Foto: Shutterstock
Radi se o futurističkom pristupu rehabilitaciji koji je u intervjuu za magazin Aeon predstavila filozofkinja Rebecca Roach. Uz pomoć psihoaktivne droge i kontrole uma zatvorenike bi uvjerili kako su u zatvoru proveli 1000 godina, iako su možda zatvoreni tek nekoliko sati, piše VICE.
Mnoge psihoaktivne droge uzrokuju dilataciju vremena. Vrijeme je relativno, a te droge mogu utjecati na interakciju neurona u ljudskog mozgu i stvoriti u osjećaj da vrijeme prolazi puno sporije. Roach je predložila i koncept "uploadanja" mozga. Kada bi se ljudski mozak "uploadao" na kompjuter zatvorenik bi mogao "živjeti" na neodređeno. Isto tako bio bi kažnjen na neodređeno.
U teoriji to znači da bi zatvorenike mogli brzo kazniti u izmišljenom svijetu u kojem se oni nalaze dan ili dva, a u njihovom umu radilo bi se o dugačkom neodređenom razdoblju. Nakon ovih tretmana pustilo bi ih se natrag na slobodu.
Ovo bi moglo biti eventualno rješenje za pitanje pretrpanosti zatvora, ali stručnjak kaznenog pravosuđa David B. Muhlausen se ne slaže s tim. "Trebamo biti oprezni s ovakvim pristupom. U zatvoru postoji puno ljudi koji su počinili manje prekršaje, a koji vjerojatno ne bi trebali tamo jer bi im se bolje pomoglo u drugačijem tipu osobnog tretmana", kaže Muhlausen.
Kao jednu od najvećih prednosti zatvaranja kriminalaca navodi to što se time nasilni ljudi miču s ulica. Potencijalni problem ovakvog načina liječenja zatvorenika vidi u tome što se ovakve rehabilitacije nikada nisu izvodile i zato nismo u poznati s dugoročnim posljedicama. "Postoje li nuspojave za koje ne znamo? Koliko bi nam vremena trebalo da ih uočimo", pita se Muhlausen.
Roache kaže kako je ova ideja nekima zastrašujuća samo zato što je nova, ali zamislite ulice pune lobotomiziranih bivših kriminalaca na kojima smo eksperimentirali.
Ako u takvom stanju počine zločin, tko bi bio kriv za njihovo djelo? Kako bi ih tada strpali u zatvor, s obzirom na to da je prije toga netko prčkao po njihovom umu i eventualno uzrokovao ili potaknuo novi zločin?