Foto: Pixsell
KAKO biste se vi, dragi čitatelji, osjećali da fotografije vaših golih guzica sutradan osvanu na naslovnicama portala, ne samo u regiji već i u cijelom svijetu? Biste li se zavukli u svoj oklop i samo u rijetkim prilikama promolili glavu poput sramežljive kornjače ili biste ponosno uzviknuli: "Da, ovo je moje dupe! Građani svijeta, budite mu svjedoci!"
Legitimno je to i očito ključno pitanje na koje ovih dana svi pokušavamo dati promišljen odgovor.
Neki će reći da to nikako ne bi željeli jer dupe je svetinja, a svetinje zaslužuju više od jeftine eksploatacije s ciljem zadovoljenja niskih strasti prosječnog čitatelja. Drugi pak smatraju da sve ovisi o guzici jer neke guzice zaslužuju biti viđene dok bi druge valjalo sakriti daleko od očiju javnosti poput spotova Josipa Katalenića ili pilot epizode hrvatske humoristične serije "Zauvijek susjedi".
Sad me svaka druga želi pojebati! Prokleti bili!
U slučaju naših svetih krava, nogometaša, guzice su postale nacionalno pitanje. Nešto o čemu nepotrebno laprdamo u apsolutnoj dokolici jer očito nemamo pametnijeg posla od rasprave o sveprisutnim pripadnicima "više kaste" i njihovim zaštićenim guzovima. No, nije ni prvi ni posljednji puta da se bavimo glupostima, pa zašto bi ovog puta bilo drukčije.
Bilo kako bilo, nogometaši su duboko povrijeđeni postupcima "novinara" (ili što god fotografi skriveni u grmlju bili), a dio hrvatske javnosti, u naletu nezapamćene empatije, ostao je zgrožen činjenicom da su mediji ovako sablažnjivu vijest neodgovorno objavili i naše jadne dečke izložili toliko mrskom slinjenju napaljenih žena diljem svijeta.
Zaista, kako živjeti sa spoznajom da je svaka druga čitateljica, vidjevši te šokantne zapise strave i užasa, zaključila da bi vas htjela pojebati? Kako dalje? Ima li smisla nastaviti? Ostaje pitanje, vratiti se na ognjište i jadnoj majci pogledati u suzne oči ili zauvijek okrenuti leđa javnom životu i odati se besciljnom tumaranju divljinom poput obeščašćenog samuraja?
Gruba istina i prava žrtva
Svakom s pola mozga bit će jasno da je ovo u najgorem slučaju najobičnije durenje povlaštenih likova koji će se uskoro morati pomiriti s "grubom" istinom. Imaju para, žive kao kraljevi, bave se poslom koji obožavaju, uživaju neopisivo poštovanje masa, a jedini problem koji su ovakve fotografije izazvale, veći je broj ženskih friend requestova na Facebooku.
Jebi ga, morat ćete pronaći način kako nastaviti živjeti s ovom velikom sramotom koju su neki od nas očito doživjeli i kao veliku tragediju zbog koje bismo se trebali zapitati kamo ide ovo bolesno društvo i što to ima u ljudima tužno da ulaze u tuđe živote.
Hej, likovi su se zajebavali pokraj bazena i netko ih je snimio. Definitivno se ne radi o slučaju koji će "podijeliti javnost" i zbog kojeg valja ponovno iz rukava izvući staru ofucanu izjavu o novinarima kao "šljamu društva".
I naravno da ovo ni u kojem slučaju nije obrana "novinarstva iz grmlja", ali pokušajmo se na trenutak pozabaviti pravom žrtvom ove neviđene nepravde - Željkom Velom.
Šutnja je zlato, a zlato je ono što nam treba
Naime, Vela se iz Brazila javio sav uznemiren s nadom da će ova "situacija što kraće potrajati, jer zbog toga što su napravili neki, sada su neselektivno kažnjeni svi, a ponajviše vi poštovani gledatelji i navijači hrvatske reprezentacije koji sada ne možete vidjeti, čuti i pročitati najave od strane igrača pred utakmicu koja je Hrvatskoj zapravo ključna na Svjetskom prvenstvu".
Dakle, reporter se javlja "s mjesta zločina" kako bi naciji saopćio da bi zbog nekoliko dosadnih i benignih fotografija guzica mogli ostati u "vječnom mraku". Kao da je netko ranjen ili ubijen. No, riječ je o sportskom novinaru usred nogometne groznice pa se i fotografije golih guzica vrlo lako pretvaraju u dramu svih drama.
Gledate ga onako snuždenog na sunčanoj brazilskoj plaži kako lamentira o "mučnoj atmosferi", a brada vam titra dok pokušavate zadržati suze jer znate da ovaj "silent treatment" teško podnosi. Eto, svi su "neselektivno kažnjeni" zbog toga što napravili "neki". Naravno, kad kažemo "neki", mislimo na "gotovo sve" jer samo su se rijetki uspjeli oduprijeti porivu da "obezguze" svoje naslovnice, ali pokušajte vi to objasniti slomljenom Veli.
No, pozabavimo se na trenutak i time što smo točno izgubili. Primjerice, Ivica Olić svoj je "štrajk šutnjom" istog trena prekinuo rekavši da je ovo "prava sramota". Zapitao se je li ovo normalno i moraju li se zbog neodgovornih predstavnika medija njihove obitelji crvenjeti?
Dakle, toliko o šutnji, a realno gledajući, ako su ovo izjave koje smo nepovratno izgubili, možda je bolje da šute i igraju jer šutnja je zlato, a zlato je, kao i na svim prvenstvima - naš cilj.
Ne uvlačite se u te "sporne guzice"
Stoga, nitko neće umrijeti bez izjava da "idu po pobjedu" ili "da su spremni na sve", ali isto tako, nitko im ne oduzima pravo da budu ljutiti na gnomove iz žbunja koji ih snimaju dok se praćakaju u bazenu. To je ono što se čita i samo dodatno produljuje raspravu o potpuno besmislenoj temi koja bi bez ovog usiljenog i besmislenog bojkota potrajala još par sati prije nego bi zauvijek nestala u prostranstvima interneta.
Međutim, ono što nam nikako ne treba, moraliziranja su novinara koji nariču nad sudbinama navijača i uvlače se u isto ono golo dupe koje im se trenutno nalazi na naslovnici.