OVISNO kojoj skupini pripadali, Advent u Zagrebu vam je bio ili čarobno iskustvo, savršeno za bezbroj dosadnjikavih storyja kojima ste maltretirali prijatelje na društvenim mrežama, ili prečesto kičast i nemaštovit cirkus uz neizdržive gužve i neizbježan miris kobasica koji vas je pratio na svakom koraku.
Realno gledajući, ovih drugih je oduvijek bilo manje jer unatoč kritikama koje su se znali pojaviti na društvenim mrežama i u medijima, činjenica je da ste na terenu u devet od deset slučajeva nailazili na one kojima je cijela ova priča barem načelno prihvatljiva, a i gužve su govorile same za sebe.
Htjeli to neki od nas priznati ili ne, ne pretjerano aktivni Zagreb u to bi vrijeme živnuo, a najlegitimnije zamjerke redovito su bile one vezane za muljaže s natječajima za kućice koje su, poput mirisa debrecinki, u stopu pratile bivšeg gradonačelnika.
Manje kućica, manje svega
Odluka da se ove godine smanji broj kućica i pritom zadrži barem dio atmosfere iz 2019. je u teoriji djelovala kao razumna odluka koja bi, ako se dobro odradi, mogla rezultirati s manje vašarskom atmosferom i više kvalitetnog sadržaja.
No to se nije dogodilo.
Gužve su ostale, kobasice su i dalje top ponuda na većini punktova, vašarski vajb je i dalje tu, a šetnja gradom bezveznije je iskustvo nego ikad prije. Čak ni mrak ne uspijeva sakriti koliko to sve otužno izgleda.
Trg nikada nije bio posebno interesantno iskustvo i oni iskusniji bi ga redovito zaobilazili na putu do daleko zanimljivijih lokacija na kojima osim jednih te istih kobasica možete pronaći i... Nešto maštovitije kobasice. Ove godine trg je ekstranikakav, a čak i bor izgleda kao spomenik tuge.
Širi centar također nema ponuditi ništa specijalno jer osim ako ne kupujete vunenu kapu ili suvenir, ne postoji jedan jedini razlog da se ondje zadržavate. Ako pak potegnete do Gornjeg grada, doći ćete do spoznaje da je i dalje lijep, ali ne zato što je super uređen ili pun zanimljivog sadržaja, nego zato što je Gornji grad sam po sebi lijepo mjesto.
I ne govorimo o kulturnom sadržaju jer, ako se zainteresirate, velika je šansa da ćete pronaći nešto za sebe. Govorimo o šetnji gradom i ponudi koju tijekom te šetnje zatičemo.
A ponuda je mizerna.
Izuzmete li RougeMarin koji je prisutan na doslovno svakoj lokaciji i često je jedino mjesto na kojem se isplati nešto pojesti, to stvara dojam da neprestano gledate jedno te isto, a ne pomažu ni ukrašene terase kafića jer poanta nije da sjedite u kafiću kao da je bilo koji drugi dan u godini. Centar jednostavno izgleda kao manji kvartovi koji tek od ove godine prvi put eksperimentiraju s idejom Adventa. Da stvar bude gora, galerije iz manjih gradova često pokazuju decentnija, simpatičnija i originalnija rješenja pa Zagreb u usporedbi djeluje još tužnije.
Što vi želite od Adventa?
I to ne znači da ne postoje zanimljiva mjesta. Mjesečev vrt u parku Bele IV., turisti se očito vole fotkati pokraj Fiće na Gornjem gradu, Zrinjevac je više-manje isti kao i svake godine, a ni Tomislavac nije loš iako će vas siluete klizača samo nepotrebno podsjećati na to da se nekad na istom mjestu događalo nešto zanimljivo - primjerice, pravo klizanje.
I premda zvuči kao iritantna reklama, Fuliranje (koje se ove godine preselilo kod Esplanade) doslovno je jedino mjesto na kojem se vrijedi okupiti jer osim što djeluje kao rezultat planiranja, ponuda hrane je raznolika, zanimljiva i dostojna glavnog grada.
Problem je u tome da se radi o jednom mjestu, da nije posebno veliko i da će gužve postati neizdržive jednom kad ljudi shvate da im ostatak grada nema ponuditi puno toga osim šetnje kroz šumu lampica, debrecinki i kapa s coflekima.
Neće posebno pomoći ni politika s covid-potvrdama koja djeluje proizvoljno i/ili potpuno nepotrebno.
Na kraju dana sve ponovo ovisi o vašim očekivanjima. Ako vam je plan opaliti nekoliko dosadnih fotki, smazati bilo kakvu kobasicu, popiti čašu kuhanog vina i vratiti se kući, to i dalje možete. Realno, to je ono što bi većina ljudi radila i da je sve savršeno odrađeno. No izostala je ta atmosfera koju je Advent u Zagrebu imao. I možda je to još samo jedna od žrtava pandemije u kombinaciji s nostalgijom za "starim normalnim", ali nemaštovitost definitivno nije pomogla.