bi vam pomoći da pretrpite sve ostalo.
Elektra (2005.)
Elektra je na neki način spin-off Daredevila. Jennifer Garner bila je super u seriji Alias, ali kao plaćena atentatorica probuđene savjesti Elektra jednostavno ne drži vodu.
Čitav film izgleda odsutno, kao netko tko ne voli stripove, ali ide na strip konvenciju obučen u kostim lika o kojem nema nikakvog pojma. U redu, nije da je Garner trebala biti veliki fan Elektre, ali trebala je barem izgledati kao da zna koga ili što glumi. Ovaj propust katkad prikazuju na televiziji, pa ako ste raspoloženi za malo patnje, pogledajte. Zašto? Goran Višnjić. Stranac koji šlampavo pokušava imitirati američki naglasak i ide mu jednako dobro kao Van Dammeu.
Steel (1997.)
Shaquille O'Neal utjelovio je čeličnog junaka DC Comicsa zvanog Steel u ovoj očajnoj strip adaptaciji. U stripu, Steel je bio jedan od junaka koji su zamijenili Supermana nakon njegove smrti (naravno, vratio se u život nakon određenog broja epizoda), a i ova verzija za glavnog lika ima projektanta oružja Johna Henryja Ironsa koji se u metalnoj uniformi bori protiv zlikovaca.
Ukratko: Steel je toliko loš da to nije ni smiješno. Nedavno su Shaqa pitali zašto je snimio ovaj film, na što je on odgovorio da je bio mlad, oduvijek je htio glumiti u filmovima i ponudili su mu nekoliko milijuna dolara, tako da bi samo luđak odbio takvu ponudu.
Catwoman (2004.)
Catwoman je režirao Pitof, francuski majstor za specijalne efekte koji je radio na četvrtom Alienu i režirao vizualno snažnog Vidocqa par godina ranije.
Ovo je Catwoman koja nije Selina Kyle, nije u Gotham Cityju i nema osnovne karakteristike koje ovaj lik ima u stripovima, u Burtnonovom Batman Returns, pa čak i u seriji o Batmanu iz šezdesetih. Kao loš glazbeni spot koji predugo traje. Halle Berry već je glumila Storm u Marvelovim X-Menima, ali kao DC-jeva uzdanica, djeluje kao da je htjela sabotirati konkurentsku strip kompaniju.
Superman IV: The Quest for Peace (1987.)
Dok su došli do četvrtog nastavka, svi koji su radili na Superman serijalu umorili su se i više nisu imali niti mašte, niti volje. Scenarij se oslanja na Hladni rat i nuklearno oružje, stoga se Superman ovog puta bori protiv najnovije tvorevine negativca Lexa Luthora, Nuclear Mana.
Dok je originalni Superman iz 1978. i danas zabavna akcijska komedija, četvrti nastavak toliko je loš da je trebalo proći više od petnaest godina da se Superman vrati u kina.
Batman and Robin (1997.)
Joel Schumacher zamijenio je Burtona i u franšizu vratio malo ironije i šarenih boja Batmanove TV serije, ali malo se zanio u tom procesu te snimio jednu od najgorih stripovskih adaptacija svih vremena, i definitivno najgori film o Batmanu.
Schumacher je režirao neke odlične filmove – The Lost Boys, Falling Down, 8MM, Tigerland – ali s ovim filmom dotakao je dno i zaradio mržnju ne samo fanova Batmana, nego gledatelja općenito. Schwarzenegger kao Mr. Freeze je očajan, ali barem daje razloga za smijeh, dok je George Clooney očito nezainteresiran.