Obitelj Mihić iz Osijeka dugi niz godina bavi se uzgojem božićnih jelki. Dok drugi tijekom blagdana uživaju u odmoru, oni su tijekom božićnog perioda najzaposleniji.
Uzgajivač Antun Mihić je za Pixsell otkrio kako izgleda njegov radni dan i kakvo je stanje na tržištu božićnih drvaca. On se ovim poslom bavi 30 godina, od 1993. godine. "Trenutno smo došli na nekih 40 tisuća komada, od kojih svake godine 7000-8000 siječemo, a isto toliko i sadimo", objasnio je.
Antun priznaje da nije nikad mislio da će se baviti ovim poslom. "Prijatelj je imao sadnice, ja zemlju, pa smo posadili. Zavolio sam taj posao i dobar je biznis, dobro se radi... Pomažu mi supruga i djeca", kaže.
"Mi uzimamo zadnji bor koji ostane"
Dodaje da je u ovom poslu najteže mladim proizvođačima.
"Od sadnica do gotovog proizvoda treba 6-7 godina, ja sam sad došao do zaokruženog procesa, do sječe. Kad tek počnete, treba nekad i po 13 godina da dođete do sječe, ovisno o vrsti", pojašnjava. On uzgaja oko deset vrsta stabala. "Kod nas je u obitelji pravilo da zadnji bor koji ostane ide u kuću", šali se.
"Ljudi sad najviše biraju jelu jer ne otpada, vole smreku jer lijepo miriše, no puno iglica otpada. Najviše se traži jela", dodaje. U veleprodaji se cijene smreke kreću oko 10 eura, srebrne smreke 15-20 eura, noridijane 25-30 eura. "U maloprodaji, što ja prodajem, bude oko 20-30 posto skuplje", kaže.
Prodaju i sadnice u teglama, sade ih u studenom. "Ako ih netko kasnije želi vratiti, ja uzmem", dodaje.