GLUMCA Andriju Miloševića, poznatog po ulozi u seriji Andrija i Anđelka, 22. prosinca ove godine zagrebačka publika gledat će u humorističnoj predstavi Idem putem pa zagrlim drvo, u Kinu SC. Tim povodom razgovarali smo sa zvijezdom iz Crne Gore, čiji put do uspjeha nije bio lak.
"Od mlakonje do bikonje je kratak put"
"Predstava Idem putem pa zagrlim drvo mi je legla odlično. Pričam jednu priču koja me sad zanima i koja me zanimala kad sam je radio 2018. godine. Cijeli generacijski koncept u kojem sinovi ostaju živjeti sa svojim roditeljima i gdje majka ima veliki utjecaj na njih (pazi i mazi ih do pedesete godine ili do kraja života) je zaista zanimljiv", rekao je Milošević.
"To se ne događa samo u regiji nego i u Argentini, Španjolskoj, Italiji. Postoji koncept jednog produženog praobiteljskog života u kojem ljudi usred raznih okolnosti ostaju živjeti u tim nekim zajednicama. Ne žene se, nego žive s roditeljima. Moja priča je suštinski priča o muškarcu kojem majka apsolutno dirigira svaki segment života. Meni osobno je to jako zabavno", dodaje.
S obzirom na to da je u predstavi mama ta koja traži pravu ženu svom sinu, pitali smo Andriju koliko, po njemu, majke utječu na romantične odabire svojih sinova.
"Zavisi od situacije. Majka zna nekada pomoći, a nekad odmoći. Sve zavisi od toga koliko ste vi uvjereni u nešto. Ja sam osobno radio sve na svoju ruku jer me nije zanimalo tuđe mišljenje. U nekim životnim situacijama mi je majčino mišljenje izuzetno pomoglo", rekao nam je.
"Nije bilo vezano za žene, bilo je vezano za neke ozbiljne životne stvari. Izaberite što vam je prioritet, neke stvari treba pitati, neke ne. Jesu li momci koji slušaju majku mlakonje, u današnje vrijeme od mlakonje do bikonje vrlo je kratak put", smije se.
"Radio sam da kupim burek. Ali imao sam mnogo sreće"
Andrija dolazi iz Nikšića u Crnoj Gori, gdje je živio do svoje 13. godine. Kako nam je rekao, ne dolazi iz umjetničke obitelji, iako je njegov otac znao pjevati i svirati mandolinu. "Bio je talentiran čovjek, ali nije se realizirao u tom smislu. Radio je u pivari Trebjesa, gdje se proizvodilo Nikšićko pivo", govori nam. Opisao nam je kako je izgledalo njegovo djetinjstvo.
"Ako izuzmemo to da su bile 90-e, izuzetno teška vremena, no kad si mlad i mali i ne razumiješ baš širi kontekst oko sebe, onda naravno živiš u nekom svom svijetu pa i to prođe. Živio sam u prigradskom naselju, na selu ili na planini kod babe i vrlo rano sam stekao jedan ozbiljan odnos i prema životu, ali i prema igri, slobodnom vremenu, druženju, mašti", priča.
"Imao sam mnogo sreće tijekom odrastanja. Imao sam obilje slobodnog vremena i prijatelje. Vrlo sam vezan za svoju braću i sestre, tetke, babu i družimo se stalno. To mi jedna od najbitnijih stavki u životu. Živimo odvojeno i rano sam otišao od doma pa mi znači kad znam da imam dobra leđa, braću i sestre koje volim", naglašava.
"Bila su teška vremena 90-ih jer su plaće bile pet maraka, ali nisam živio u ekstremnom siromaštvu. Moji su radili u pivari i držali smo stoku, svi su radili, ali nismo gladovali. No bilo je teško raditi i živjeti u takvim uvjetima. Živio sam u domu sa 16 godina i upisao fakultet, bilo je oskudno i tamo, tj. nije bilo hrane pa je to bio jedan težak period", opisuje.
"S druge strane, bio mi je izuzetan period jer sam upoznao neke ljude, upisao fakultet, studirao ono što najviše volim, tako da je taj period - od gladi do rada - bio izuzetno zanimljiv. Vrlo sam zadovoljan kako sam i taj period prošao - da nisam pokleknuo, da sam bio uvijek na svojem putu i ostao dosljedan nekim svojim načelima", priča.
Kada je upisao srednju školu, radio je kao prodavač novina, kako kaže, čisto da kupi burek: "Uvijek sam imao u glavi neku vrstu potrebe za snalaženjem. Tu vrstu prilagodljivosti i želju za radom treba dobiti dok ste mladi jer onda kasnije vam to puno pomaže u životu da se organizirate i ostvarite kao čovjek."
"Htio sam biti nogometaš, stvarno sam bio talentiran"
Što ga je privuklo glumi?
"To je jedna magnetna sila koja vas vuče da idete tim putem. Želja je bila toliko velika da me nitko nije mogao spriječiti da odem na prijemni na Cetinje i tako sam postao prva generacija profesionalnih glumaca u Crnoj Gori. Ponosan sam na svoju klasu", prisjeća se. Priznaje da je prije toga sanjao da će jednog dana biti nogometaš. Pitali smo ga zašto ta karijera nije upalila.
