Ove subote u Zagrebu će biti održana hrvatska premijera filma Megdan: Između vode i vatre, filmskog prvijenca Alekse Balaševića. Tim povodom razgovarali smo s Aleksom, o filmu, dojmovima, obitelji, ocu Đorđu...
Kako se osjećate? Jeste li bili uzbuđeni pred hrvatsku premijeru Megdana?
Naravno, ovo je ipak moj prvi film, samim tim i moja prva premijera u Hrvatskoj. Uzbuđen sam na onaj najljepši način, kad znate da iz uzbuđenja ne može nastati razočaranje, zbog zdrave energije koja je prisutna u filmu, ali i one koju sam naslijedio u Hrvatskoj. Veselim se što će moj film krasiti ovu jesen u Hrvatskoj.
Što vam je prolazilo kroz glavu par dana pred premijeru?
Svi oni trenuci od rođenja do sada, uspomene od Županje i Iloka, Šarengrada pa do Zagreba, Varaždina, Pule, Raba, Splita i Dubrovnika. Prolaze mi kroz misli svi teški trenuci sa snimanja u Moldaviji, Srbiji, do postprodukcije u Bugarskoj, kada smo znali da će se, koliko god nešto bilo teško, isplatiti. Sjećam se svih festivalskih nagrada, od Napulja do Niša, te doista predivne sportske i ljubavne energije koja se osjeti od Bugarske do Slovenije.
Film je snimljen po pjesmi vašeg oca. Kako ste odlučili povezati tu pjesmu i priču o vaterpolistu u ilegalnim borbama?
Jedan lik u filmu temeljen je na pjesmi mog oca, Čovek sa mesecom u očima, kojeg glumi Vojin Ćetković. On je sportski trener koji je svrhu svojeg života pronašao upravo u sportu. U filmu nema ilegalnih borbi, osim jedne borbe u zatvoru, što je zapravo posveta sportu kao rehabilitaciji jer u Poljskoj, Americi, Rumunjskoj i Norveškoj zatvorenici imaju pravo na deset sportova, među kojima je jedan borilački sport.
Borbe su regulirane pravilima, a fair play je stroži nego u profesionalnim borbama. Vaterpolo je u filmu jer glavni junak, kroz borilački sport, spašava ugroženi sport. Vaterpolo, kao najtrofejniji sport u regiji, ovdje je prikazan kao sport koji pati zbog nedostatka uvjeta.
Film ste opisali kao "most između gradova i država u regiji". Možete li pojasniti što to za vas konkretno znači i kako se ta ideja odražava kroz priču filma?
Ta se ideja odražava iskreno. Svjedočio sam kako se naši narodi u sportu drže onako kako treba - kao ljudi. U filmu vidimo Albanca koji pomaže srpskom borcu da ode na veliki turnir u Moldaviju. Na Balkanu smo često netrpeljivi jedni prema drugima, no kad odemo u inozemstvo, pomažemo jedni drugima.
Vaša organizacija Megdan Fight bavi se borilačkim sportovima. Koliko su vaše osobne poslovne aktivnosti utjecale na razvoj scenarija?
Doista su puno utjecale. Organizacija je najveća prepreka svakoj zamisli redatelja ili scenarista. Dobra organizacija produkcije ključna je za uspješan film. Zahvaljujući moldavskoj koprodukciji i producentu Sergeju Paskaru, uspjeli smo realizirati film. Turnir Megdan nam je pomogao kao svojevrsni trojanski konj za ulazak u filmski svijet.
Ovo je vaš debitantski film. Koji su vam bili najveći izazovi u stvaranju filma, a koji trenuci su vam donijeli najveću radost?
Izazov je bio završiti film bez incidenata i svađa, i u tome smo uspjeli. Bili smo nagrađeni na festivalu u Napulju, a Viktor Savić je osvojio nagradu za najboljeg glumca u usponu. Velika radost bila je vidjeti Stinga u prvom redu na premijeri filma, što smatram posebnim darom.
Radili ste scenarij s vašom sestrom Jelenom. Kakvo je bilo to iskustvo?
Moja sestra Jelena mi pomaže u svemu što radim, maksimalno. Poželio bih svima takav odnos sa sestrom.
Kakva su vaša očekivanja kada je riječ o reakcijama publike u regiji, ali i šire?
Očekujem da će film, kao što je već prihvaćen na festivalima, biti prihvaćen i u ostatku regije kao zdrav, sportski i poučan film koji realistično prikazuje život sportaša s Balkana.
Ovaj film nosi veliku emocionalnu težinu s obzirom na posvetu vašem ocu. Kako ste uspjeli balansirati profesionalnost i osobne emocije koje dolaze s ovim projektom?
Iskreno, ovo je teže pitanje za scenarij sljedećeg filma koji snimamo u Bosni i Belgiji, s hrvatskom koprodukcijom.
Što mislite, koja je glavna poruka koju će publika odnijeti iz ovog filma i što se nadate da će ostati zapamćeno o ovom filmu?
Sport. Neka to bude glavna poruka za mlade. Sport je univerzalna poruka, a druga je da jedan loš trenutak može uništiti čitav dobar život.
Koji su vam daljnji planovi u svijetu filma i produkcije? Razmišljate li već o nekom novom projektu?
Sljedeći projekt već je započet. Radi se o nečem velikom i potpuno drugačijem žanru. Već imamo podršku Belgije, Bosne i Hercegovine, Slovenije, a čekamo Srbiju i Hrvatsku.
Vaš otac imao je ogroman utjecaj na glazbu i kulturu u regiji. Kako je njegovo nasljeđe utjecalo na vas kao osobu i na vašu karijeru?
Njegovo nasljeđe utjecalo je na mene kao i nasljeđe bilo kojeg drugog najboljeg oca. Inicijali mog oca su mjera najboljeg oca.
Koji je najsnažniji savjet ili lekcija koju ste naučili od svog oca, a koja vam je pomogla tijekom rada na ovom filmu?
Ima ih mnogo, ali jedna od najvažnijih je: "Svijetu se ne može ugoditi, ali mu zato ne treba ni ugađati."
Postali ste otac 2022. godine. Kako vam je očinstvo promijenilo perspektivu na život i rad?
Očinstvo i dolazak naše Vere promijenili su moj pogled na život. Vjerujem da je ona dar s neba i da je ovaj svijet, unatoč svemu, najljepši.
Kćerkica vas je pratila na premijerama diljem regije. Kako ona reagira kad vas vidi na televiziji? Jeste li joj pričali o djedu, zna li o njemu?
Kad me vidi na TV-u, odmah viče: "Mama, evo tata!" Što se djeda tiče, kad je gledala emisiju s mojim ocem, rekla je: "Deda!" Ona svog djeda najviše osjeti u bakinom zagrljaju i to nam svima daje osjećaj njegove prisutnosti.