Screenshot: YouTube
"JESMO li sami u svemiru" pitanje je na koje je odgovor željela pronaći Eleanor Arroway, astronautkinja iz knjige "Kontakt", koju je u istoimenom filmu iz 1997. godine glumila Jodi Foster.
Inspiracija za lik iz knjige i filma bila je Jill Tarter, koja je otišla u mirovinu 2012. godine nakon što je 35 godina na nebu tražila izvanzemaljske signale, a posljednjih deset godina bila je direktorica Centra SETI (Potraga za izvanzemaljskom inteligencijom) u Kaliforniji. No i dalje je aktivno uključena u potragu za životom te ohrabruje nove generacije tražitelja izvanzemaljaca.
"Nisam sigurna da postoji izvanzemaljski život. To je pitanje na koje pokušavamo pronaći odgovor. Jednako je legitimno pitati 'Je li život sveprisutan ili postoji samo jedan život u svemiru?' kao što je pitati: 'Kako je sve počelo? Kako će završiti?' i 'Postoje li drugi svemiri?'. Tijekom moje karijere, otkrića ekstremofila i egzoplaneta su svemir prikazala kao prijateljski, ali to nije isto kao da kažete da postoje biologija ili život kakav još ne poznajemo izvan Zemlje. Na to pitanje odgovorit ćemo samo istraživanjem. To SETI pokušava, ali ni mi ne znamo odgovor", rekla je u Intervjuu za Huffington Post.
Na pitanje što ju je zainteresiralo za potragu za životom u svemiru, odgovara da je čitajući "Izvješće Kiklop", sažetak niza ljetnih NASA-inih studija iz 1971. godine bila impresionirana time što je nakon tisućljeća vjerovanja svećenika i filozofa o životu izvan Zemlje, napokon pruženo oružje znanstvenicima i inženjerima da pronađu odgovor na to pitanje.
"Teleskopi, a ne sustavi vjerovanja mogu nam pokazati što zapravo jest, a ne što drugi tvrde da bismo trebali vjerovati. Shvatila sam da sam na pravom mjestu, s pravim vještinama kako bih se priključila istraživanjima. Navukla sam se i ostala sam navučena svih ovih godina", ispričala je.
Dodaje da se slaže s glasnogovornicom NASA-e Ellen Stofan da bismo mogli pronaći mikrobe negdje u Sunčevom sustavu izvan Zemlje. Kao razloge zbog kojih nismo pronašli život van Zemlje navodi to što još nemam pravo oruđe za to, ne znamo što trebamo tražiti te to što izvan Zemlje postoji ogroman prostor čiju veličinu čovjek ne može pojmiti, a zasad nismo tražili na pravim mjestima na pravi način. Čak i ako jesmo nešto pronašli, još nismo prepoznali što je to, ističe i navodi da jedna od dvije verzije Clarkeova Trećeg zakona glasi da se bilo koja dovoljno napredna tehnologija neće razlikovati od magije ili se neće razlikovati od prirode prema Karlu Schroederu.
Desetljeća bez pronalaska izvanzemaljskog života nisu je razočarala.
"Samo me razočarala interakcija s političarima i financijskim agencijama. Otkrića u domenama egzoplaneta i ekstremofila i dalje me uzbuđuju. Naša sposobnost istraživanja na nove načine stalno raste (sada eksponencijalnom brzinom). Pitanje otkrića postaje sve važnije kako vrijeme prolazi", naglašava.
Na pitanje kad bismo trebali odustati od potrage, odgovara samo onda ako je potraga bila dovoljno sistematična da je to što nema rezultata značajno, ali danas nismo u toj situaciji. U praktičnom smisli, istraživanja će završiti kad vlade, korporacije i istraživači dosegnu točku u kojoj više ne žele financirati istraživanja.
"Knjiga SETI 2020 sugerira da trenutno, kad imamo novu tehnologiju koja je još u nastanku, trebamo samo slušati, a emitirati tek kad steknemo stariju, stabilniju tehnologiju sposobnu za dugoročne projekte poput emitiranja signala. Ali ne slažu se svi moji kolege s tim", njen je odgovor na pitanje bismo li mi trebali odaslati signal u svemir. Ukoliko nas izvanzemaljci nađu prije nego što mi njih nađemo, dogodit će se ono što oni žele, uvjerena je. Stephen Hawking upozorio je da je moguće da će nas izvanzemaljci htjeti pokoriti, a ona smatra da je to stvarnost.
"Ako su uspjeli doći do nas, to znači da je njihova tehnologija mnogo naprednija od naše, što znači da će oni određivati pravila igre. Nisam dovoljno kompetentna da bih mogla govoriti kakve bi mogle biti njihove namjere (a nije ni Hawking, bez obzira na to koliko je pametan). Izvanzemaljska psihologija je područje bez stručnjaka", odgovara.
Uvjerena je da čovječanstvo mora razmišljati o kolonijama na drugim planetima, ako ne želi doživjeti neuspjeh, a kao primjer navodi izumiranje dinosaura. Dodaje da ne smijemo sve napore usmjeriti na jedan planet, ali i da kolonije ne znače spas ako u njima nastavimo s navikama koje smo imali na Zemlji.
"Znanost je postala otvorenija za žene, ali još je dug put pred nama. Nasreću, najveći protivnici izumiru, a kako vidim kod mlađih generacija znanstvenika, i žene i muškarci razvijaju partnerski odnos i dijele odgovornosti u životu i poslu. To je dobra stvar, jer postoji sve više dokaza da odgađanje potomstva dok majke ne osiguraju poslovnu stabilnost dovodi do značajnog porasta stope poremećaja učenja kod djece", ističe i dodaje da je ona razvila debelu kožu, bila je jedna od "muškaraca" desetljećima, a potom je počela podupirati druge žene oko sebe.
Osvrnula se i na popularni film.
"Kontakt je fantastičan film. Doživjela sam da su mi mnogi mladi kolege rekli da ih je taj film inspirirao da se počnu baviti znanošću. To je najbolji poticaj kojeg se mogu sjetiti i potreban nam je drugi nastavak filma", rekla je i zaključila da bi i ona poput junakinje filma išla u svaku avanturu, bez obzira na to hoće li se uspjeti vratiti ili ne.