Foto: Facebook
Postoje oni koji vjeruju da je to još uvijek moguće.
Kakva publika, takva provokacija
Doduše, dogodi se tu i tamo da se neki mamlaz javno izbezumi pa prosere nešto i zaključi da je Severina mladenka Nečastivog, ali to više spada u kategoriju profesionalne ljutnje onih koji se na pjevačicu moraju obrecnuti po inerciji kako bi opravdali svoje postojanje. U njihovom je opisu posla pronalaziti sporni sadržaj u tekstovima koji više djeluju kao posljedica tupog udarca u potiljak nego rezultat pjesničkog nadahnuća.
Obukla se kao opatica i to kombinirala s dopičnjakom? Nosi križ među sisama? U tekstovima koristi vjerske motive? Bla. Sve smo to vidjeli prije x godina i učinjeno je na daleko originalniji način. Glazbenici svoju igru vremenom trebaju unaprijediti, a Severina to nije imala potrebu činiti jer njezino je tržište isto ono koje je bend kao što je Dubioza Kolektiv pretvorilo u skupinu s porukom.
Crveni karton
Njezin je najnoviji "šok" singl "Hurem" koji, tvrdi netko, vjerojatno njen menadžment ili novinar koji smatra da su prepucavanja u komentarima vijest, vrijeđa vjerske osjećaje muslimana. Ono "vrijeđa vjerske osjećaje muslimana" odnosi se na onih par likova koji su u komentarima na YouTubeu napisali nešto negativno o korištenju Ramazana u tekstu. Da niste u Hrvatskoj, pomislili biste da vas netko zajebava.
Vijest se iz nekog nepoznatog razloga proširila domaćim portalima i sada svi živimo u uvjerenju da je Severina ponovno učinila nešto šokantno. Realno, nije se dogodilo apsolutno ništa osim u glavama onih kojima nije neugodno javno priznati da su odvojili toliko vremena da u "Huremu" pronađu nešto sporno. Takvo što vas od samog početka diskreditira. Dakle, poslušao si "Hurem"? Crveni karton, nemamo o čemu razgovarati.
Dvije kategorije užasa
I ne možemo za ovo kriviti Severinu jer Severina radi svoj posao, i radi ga dobro, a mediji su joj taj posao dodatno olakšali neprestano nas bombardirajući friziranim člancima. Dodatni problem leži u metiljavoj i anemičnoj sceni koja je, prihvatimo li ono što nam mainstream mediji serviraju, gomila cajkaroškog drloga koji ne samo da se debelo ukorijenio kod zabavnjaka već je postao i neizostavni dio onoga što smo donedavno nazivali "urbanom" glazbom.
Stoga, što uopće očekivati od scene na kojoj je Severina kraljica estrade, tekstovi Vjekoslave Huljić povod za diskusiju o feminizmu, a Dubioza Kolektiv glas buntovne mladeži u regiji? Kriteriji nikad nisu bili niži jer ovo su redom narodnjaci i dokaz, koliko god to u današnje vrijeme bilo nepotrebno isticati, da bijega od "cajkarenja" nema.
Narodnjaci su vam servirani i halapljivo ih žderemo jer dolaze u dvije kategorije: narodnjaci za one koji vole narodnjake i narodnjaci za one koji narodnjake ne mogu smisliti pa im narodnjak morate umotati u urbani ukrasni papir. Drugim riječima, latentni narodnjaci naša su alternativa narodnjacima.
Letvica je pala
I ne treba biti glazbeni fašist i kriviti nekog zato što voli to što voli. Radi se o našim očekivanjima. Od Severine ne bismo trebali očekivati inteligentnu provokaciju, od Vjekoslave Huljić ne bismo trebali očekivati bilo što drugo osim himni za udavače, a od Dubioze Kolektiv dublju analizu političke scene Balkana koja će ići dalje od dozlaboga istrošenih frazetina kao što je "politika je kurva" i uvlačenja u dupe stonera.
Međutim, možda bismo trebali podići letvicu i tražiti više. Ali od nas, medija, koji bi na svaku poluvijest i "ne-vijest" o Severini trebali osjetiti poriv objaviti tri vijesti o nekom opskurnom punk bendu iz Kutine. Čisto da se iskupimo za stvaranje osjećaja da na sceni ne postoji ništa drugo osim "Hurema" o čemu tog dana vrijedi pisati.
"Lavina negodovanja" na Severininu pjesmu ne postoji, ali postoji trud da se stvori nešto čega nema dok bi se u isto vrijeme moglo predstaviti nešto što vrijedi. Snažna politička poruka Dubioze Kolektiv ne postoji, ali postoji poruka nadrkanog srednjoškolca čija je kritika bezuba i podilazi niskim strastima ljevičara na isti onaj način na koji Thompson podilazi bezubim desničarima. I da ne bude zabune, gostovanje Dubioze u "Nedjeljom u 2" bilo je simpatično i radi se o ljudima koje je teško nagaziti, ali nije bilo kritičkog odmaka. Voditelj je mogao barem pokušati ukazati na činjenicu da je malo otužno ako neprestano "bjesniš protiv mašine", a ni sam ne vjeruješ u ono što pričaš.
A možda je sve to nerealno očekivati jer ako Severina nakon godina jahanja iste olinjale rage i dalje uspijeva biti kontroverzna, a Dubioza Kolektiv, uz živog Damira Avdića, grupa o čijoj jakoj političkoj poruci vrijedi raspravljati na javnoj televiziji, možda ni mi ne zaslužujemo bolji zaključak od "bolje ni ne zaslužujemo".