"Ne znam zašto. Sad mi je drago da nije, ali stvarno sam bio talentiran. Ovo je nešto za što sam bio predodređen i morao sam ispuniti svoj put. Ljudima su potrebne stvari kao što su jedno više i bolje stanje duha. Ljudi koji se bave umjetnošću su na neki način doktori za duh, stanje uma, mentalnu higijenu, ispunjenost, inspiraciju", smatra.
"Stan sam plaćao 200 eura, a plaća mi je bila 210 eura"
Andrija se prisjetio teškog perioda tijekom školovanja kada je plaćao stan 200 eura, a plaća mu je bila 210 eura.
"Sjećam se da sam sjedio na stepenicama kada smo radili Shakespearea i proklinjao ga: 'Kog vraga ja radim ovdje i tu se mučim, a nemam kruha za jesti'. Imao sam par teških životnih situacija koje su me natjerale da idem jednim rizičnim putem, ali putem koji će mi donijeti vrstu života koji dolikuje čovjeku i zbog kojeg život nije tako gorak", priča.
"Jedne večeri sam se spakirao i otišao za Beograd s namjerom da tamo živim. Zvao me Svetozar Cvetković iz Ateljea 212 i ponudio mi ulogu i odmah sam počeo raditi. Sa 16 godina sam glumio sa svim velikim glumcima. Bio sam ispunjen i samo me to zanimalo, kasnije sam gradio svoju karijeru", govori.
Obiteljski život
Glumac sa suprugom Aleksandrom Tomić, s kojom je već 11 godina, ima trogodišnjeg sina Relju: "Znamo jedno drugom što treba. Pozitivan aspekt je taj što oboje radimo isti posao. Puno putujemo obiteljski i to nam je hobi. Slično razmišljamo o životu. Ne opterećujemo se glupostima i idemo krupnim koracima kroz život. Podrška smo si i imamo ljubav, to nas vodi naprijed."
"Ja sam mu mijenjao pelene dok ih je još nosio, previjao ga i radio sve ono što roditelj treba raditi. Nisam uopće razmišljao o tome što treba raditi žena, a što muškarac. Davno su prošla ta vremena kada se na takav način razmišljalo. Ja radim sve što treba. Tko prvi, taj završi posao. Svi u obitelji smo organizirani i ono što je u ovom trenutku odlika naše kuće je to da je to jedna vesela kuća", dodaje.
Andrija Milošević je hrvatskoj publici poznat po ulogama u serijama Ne daj se, Nina, Budva na pjeni od mora, Montevideo, Bog te video!, ali svi ga ipak pamte kao Andriju iz serije Andrija i Anđelka pa smo ga pitali smeta li mu to što ga mnogi gledatelji poistovjećuju s tim likom.
"Ne smeta mi. Ja sam izuzetno ponosan na Andriju i Anđelku i mislim da je to jedna od najboljih stvari koje sam ikad napravio na televiziji, ako nije i najbolja. To je postala kultna serija, mentalna higijena za publiku u regiji, to već samo po sebi govori koliki je to uspjeh. Smatram da je trebalo snimiti još 1000 epizoda jer je to ovom narodu potrebno", tvrdi.
"Pamet mora pobijediti"
Glumčevi istupi na društvenim mrežama su jasni: "Protiv mržnje sam", govori nam. Lani je na Instagramu pričao o porukama mržnje na društvenim mrežama, a hetjerima se ne zamara.
"U ovoj tehnološkoj vladavini idiota, oni imaju mogućnost da svoju tupavost na razne načine pokazuju svakog dana pričajući budalaštine i mrzeći ljude. Govore da će nekoga likvidirati. Znajte da je to samo odraz nemoći, tko zna što rade u svojoj maloj sobici! Pamet mora pobijediti, ljudskost mora opstati, tu nema priče", zaključuje.
"Hrvatska ima resurse za svako ljudsko zadovoljstvo"
Milošević u Hrvatskoj provodi puno vremena i kaže da se tu osjeća kao doma: "Ima toliko publike i divnih ljudi koji dolaze na moje predstave, a da ne vam ne pričam koliko imam prijatelja tu. Često boravim u Istri i mislim da ta hrana i da je to vino pitanje zdravlja i jedne životne filozofije koja se bazira na onom istinskom i ljudskom. Hrvatska ima resurse za svako ljudsko zadovoljstvo".
Trenutačno priprema i komediju Šećer je sitan osim kad je kocka, u kojoj glumi s Viktorom Savićem, Slobodom Micalovićem i Aleksandrom Tomić, u režiji Nikole Pejakovića, koju će izvesti 20. veljače iduće godine u Kinu SC u Zagrebu. Predstava je komična studija bračnih odnosa.
"To je isječak iz života jednog bračnog para koji slika njihove turbulentne odnose s prijateljima, kumovima, susjedima, kao međusobne svađe i mirenja. Godine 2018. smo s ovom predstavom otvorili kazalište Teatar na brdu i od tad do danas ovo je jedna od najprodavanijih predstava u Beogradu", kaže Andrija i priča nam o planovima.
"Radit ću seriju Senke nad Balkanom. U pripremi je zanimljiva komedija Plavi safir, gdje ću glumiti braću blizance. U Teatru na brdu imali smo premijeru gdje su prvi put zajedno u kazalištu glumile Mirjana Karanović i Anica Dobra, što je izazvalo veliku pažnju u javnosti", dodaje. Andrija inače piše i knjige za djecu, uskoro mu izlazi knjiga Žile pile spašava svijet, a radi i na edukativnoj web-stranici.