Screenshot: YouTube
Za Normana Batesa, anti-junaka iz Hitchcockova klasika "Psiho", ustvrdili su kako je bio previše sumanut i nepovezan sa stvarnosti da bi se mogao nazvati psihopatom. Najpoznatiji mamin sin na svijetu bio je psihotičan, tvrde psihijatri. Razlika? Psihopatija je trajni poremećaj ličnosti, a psihoza otuđenje od stvarnosti.
Psihopatija nije onakva kakvom je filmovi opisuju, kažu Leistedt i Linkowski. Većina psihopata u ranom razdoblju filmske industrije stvorena je na temelju potpunog nerazumijevanja tog poremećaja. Definicija psihopatije se mijenjala i zbog toga bi mnogi filmski psihopati danas dobili drugačiju dijagnozu.
Primjer realističnog psihopata? Anton Chigurh u filmu "No Country for Old Men".
Tim je zaključio kako je ovo dobro osmišljen prototip primarnog psihopata koji pokazuje odsutstvo srama ili kajanja, nesposobnost učenja na prošlim iskustvima, hladnokrvnost, odlučnost i potpuni nedostatak empatije.
Još jedan realistični psihopat je Gordon Gekko iz filma "Wall Street".
Jedan je od najzanimljivijih manipulatora i psihopata na filmu. Uspješni korporativni psihopati poput njega dobivaju sve više pažnje kod filmaša zbog globalne ekonomske krize, i istraživači smatraju kako ćemo u filmovima gledati sve više ovakvih likova.
Jason Voorhees, Michael Myers i ostali koljači iz horor serijala nisu realistični psihopati.
Čak i kada zanemarite natprirodne elemente u tim filmovima, sadizam ubojica i njihova mogućnost da predvide kako će njihova buduća žrtva pobjeći razlog je zašto su u potpunosti isključeni iz ozbiljnih analiza.
Kao još jednog pretjeranog psihopata izdvojili su lik Hannibala Lectera u filmu "Silence of the Lambs".
Lecter je iznimno inteligentan i sofisticiran, a njegova razoružavajuća karizma i humor skrivaju njegovu pravu prirodu. Sve navedeno nije kombinacija koja se pronalazi u stvarnim psihopatima. Također dodaju kako je on zapravo loš prikaz psihijatra, potpuno nerealan jer dijagnosticira unutarnje psihološke konflikte Clarice Sterling preko njezinog parfema ili cipela koje nosi. "To su sposobnosti Sherlocka Holmesa, i nema im mjesta u svakodnevnoj kliničkoj praksi", zaključili su Lesitedt i Linkowski
Više o istraživanju pročitajte ovdje.